Objavljeno u Nacionalu br. 854, 2012-03-27
Poslastica iz doline rijeke Douro
Naučit ću Hrvate što je porto
Na zagrebačkom Wine Gourmet Weekendu gostovat će Dominic Symington, pripadnik prestižne vinarske loze iz Portugala, i predstaviti vino koje njegova obitelj proizvodi dulje od 350 godina
Širenje na nova tržišta osnovni je cilj tvrtke koju vode petorica članova obitelji SymingtonNa ovogodišnji zagrebacki Wine Gourment Weekend dolazi neuobicajen gost: dok ovaj festival vina i hrane uz gastronome u pravilu okuplja klasicne vinare, ovaj ce put ugostiti proizvođaca porta - slatkog desertnog vina ne tako popularnog u Hrvatskoj. Dominic Symington pripada 13. generaciji prestižne vinarske obitelji koja vec više od 350 godina proizvodi porto i jedan je od najpoznatijih proizvođaca te vrste vina u svijetu. Njihovi vinogradi nalazi se u Portugalu, u dolini rijeke Douro, najpoznatijoj lokaciji za proizvodnju porta. Oni su među najskupljim vinogradarskim lokacijama u svijetu, a brendovi njihova porta među najcjenjenijima su i cijena nekih od butelja doseže i 15.000 kuna. To slatko desertno vino stoljecima je bilo jedan od najpoznatijih europskih proizvoda, po ekskluzivnosti tik do francuskog šampanjca. Proizvodnja i trgovina portom preživjeli su razne ratove, ekonomske krize, pa i epidemije lisnih uši, koje su u 19. stoljecu uništile mnoge europske vinograde.
MEĐUTIM, 21. STOLJECE tom je biznisu donijelo sasvim nove izazove: moda se promijenila - pogotovo kad su visokokaloricna pica poput ovoga u pitanju, a tome je pridonijela i kriza koja je pogodila gotovo sve zemlje koje su bile glavna tržišta porta. Engleska, koja je stoljecima bila glavni uvoznik, sada je tek na šestom mjestu. Iako se ponajviše proizvodi u Portugalu, porto je zapravo englesko pice. Britanci su za rata s Francuskom prestali uvoziti francuska vina i trebala im je alternativa. Pronašli su ju u Portugalu, s kojim su potpisali i sporazum o ukidanju poreza na izvoz portugalskih vina u Englesku. Kako je put od Portugala do Engleske trajao dugo, prema legendi je Britancima na brodovima portugalsko vino fermentiralo i tako je nastao porto. To je samo jedna od verzija o nastanku porta, rekao je Dominic Symington u razgovoru za Nacional, ali je donekle istinita.
“Postoje i druge verzije, no sigurno je da je nastao kao fortificirano vino kako bi mogao biti dopreman i izvožen na tržišta diljem svijeta”, kaže. Iako Buckinghamska palaca i dalje poslužuje porto na svojim banketima, a bio je na meniju i kad je Elizabeta II. lani ugostila Baracka Obamu, prodaja porta u Britaniji je pala. Pala je i u Francuskoj i SAD-u, također tradicionalnim tržištima porta, a nova tržišta koja se otvaraju su Brazil, Rusija, Kina i Angola. Tako je obitelj Symington u 20. stoljecu izvozila svoj porto u 20 zemalja, a sada ga izvozi u 80. S potragom za novim tržištima povezan je i dolazak Dominica Symingtona u Hrvatsku. Kao jedan od petorice clanova obitelji koji vode biznis, zadužen je za europsko tržište. Srednju i istocnu Europu, pa tako i Hrvatsku, uz južnoamericke i azijske zemlje te one bivšeg SSSR-a smatra novim tržištima za porto koji se, tvrdi, sve više pije i u državama u kojima se nije tradicionalno konzumirao. “Upoznavanje s hrvatskim tržištem svakako je bio jedan od motiva za dolazak na Zagreb Wine Gourmet Weekend. Hrvati ne poznaju dobro porto, nisu ga navikli konzumirati. Svakako bih htio upoznati Hrvate s premium portom, raznim vrstama i primjenama”, kaže. Širenje na nova tržišta trenutacno je osnovni cilj tvrtke, a upravo na racun toga njegova je brata Paula cuveni vinski casopis Decanter nedavno proglasio osobom godine. “Prema rijecima Sarah Kemp, direktorice u Decanteru, tu nagradu nije dobio samo zbog vrhunskog proizvoda, nego i zbog toga što je postigao u promociji i popularizaciji porta u svijetu”, objašnjava Symington. Orijentacija na širenje na nova tržišta te na povecanje prodaje, prica, pomogli su im da ublaže udarce koje je kompaniji donijela kriza, ali je tome pridonijela i ekskluzivnost njihova proizvoda: “Buduci da je u žarištu našeg interesa samo proizvodnja visokokvalitetnog porta, uspjeli smo odoljeti krizi.
OSIM TOGA, kao obiteljsko poduzece smo fleksibilniji i lakše reagiramo na izazove tržišta. Nemamo potrebu namiriti dionicare ili opravdavati poslovanje i razvojne modele. Ovo je naš obiteljski posao, naše školovanje, odgoj i životna iskustva uvjet su i zalog našeg poslovanja. Porto nije samo naš posao, to je naš nacin života. Zacijelo, predstoje nam izazovi koji nisu samo trenutacne financijske poteškoce u svijetu. Uz to, sve se više vina proizvodi u svijetu, konkurencija je veca nego ikad, stoga moramo biti kreativniji i još usredotoceniji na vrhunsku kvalitetu.” Ipak, kaže da je Britanija, bez obzira na brojke, i dalje najvece tržište porta, pogotovo premiuma. Rastuce ekonomije bivših portugalskih kolonija Brazila i Angole sve su zanimljivije za izvoz tog pica, koje u tim zemljama zahvaljujuci kolonizatorima nije strano, dok za Kinu kaže da je još uvijek, bez obzira na rast potrošnje, za njih još uvijek vrlo malo tržište: Dominic Symington“Kina je postala kolekcionarsko tržište za nekoliko najvecih vinarija s podrucja Bordeauxa, no predstoji im još dug put da postanu sigurno tržište na koje se može dugorocno racunati.” Osim krize i promjene u navikama potrošaca, proizvodnji porta prijeti još jedan problem - klimatske promjene. Porast temperatura utjece na vinogradarstvo, sve cešce suše uvelike otežavaju uzgoj vinove loze, a erozija tla uzrokuje velike štete. Kakva je situacija s tim u vezi u dolini rijeke Douro, Symington kaže: “Istraživanja na našim posjedima potvrđuju da se temperatura podiže. Usporedbe radi, od 1967. do 2010. temperatura se podigla za 1,2°C. No bitno je spomenuti da je prosjecna godišnja temperatura u dolini Doura posljednje cetiri godine zapravo u opadanju. Tri od posljednje cetiri godine prosjecna temperatura bila je ispod 16°C, dok je u posljednjih cetrdesetak godina ona redovito bila oko 16,5°C. Ipak, dugorocan je trend povecanje temperatura. To je velik problem s kojim cemo se morati pozabaviti u Douru. Radimo na najvecem svjetskom podrucju planinskih vinograda i istraživanja pokazuju da trebamo primijeniti skupe mjere da sprijecimo eroziju, koja opasno prijeti. Familija Symington vec je s tim u vezi mnogo ucinila. Vinogradarski tim Symingtona, predvođen Charlesom Symingtonom, Pedrom Lealom de Costom i Milesom Edelmannom, proveo je pionirsko istraživanje o eroziji u vinogradima Doura. Miles Edlmann je nakon niza terenskih istraživanja zakljucio da redovi vinograda posađenih u dolini mogu izgubiti 1,7 tona zemlje po hektaru u prosjecnoj godini. Morat ce se provoditi razne mjere kako bi se mogla kontrolirati erozija.” Ipak, kaže da je Douro regija koja ima velike prednosti kad su klimatske promjene u pitanju.
“Domaci porto i autohtone vinske sorte prilagođeni su klimatskom stanju u dolini Doura. Najcešca sorta u portu - Touriga Nacional - nema problema s kvalitetom pri visokim temperaturama i s malo oborina, dok bi druge sorte zahtijevale mnogo navodnjavanja ako se želi uspješna berba. Douro je regija s razlicitim mikroklimama, što je odlican recept za borbu s klimatskim promjenama. Vinogradi na višim položajima rastu na nižim prosjecnim temperaturama, što je jedna od dobrih stvari u cijeloj situaciji s globalnim zatopljenjem.”
IAKO BRITANAC, Dominic Symington odrastao je u Portugalu. Školovao se u Britaniji, koju cesto posjecuje, ali osjeca se Portugalcem. “U Portugalu je moj dom i moj život”, kaže. “Ne mogu uopce uspoređivati Portugal i Britaniju, jer sam za Portugal emotivno vezan.” Ipak, njegovo odrastanje u obitelji koja se bavi proizvodnjom tog luksuznog pica nije bilo nimalo raskošno. Kako je njegov brat Paul ispricao u intervjuu Decanteru, njihovo su djetinjstvo obilježila poprilicno teška vremena. “Trgovina portom zaista je tada loše stajala. Danas vozimo fine aute i živimo vrlo udobno, ali tada nismo imali novca i nismo mogli ni putovati. Englesku nisam vidio sve do 13. godine.” On je u kompaniji počeo raditi već u ranim 20-ima, jer je nakon portugalske revolucije i svrgavanja diktature kompaniji svaki zaposlenik bio potreban. U to su vrijeme, ispričao je, multinacionalne kompanije počele kupovati portugalske proizvođače porta, a tada su i Symingtoni prodali svojih 20 posto Dubonnet grupi. Taj mu je novac otplatio školovanje, rekao je. “Bilo je zastrašujući biti okružen multinacionalkama. Činilo se nemogućim nadmetati s tim ljudima, koji su imali i distribuciju i ogromnu financijsku moć.” Međutim, multinacionalne kompanije s vremenom su odustale od porta, nisu mogle ostvariti željenu dobit i prodale su proizvodnju. I Symingtonovi su natrag otkupili svojih 20 posto. Danas imaju vinograde na 1200 hektara. Osim što povećavaju proizvodnju i šire se na nova tržišta, Symingtonovi se sve više okreću i turizmu. U portugalskoj regiji Douro, a pogotovo u gradu Porto, glavna turistička atrakcija su vinarije u kojima se proizvodi porto i njihovi podrumi, koje turističke grupe odlaze vidjeti i ondje kušati porto. Tako i oni organiziraju razgledavanja i imaju centar za posjetitelje, u koji su samo ove godine uložili 3 milijuna eura.
Proizvodnja i trgovina portom preživjele su ratove, ekonomske krize i epidemije koje su u 19. stoljeću uništile mnoge europske vinograde“Htjeli smo ponudili još kvalitetniji sadržaj za posjetitelje”, kaže Dominic Symington. No obiteljske inovacije ne zadržavaju se samo na pokušajima povećanja prodaje – Symingtoni su 1998. izumjeli i patentirali robotsku prešu za grožđe. Ono se u dolini rijeke Douro tradicionalno preša tako da ga ljudi danima gaze u kamenim prešama, jer se tako dobivaju najbolja kvaliteta vina. No tu postoji potencijalni problem. Ako je osoba koja gazi grožđe teža od 80 kilograma, može uzrokovati pucanje koštica u grožđu, što vinu daje neugodnu gorčinu. Symingtoni su tome doskočili izumom robotske preše, koja ima mehaničke noge sa silikonskim jastučićima, koje oponašaju pritisak ljudskog stopala na grožđe. Naravno da su time i uštedjeli, zbog smanjene potrebe da plaćaju sve skuplje sezonske radnike. Kad se svi usponi i padovi trgovine portom uzmu u obzir, jedna od rijetkih konstanti bilo je širenje poslovanja Symingtonovih. Da nije bilo upornosti i predanosti te loze - koja je, kako je napisao Decanter, kroz svih 13 generacija nekim čudom ostala pošteđena plejboja, ništarija i egomanijaka - vinska regija Douro danas bi, kažu upućeni, izgledala puno drukčije - gore.
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu