Objavljeno u Nacionalu br. 475, 2004-12-21

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Kardinal und Nonne Božićne radosti

Vidi, Isuse, nevjernike koji se mole, vidi lažljivce, lopove, ubijene male prasce, zgužvane Hrvate, pogledaj rulju koja prazni robne kuće i banke u Tvoju čast, vidi grešnike koji se ispovijedaju silovateljima

Vedrana RudanVedrana RudanNa mom stolu uokvireni poster, 35×35cm. Egon Schiele (1890.-1918.), “Kardinal und Nonne”, 1912. Ulje na platnu, 70×80,5 cm. Kupila sam ga u Leopold muzeju u Beču. Bio je zadnji, Austrijanci su ludi za svojim slikarom koji je umro u dvadeset i osmoj, a poster “Kardinal und Nonne” je prvi na top listi božićnih poklona. Što radi na platnu Kardinal, što Nonne? Kardinal na glavi ima crvenu kapicu, golo mu je tijelo u crvenom ogrtaču, kleči, vide mu se gadna, ogromna, gola stopala. Lukavo gleda. Krhka opatica odjevena u crnu haljinicu, i njena su stopala gola, i ona kleči, širi velike, smeđe oči, njen izbezumljeni pogled vrišti u moje naočale za čitanje. Zašto Kardinala i Nonne držim na svom pisaćem stolu a ne na zidu? Da mi budu bliže. Taj poster snažno liječi moj osjećaj krivnje i moje predrasude. Gade mi se mnogi kardinali, zbog toga sam se osjećala krivom. A vjerovala sam, bila sam sigurna da kardinali jebu opatice, dečkiće, curice, vjernice i vjernike zato što žive u opakom vremenu u kojem ništa sveto nije. Mislim na kraj dvadesetog i početak dvadeset i prvog stoljeća. To je ta predrasuda koja je u teškim okovima držala moj laki um. I sad, zamislite moj osjećaj sreće kad sam ušla u Leopolda i ugledala gadnog Kardinala i sirotu Nonne? Stari je jebao curu 1912. godine. Možda je to prvi na platnu slikani dokument na tu temu?! Dakle, crkveni velikodostojnici nisu svinje zato što žive u pokvarenom vremenu, oni su svinje. Moj je problem što rijetko zalazim u muzeje. Ha! Kakvo olakšanje za nevjernicu opsjednutu krivnjom!

Moja mama voli Isusa ujedajući božićnu svinjsku riticu starom protezom, a nova joj služi samo za odlaske k doktoru i frizeru Isusov ponovni ulazak u naša srca svake godine obilježi i ulazak praseta u naš dom: kći slavi Isusa grickanjem repića, sin čupajući svinjici uho A sad ću vam reći kako ću proslaviti rađanje Isusovo. Ja kao i mnoge Hrvatice živim u svom toplom hrvatskom domu okružena ukućanima koje ljubim i koji ljube mene. Imam muža, sina, kćer, staru majku, mačka Petra Krešimira. Sva ta draga živa bića očekuju mnogo od Isusovog rođenja. Petar Krešimir se nada da će mu Porod omogućiti skakanje na sudoper i oblizivanje naših tanjura. Moja majka misli da će najbolje obilježiti Isusov prvi plač plastičnim zdjelama koje moram naručiti preko Neckermanna i električnim aparatićem, sjecka crveni i bijeli luk. Mama mrzi gumene rukavice, ne voli smrad luka na prstima, zato bi joj mali Isus trebao donijeti onaj aparatić. Kći i sin pjevat će Isusu za keš, sto eura po glavi. Muž želi da mu mali Isus donese digitalni satelitski risiver i ilegalnu karticu. Lud je za pornićima. Ja sam od Isusa očekivala crvenu miješalicu za tijesto Kitchen Aid. Svi smo ludi za okićenim borom s crvenim šiljkom na vrhu. Mora biti krhak, taj crveni šiljak, onako starinski lomljiv, da, kad se skinu loptice, tresne na pločice i razbije se u tisuću sitnih crveno-bijelih, postbožićnih komada. Taj vrh je samo izvana crven, iznutra je bijel, svake godine razbijemo jedan. Isusov ponovni ulazak u naša srca svake godine obilježi i ulazak malenog, mrtvog praseta u naš dom. Kći slavi Isusa grickanjem repića, sin voli Isusa čupajući svinjici uho. Ne slave svi Isusa na isti način. Moja mama, da, i moja mama je trebala biti s nama u toplom domu našem, voli Isusa ujedajući svinjsku riticu starom protezom, nova joj služi za odlaske doktoru i frizeru. Nakon večere odlazili bismo, ne, ne na polnoćku, ali svakako pred crkvu i tamo se puni topline i ljubavi bacali oko vrata poznatim i nepoznatim ljudima punim topline i ljubavi. Gledali smo se toplo i pitali jedni druge, šta piješ, ajmo tamo, tamo je manja gužva. Pa bismo stali pred neki kafić koji je u Isusovo zdravlje bio otvoren cijelu noć. I bilo bi tako da nisam ušla u Leopolda. Petru Krešimiru već sam kupila najskuplje keksiće Whiskas, adult, okusnejša receptura, z govedino, korenjem in polnjenimi briketi. Dakle, zaista sam htjela biti dio ekipe. A onda sam ušla u Leopolda i skužila. Ljudi su Isusa pljuvali i kamenovali i bičevali i raspeli. A zatim su drkali i svršavali gledajući njegovu muku. Da se danas pojavi neki siroti Isus, Schiele mi je pokazao i dokazao da su ljudi govna dulje nego sam mislila, Isusu bi sprašili metak među noge, neka krvari dugo, dugo, ili bi mu uvalili nož u trbuh, neka skapava dugo, dugo, ili komad oštrog stakla u grlo, neka krklja, krklja, krklja. I ovi ljudi danas, kao i oni nekad, držali bi ruke među nogama i prosipali spermu u ime Isusovo. Ljude ništa tako brzo ne može dovesti do orgazma kao smrt bližnjega svoga. Kad umire Isus, svršavaju i impotentni. Što mi to slavimo? Slavimo ljudsku potrebu da muči i ubija žrtvu i da onda svoj grijeh ispere pjevajući pjesme i grleći nepoznate vratove u svetoj i tihoj noći. Bez mene! Zatvorit ću se u svoj hrvatski dom i ugasiti svjetlo. Moja će kuća biti jedina koja neće blještati. Razgovarat ću s Isusom. Kao žrtva sa žrtvom. Oduvijek mi se sviđao. Reći ću mu, zlato moje dugačko, bradato, mlado, lijepo, vidi ove licemjerne gadove! Vidi ove kardinale koji jebu sirote nonne, vidi nevjernike koji se mole, vidi lažljivce, lopove, ubijene male prasce, zgužvane Hrvate, pogledaj rulju koja prazni robne kuće i banke u Tvoju čast, vidi grešnike koji se ispovijedaju silovateljima, baci pogled na crkve u kojima u prvim redovima sjede komunjare, čitaj austrijske, američke i hrvatske novine, vidi što bezbožne božje sluge rade vjernicima i djeci malenoj… Vidi, vidi, slušaj, slušaj, gledaj, gledaj, osluškuj! Pa mi reci, Isuse, onako iskreno, kako to samo može onaj tko se kao Isus mučio na križu, da li se isplatilo?

Vezane vijesti

Bez srpske zajednice Hrvatska ne bi bila ista

Bez srpske zajednice Hrvatska ne bi bila ista

Predsjednik Republike Ivo Josipović, premijer Zoran Milanović i predsjednik Sabora Boris Šprem danas su, kao gosti tradicionalnog prijema Srpskoga… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika