Objavljeno u Nacionalu br. 475, 2004-12-21

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Ministar zdravstva drži do svoga zdravlja

...

Srećko JurdanaSrećko JurdanaNeki od predsjedničkih kandidata sudjeluju u aktualnoj kampanji prije svega zbog mogućnosti da osvoje petsto tisuća kuna kao malo državno pojačanje životnoga standarda, ali ima i onih koji su spremni na znatna materijalna odricanja u ime općeg dobra. Boris Mikšić, na primjer, hrvatska emigrantska sila, posjetio je javnu kuhinju zagrebačkog Caritasa i svakom čovjeku koji se tamo hrani podario vrećicu bombona garniranu kemijskom olovkom, nesumnjivo zato da bi dotični imao čime na listiću zaokružiti njegovo ime. Mikšićevi humanistički porivi, spontane atake neograničenoga milosrđa, promatrača doista mogu ganuti. Ne događa se svaki dan da se businessman* i kandidat, koji navodno posjeduje milijune dolara na računu, samo tako razbacuje bombonima. Lijepo je vidjeti tajkuna s dušom; bude li kojim čudom prirode izabran, bit će slatkiša.

Težak etički prekršaj

Za razliku od gospodina Mikšića, Andrija Hebrang – ministar zdravstva – ne troši olako vlastiti novac, pa makar se radilo i o situaciji opasnoj za život. U Innsbrucku se podvrgnuo operaciji tumora na prostati, ali navodno besplatno, jer tamošnji kirurg, prema Hebrangovoj izjavi, nema običaj naplaćivati zahvate na kolegama liječnicima. Ako je na medicinskoj razini gospodin Bog utjecao na poboljšanje Hebrangovog zdravlja, na političkoj razini vrag je – međutim – kod njega odnio šalu. Nakon odlaska na liječenje u Austriju ministar – otvoreno govoreći – zadovoljava uvjete za podnošenje neopozive ostavke. Njegov postupak težak je etički prekršaj. Kao privatna osoba, Hebrang se može liječiti gdje god želi i pod bilo kakvim financijskim uvjetima. No on je ministar zdravstva i za njega vrijede drugi kriteriji. Podrazumijeva se da se i osobno mora liječiti u institucijama i sustavu kojim upravlja, jer će u protivnom demonstrirati nepovjerenje u vjerodostojnost i kompetentnost tog sustava.

Sukob interesa

Ministar Hebrang nije laka osoba. Ideološki je tvrd, rigidan a pomalo i licemjeran, što je potvrdio kad je posjet hadezeovske delegacije Pavelićevom grobu u Madridu u parlamentu cinično nazvao “slučajnom šetnjom”. Za podređene je strah i trepet. S njegovim imenovanjem, ljudi su se počeli kronično bojati za svoja mjesta i položaje u medicinskoj hijerarhiji. Niz uvaženih i poznatih liječnika smijenio je s rukovodećih mjesta u bolnicama ne navodeći za taj postupak nikakve vjerodostojne i logične razloge. Orijentiran je strogo partijski, i voli provoditi čistke po kriterijima političke podobnosti. Evidentno uživa u svojoj društvenoj moći. Hrvatski zdravstveni i ljekarnički sustav podređuje svojim redukcionističko-egzercirskim impulsima. Osim toga, u kroničnome je sukobu interesa: kao ministar, forsirao je i u prvome i u drugome mandatu nabavke medicinske opreme od japanske tvrtke Shimadzu, s kojom je u tajnoj poslovnoj suradnji.
Svoju prusku rigoroznost, međutim, ne voli primjenjivati i na samoga sebe. Razina usluga u hrvatskim bolnicama ne zanima ga previše kad je riječ o njegovoj vlastitoj koži. Pun je hvale za svoje metode, brigu za pacijente i “reforme” koje provodi u zdravstvu, ali sam će radije otići na liječenje u inozemstvo. Njegova licemjerna crta ovdje dostiže maksimum. Cijela njegova pozitivistička retorika pretvara se u isprazni verbalizam. Pokazalo se da ne vjeruje svojim kolegama. Napravio je tri biopsije u Zagrebu i mogao se bez problema podvrgnuti i daljnjim zahvatima, jer u Hrvatskoj postoje vrhunski stručnjaci za razne vrste oboljenja, pa i za njegovo. Bila bi to manifestacija povjerenja kakva se politički očekuje od jednog ministra, čin lojalnosti prema suradnicima, i na kraju – prema samome sebi, jer upravo on nastupa kao prvi glorifikator sustava koji modelira po vlastitoj volji i nahođenju.

Veliki Hrvat s figom u džepu

Gospodin Hebrang je, međutim, odlučio postupiti kao veliki Hrvat s figom u džepu, i staviti ulog na ono što smatra sigurnijom kartom. Time je emitirao i određenu poruku građanima: dame i gospodo, drugovi i drugarice, radnici i seljaci, omladino i napredna inteligencijo, ne obraćajte suviše pažnje na ono što govorim o hrvatskoj medicini. Zapadne li vas rakurda* ili neko drugo oboljenje složenije od prehlade i gihta, pametno ćete učiniti ako posegnete u džep i krenete – ministrovim tragom – put Innsbrucka, Zuricha, Ženeve, Pariza, Houstona. Ako je džep preplitak, ako nije skrojen po mjeri Ćire Blaževića, ili ako vas vani ne žele subvencionirati po kolegijalnome principu, tad ostajte ovdje jer sunce tuđeg neba neće vas hladiti kao što ovo hladi*.
Ponavljamo: gospodin Hebrang je nakon Innsbrucka zreo za ostavku, ali ostavka se u ovoj zemlji ne daje onda kad se po etičkim kriterijima mora dati, nego onda kad politbiro tako odluči. Nije gotovo kad je gotovo; gotovo je kad Sanader kaže da je gotovo. A uvijek kad je o ministru Hebrangu riječ, gospodin Sanader – u Diogenovom stilu – šuti i razmišlja.

STUPAC TJEDNA: HRVATSKA, EU, GOTOVINA

Za Hrvatsku je definiran početak pregovora o pristupu Europskoj uniji, i to je svakako trijumfalan ishod napora premijera Sanadera, hrvatske Vlade i predsjednika Mesića. Bez obzira na nesporazume u njihovim internim relacijama, Sanader i Mesić vodili su zajedničku bitku za reformu i unaprjeđenje civilizacijskoga identiteta Hrvatske, za njezinu građansku definiciju i poboljšanje kvalitete političkoga dijaloga među njezinim raznim interesnim i nacionalnim skupinama. Njihovi napori ostavili su trag i na regionalnome planu. Sve je to registrirano u inozemstvu, i stigao je honorar u obliku početka pregovora.
U vezi s tim moramo se, međutim, prisjetiti slučaja Gotovina i obavještajno-medijskih subverzija koje su u Hrvatskoj organizirane radi stvaranja uvjerenja da se general nalazi u domovini, da ga vlast štiti, i da Hrvatska zbog toga ne može u Europsku uniju. Nacional je jedini na sceni izričito dokazivao suprotno: da je Gotovina u inozemstvu, nedostupan za hrvatske organe gonjenja, i da ne može biti prepreka hrvatskoj političkoj progresiji. Nedavno se i Francuska izjasnila u sličnome stilu. I što će sad reći svi ti agenti-provokatori i njihovi lokalni medijski saveznici? Kakve su njihove sljedeće poruke za javnost?

Vezane vijesti

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće Haaškoga suda u predmetu "Gotovina i Markač" donijet će odluku o zahtjevu obrane za uvođenjem novih dokaza u žalbeni postupak "što je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika