Objavljeno u Nacionalu br. 854, 2012-03-27

Autor: Vojislav Mazzocco

Povratak europske prvakinje

Zbog dopinga sa mnom je plakala cijela Trnovčica

Najbolja svjetska bacačica diska Sandra Perković prvi put nakon šestomjesečne suspenzije govori o kalvariji koju je prošla zbog dopinga i prkosno najavljuje osvajanje medalja

Na konferenciji za novinare u lipnju 2011. Sandra Perković je objavila da je bila dopingiranaNa konferenciji za novinare u lipnju 2011. Sandra Perković je objavila da je bila dopingiranaBila je srijeda, 1. lipnja 2011. godine u Zagrebu, uobičajen dan za najbolju svjetsku bacačicu diska, 21-godišnju Sandru Perković. Dva tjedna ranije pobijedila je na atletskom mitingu u Šangaju bacivši 65,58 metara, a tjedan dana ranije pobijedila je na mitingu u Rimu bacivši dva centimetra kraće. Sjajan uvod u atletsku sezonu i najava za svjetsko prvenstvo u atletici u južnokorejskom Daegu.

"Bio je trening i trener Ivan Ivančić mi je izgledao nekako čudno, nervozno, ali nemam ja što njega ispitivati zašto je nervozan. Kaže on meni 'dođi poslije treninga kod mene ured, trebam ti nešto reći'. Čim mi je rekao 'trebam ti nešto reći', knedla mi je zastala u grlu i pitala sam se što sam sada napravila. 'Došli su nalazi iz Šangaja'. Ako si čist, ne dođe nikakav nalaz, ako si pozitivan na doping kontroli, tada dođe nalaz. Noge su mi zaklecale, da me je netko u tom trenutku pitao kako se zovem, ne bih mu znala odgovoriti. Rekla sam 'ne, ne, to mora da je neka greška, pa uzimala sam sve ono što sam uzimala i prije, nikada nismo imali nikakvih problema'“, prisjeća se Sandra Perković najgorih dana svoje karijere.

Sada o svemu govori lakše, šestomjesečna kazna zbog uzimanja dopinga je odrađena, prva dva ovomjesečna nastupa u Splitu i crnogorskom Baru rezultirali su fantastičnim rezultatima jer je bacila 66,85 i 67,19 metara, čime je postala veliki favorit za osvajanje zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu. Međutim, prošlog ljeta ništa nije izgledalo tako dobro. Što se zapravo dogodilo? "Ja sam uzimala napitak koji se prestao proizvoditi pa smo dobili novu verziju tog preparata. Nismo ga provjerili, ali nigdje nije ni pisalo da se u njemu nalazi zabranjena supstanca metilheksanamin, nego se to krilo pod drugim nazivom geranomin oil koji nije zabranjen. Kako sam to uzimala i u Rimu, shvatila sam da sam pala ne samo na doping kontroli u Šangaju, nego i na doping kontroli u Rimu“, priča Sandra Perković, djevojka koja toliko brzo priča da je ponekad teško "poloviti" sve što je rekla.


No, kada je saznala da je bila dopingirana, nije mogla progovoriti ni riječi. "Počela sam plakati, jedan dan trener Ivančić je tješio mene, drugi dan sam ja tješila njega. Kako nisam znala što će uslijediti, deset dana majci nisam htjela reći što se događa. Znate kako roditelji sve primaju emotivno. Moji roditelji nisu strašno ambiciozni, njima je važno samo da im je dijete zdravo. Došla sam kući nakon što se sve saznalo i oni su me pitali 'što je bilo?'. Ja kažem 'ništa', oni opet 'što je bilo?', ja opet 'ništa' i briznem u plač. Majka mi je govorila 'smiri se, bit će sve u redu', ali dok nije došla odluka od IAAF-a da me kažnjavaju na šest mjeseci, nije joj bilo ni malo ugodno. Šest mjeseci kazne zbog dopinga najčešće se dodjeljuje atletičaru kojem je to prvi put i kojem se utvrdi nenamjerno uzimanje dopinga. Osim toga, ta vrsta dopinga nije među onim najozloglašenijim, ali Sandra Perković je morala čekati sve do 22. srpnja da se ta presuda izrekne. "Nadala sam se kazni od šest mjeseci, ali sam se još više nadala da ću dobiti samo ukor jer sam priznala što sam napravila. Nakon toga u Varaždinu sam bacila 69,99 metara i bila čista na doping kontroli. Pa ja do tog trenutka nisam ni znala što je metilheksanamin. Bila sam iskrena, nisam željela muljati jer bih se tada loše osjećala. A kada sam dobila šest mjeseci, pomislila sam 'bolje i to nego dvije godine' jer dvije godine trenirate, a ne nastupate i ostajete bez financijera", kaže Sandra Perković koja je prvo trebala izdržati medijski pritisak koji se stvorio zbog senzacionalne vijesti o uzimanju dopinga.

'Sponzori koji su me napustili sad se vraćaju, a pravi prijatelji su ostali', kaže Sandra Perković'Sponzori koji su me napustili sad se vraćaju, a pravi prijatelji su ostali', kaže Sandra Perković"Od trenutka kada smo dobili informaciju o dopingu pa do objavljivanja u medijima, prošla su dva tjedna. Nismo željeli to dati u medije jer nismo znali detalje, novinari bi navalili na nas, a mi ne bismo znali što im reci. Nažalost, dan prije no što smo to trebali objaviti, u novinama je iscurila vijest. Nisam htjela ništa kriti, konferencija za novinare vec je bila zakazana, ali kako je sve bilo dan ranije objavljeno, onda sam zbog stotina poziva morala promijeniti broj mobitela". Nije samo medijski pritisak bio problematican, jedan od problema bio je i taj što su je neki od sponzora napustili jer su se odlucili ponašati klasicno korporacijski, što je znacilo – nema te, ne trebaš nam. "U ovih šest mjeseci neke organizacije i sponzori iz Hrvatske su me napustili. Nike i Izvor osiguranje su ostali uz mene, ali neki drugi su otišli. Izvor osiguranje mi je dalo automobil pa sam nazvala covjeka i pitala ga hoce li mi oduzeti automobil s obzirom na šestomjesecnu suspenziju, na što mi je on rekao 'ne pada mi na pamet'. Slicno je postupio i Nike jer su oni znali da nisam 'pala' zbog anabolickih steroida, nego zbog 'limunade'“, smatra Sandra Perkovic. Suspenzija je prošla, situacija se promijenila pa su se sponzori, cak i oni koji su je napustili, ponovno pojavili. "Oni koji su me napustili sada se vracaju, ali sada je moj odnos s njima strogo poslovan. Hoću to, to i to, ako nećete to ispuniti, doviđenja. Ne zanima me. Ja sam sa svima dobra dok druga strana ne pokaže kako može biti zlocesta. A onda cu ja pokazati koliko ja mogu biti zlocesta. Nikada nisam ljuta, ali mogu biti razocarana", odgovorila je Sandra Perkovic.

HRVATSKI ATLETSKI SAVEZ tada je stao uz Sandru Perković, kao i obitelj i prijatelji, pravi prijatelji kako sama kaže. Ipak, morala je pocetkom srpnja napustiti Zagreb kako bi se pribrala. "Otišla sam iz Zagreba na mjesec dana jer kada bih došla na trening, ljudi bi me cudno gledali. Ne cudim se jer zna se što znaci rijec doping, ta rijec im je automatski negativna, a ne znaju da nije svaki doping isti. Kada su se ljudi raspitali o mom slucaju, shvatili su što je istina. Zato sam otišla u Split gdje sam lagano trenirala, tek toliko da održavam formu. Kupala sam se, odmarala, izlazila van s društvom kako bi zaboravila na probleme". Nije bilo lako zaboraviti na probleme, pratila je atletske mitinge i svjetsko prvenstvo u Daegu koja se održalo u rujnu prošle godine. "Prošle sezone, kada sam gledala kako cure bacaju disk, užasno mi je nedostajalo natjecanje. Ja se obožavam natjecati. Moja ljubav je postala moj posao i zato sam tako dobra u tome. A volim kada sam najbolja u onome što radim. Zbog svjetskog prvenstva sam bila psihicki i fizicki utucena, pitala sam se 'zašto baš meni, zašto mi se to baš sad dogodilo, zašto ovo, zašto ono'. Nakon svjetskog prvenstva nije više bilo mitinga, više ih nisam mogla ni gledati, pa mi je bilo malo lakše". Možda joj je bilo lakše jer je vec navikla na razne pehove koji su joj se događali u karijeri. Krajem 2008. godine operirano joj je slijepo crijevo, a kako je dobila sepsu pocetkom 2009. godine, operirana je drugi put i jedva ostala živa. Izgubila je 15 kilograma. Samo šest mjeseci kasnije postala je juniorska prvakinja na europskom prvenstvu u Novom Sadu, nakon cega je u Berlinu nastupila na svjetskom prvenstvu i bila deveta. Vec 2010. postaje europska prvakinja u Barceloni. Problema s leđima imala je i pocetkom 2011. kada je preskocila miting u New Yorku, odmorila se, otišla i pobijedila na mitinzima u Šangaju i Rimu, a onda je "pala" na doping kontroli.

'Moja ljubav, bacanje diska,
postala je moj posao i želim
biti najbolja''Moja ljubav, bacanje diska, postala je moj posao i želim biti najbolja'"Moj diskus L5S1 iskace i pritišce živce, nakon cega me bole ruke i noge. Lijecnici su predložili operaciju, a operacija znaci šest mjeseci odsustva. Da se nije moglo drugacije, otišla bih na operaciju, ali ipak sam se nekako zalijecila i sada moram biti pažljiva“. U svemu tome Ivan Ivancic ima posebnu ulogu, ne samo trenersku. "Ivancic je bio profesor i poznaje pedagoške metode. Zove me doma i pita jesam li jela, ujutro mi cijedi sok od narance kako bih uzela vitamine, on brine o svemu, od buđenja do odlaska na spavanje. I kada se bilo što loše dogodi, jedan drugome dajemo poticaj: hajde, izdržat cemo, idemo dalje“.

KADA JE LJETO ZAVRŠILO, Sandra Perkovic vratila se ozbiljnim treninzima. "Nakon odmora vratila sam se u Zagreb i tada je u meni proradio inat, rekla sam 'e, sada cete vidjeti'. Pocela sam trenirati tako da sam u studenom prošle godine bacala na treninzima 68,50 metara, a ja na treningu nikada ne bacam dalje nego na natjecanjima. To je znacilo da sam vec tada bila itekako spremna. A onda sam u prosincu ozlijedila leđa. Kod mene ocigledno ništa ne može proci na fin nacin, ali ja volim te drame. U suprotnom ne bih cijenila svoj uspjeh", kaže i objašnjava kako njena karijera funkcionira po principu "radim, pa padnem“. Krajem prosinca je istekla i šestomjesecna suspenzija, pocetkom godine po tko zna koji put sanirana joj je ozljeda leđa i došlo je vrijeme za prvi nastup u Splitu, prvi službeni nakon osam mjeseci. "Bacala sam dobro na treninzima, ali mjesecima nisam nastupala pa me bilo strah hocu li se snaci. Kada sam u Splitu bacila prvi hitac cak 65 metara, rekla sam 'evo me, tu sam'. Ipak mi nije trebala nikakva adaptacija. Zatim sam bacila 66,85 metara“. Još bolji rezultat ostvarila je na mitingu u Baru u Crnoj Gori, održanom 18. ožujka.

"Kako je to bilo prvo veliko atletsko natjecanje u Crnoj Gori, organizatori se nisu najbolje snašli pa krug za diskašice nije bio najbolje napravljen, bilo je klisko. Prvi hitac sam bacila u mrežu i upitala sam se 'Sandra, što radiš'?. Kada sam u drugom hicu bacila 66 metara, rekla sam 'to je to'. Zatim sam bacila 67,19 metara, što je tako dobar uvod u sezonu da sada osjećam kako letim", samouvjerena je Sandra Perković koju sada ponovno svi slave. "Ništa mi nije draže od toga kad mi priđe netko potpuno nepoznat i kaže mi 'hajde, Sandra, drži se'. Nedavno mi je susjeda, starija žena, u zagrebačkom naselju Trnovčica rekla 'joj mala, eto, vratila si se, sad im jebi mater. Kad si ti plakala i ja sam plakala, majku im jebem'. Drago mi je da me podržavaju ljudi koji nemaju direktne veze sa sportom“. Prvi veliki svjetski atletski miting održat će se 19. svibnja u Šangaju, kada će se Sandra Perković nakon dugog vremena susresti sa svojim konkurenticama koje sigurno neće lijepo gledati na osobu koja je koristila, makar slučajnom pogreškom, doping. "Gledati će me malo ispod oka, ipak sam sada u atletskom svijetu cura sa crnom mrljom. No ja se neću opterećivati, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Znam da sam 'čista' i da sam zbog svog rada, truda i upornosti to što jesam. Kada netko padne na doping kontroli, najčešće se ne vraća s ovako dobrim rezultatom. Primjerice, Ruskinja Darija Piščalnikova je bacala disk 68 metara, a nakon dvogodišnje kazne zbog dopinga sada baca 62 metra. Mene ne zanima što drugi misle, nego samo moji prijatelji i obitelj“. Kaže kako sa ostalim djevojkama, bacačicama diska, ima pristojan, kurtoazan odnos, ali da im nikada neće napraviti nešto nekorektno. U tom kontekstu spominje događaj sa svjetskog prvenstva u Berlinu. "Na svjetskom prvenstvu u Berlinu kasnija pobjednica i svjetska prvakinja Dani Samuels imala je ručnik s velikim napisom sponzora. Kako je to zabranjeno, ime sponzora su prekrili ljepljivom trakom, ali je ručnik postao neupotrebljiv. Mogla sam biti kučka i reći da me to ne zanima, ali sam joj dala svoj ručnik i ona je nakon toga pobijedila".

Vezane vijesti

Zlato i rezultat sezone za Sandru Perković

Zlato i rezultat sezone za Sandru Perković

Hrvatska rekorderka u bacanju diska Sandra Perković osvojila je zlatnu medalju u konkurenciji do 23 godine na Europskom zimskom bacačkom kupu u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika