Objavljeno u Nacionalu br. 854, 2012-03-27

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Teroristi se dobro snalaze u demokracijama

Fenomen Merah provokativan je u mnogim aspektima i za druge zemlje koje se nazivaju demokratskima, među inima i za Hrvatsku, koja je sa svojim permisivnim pravosuđem unikatni stimulans za teroriste svih profila

Srećko JurdanaSrećko JurdanaInstitucionalno ponašanje, kakvo su pojedini francuski političari - uključujući i predsjednika Sarkozyja - samoobrambeno nazvali oznakom demokratskoga društva, mnogi objektivniji promatrači nazvali bi manifestnom nesposobnošću države da zaštiti svoje građane. Nakon zločina u Toulouseu od francuskih vlasti stizale su poruke kako nije postojao nikakav razlog da masovni ubojica Mohammed Merah bude preliminarno stavljen pod nadzor, jer moderna zapadna društva ne podvrgavaju svoje građane proizvoljnoj represiji. Sve je to teška demagoška besmislica, dakako. Merahov slučaj katastrofa je za francusku obavještajno-zaštitnu zajednicu. Tip je navodno postavljao improvizirane bombe u Afganistanu, prije povratka u Francusku pobjegao je iz kandaharskog zatvora i navedene karakteristike morale su već kreirati više nego dovoljan razlog da ga službe smjeste iza brave. Uz talibansku biografiju i u Francuskoj je bio društveno incidentan, pratio ga je debeli policijski dossier, uz njega čak i psihijatrijska preporuka da ga država drži pod trajnom kontrolom. “Demokracija” je, međutim, nadjačala sve sigurnosne procjene. Lunatiku Merahu ostavljen je prostor za neometanu realizaciju njegova zločinačkog scenarija, nad kojim se sad zgražaju visoki političko-policijski dužnosnici koji su imali otvorenu mogućnost da taj tragičan razvoj događaja spriječe.


Terorizam kao hrvatska svakodnevica

Fenomen Merah provokativan je u mnogim aspektima i za druge zemlje koje se nazivaju demokratskima, među inima i za Hrvatsku, koja je sa svojim permisivnim pravosuđem unikatni stimulans za teroriste svih profila. Merah je, uz trojicu vojnika i rabina, ubio troje djece, i na kraju završio s policijskim metkom u čelu. Kad je o Hrvatskoj riječ, mnoge djecoubojice ovdje su na slobodi. Ubijena Aleksandra Zec trajno simbolizira zastrašujući lokalni niz. Neki od egzekutora nazivaju se braniteljima i uživaju veteranske povlastice, neki su - kao borci za “Krajinu” - potpali pod zakon o oprostu. Oni kojima se sudilo dobili su simbolične kazne u odnosu na težinu svojih zločina. I kad se udaljimo od zbivanja psihološki povezanih s ratom, hrvatski teroristički katalog ostaje impresivan. Huligani koji su nasmrt pretukli Luku Ritza oslobođeni su na sudu, kao poruka države svim sljedbenicima uličarskih kultova da nemaju razloga za strah od pretjerane represije. Poruka je shvaćena adekvatno. Nakon Luke Ritza, kod Županje je na isti način ubijen sedamnaestogodišnji Miroslav Tunjić. Ime pokojnoga Luke Ritza služi danas kao simbol patetičnih akcija protiv nasilja i logotip parola lišenih praktične svrhe, uz potpuno zanemarenu činjenicu da su oni koji su mu - po riječima junaka ilustrativnog Eastwoodova filma “Unforgiven” - “oduzeli sve što je ikada mogao imati”, od države na dar dobili amnestiju, zaborav i mogućnost da vlastite živote nastave neometano konzumirati prema svome izboru ili psihodefiniciji. Zločini jednog iracionalnog ubojice u Francuskoj potresli su demokratski svijet, ali - komparativno promatrano - u Hrvatskoj je terorizam dio svakidašnjice, običajna stvar, nešto s čim se živi, i od čega zapravo nema institucionalne zaštite. Skupina huligana iz HDZ-ove “mladeži” godinama je, na primjer, u kafićima i drugdje terorizirala građane Karlovca, uz blagonaklonost policije i sudova koji su budno pazili da nekakvom adekvatnom sankcijom ne izazovu gnjev kod njihovih očeva pozicioniranih u partijskom establishmentu. Patološki brutalan koliko i politički zaštićeni stil lokalnoga ponašanja kulminirao je zadnjih dana ubojstvom šezdesetdevetogodišnjeg Dražete Dražetića. (Trideset sedam godina mlađi) hadezeovac Josip Gavrić udario ga je punom bocom piva po glavi na stranačkome skupu u selu pokraj Karlovca (kad ga je bezazleni Dražeta navodno pokušao spriječiti u krađi mobitela od pijanog političkog kolege). Pojedini mediji izvijestili su s dozom čuđenja kako je ubojici “ipak određen pritvor”, očito naviknuti na standarde da se u Hrvatskoj počinitelji najtežih kaznenih djela, posebno oni s partijskom pozadinom ili socijalno-političkim “ugledom”, oslobađaju po brzom postupku i puštaju da na miru godinama čekaju suđenje. Mnogi se u tom pravnom intermezzu pokazuju kao teški recidivisti.

Građanska zaštita na mizernoj razini

Taj podatak uglavnom nema utjecaja na njihov povlašteni pravni status. Premda registriran kao višestruki ubojica u prometu, poduzetnik Tomislav Horvatinčić, na primjer, pušten je - nakon zadnjeg dvostrukog ubojstva koje je izazvao gliserom - bez ikakve kaucije na slobodu do početka suđenja. Sin Sanaderova prijatelja Marijana Primorca u Makarskoj je - kao sedamnaestgodišnjak - pijan na pješačkom prijelazu automobilom usmrtio dvije srednjoškolke, i oslobođen je nakon toga s obrazloženjem da “potječe iz društveno prihvatljive obitelji”. Hrvoje Žužić koji je, kao višestruki recidivist, u Velikoj Gorici pijan automobilom usmrtio devetnaestogodišnjakinju, pušten je bez obrazloženja znatno prije isteka (ionako razmjerno blage) kazne. Predočena katalogizacija poznatih primjera - samo kap u moru, zapravo - pokazuje da hrvatska država svojim pravnim normama izravno potiče razne vrste terorističkoga ponašanja i da je građanska zaštita u njoj doista na mizernoj razini. U Francuskoj je slučaj Merah proizveo sumnje u djelotvornost tajne službe koja je dopustila da proklamirani terorist slobodno šeta i bira svoje mete. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Na njezina opasna proturječja upozorio je svojedobno atentat na novinara Ivu Pukanića. Mjesecima ga je pripremala grupa kriminalaca vrlo dobro poznatih policiji, koji su pratili i uhodili žrtvu svakodnevno se vozeći gore-dolje ulicom ispred stana tadašnjeg predsjednika države, a hrvatske obavještajne agencije o cijeloj toj kompleksnoj urbanoj operaciji nisu imale pojma. Ako hrvatska vlast smatra da je zatvaranjem poglavlja definitivno riješila problem svoga pravnoga, sudskoga i policijskoga sustava, ljuto se vara.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika