Vedrana RudanMi smo ljudi čudna bića. Sve nam je jasno dok na satu zemljopisa slušamo priču o tektonskim pomacima i vječnoj vatri što u utrobi Zemlje gori. A onda se neka ploča naglo digne, spusti, krene veliki val i pobije stotine tisuća malih bića?! Isuse, je li to moguće, vrištimo užasnuti?! Kupila sam fenomenalne čizme. Tommy Hilfiger. Fenomenalne! Stajala sam na terasi, naišao je mrav, zašto baš u tom trenutku, digla sam svoje stopalo četrdeset i jedan u čizmi Tommy Hilfiger. Mrav je nestao. Da li se netko ovome čudi? Nitko od ljudi. Oni znaju što stopalo obuveno u Tommyja može učiniti mravu. A mravi? Možda su mravi sakriveni u mom vrtu bili zapanjeni silom koja se neočekivano srušila na njihova brata? Tko jebe mrave! Tako je. Nitko ne bi jebao ni one tamo, pod onim velikim valom, da se među stotinama tisuća svijetlosmeđih guzica nije našlo i nekoliko bijelih. Veliki val poklopio je bijeloguzatoga Hansa i trogodišnju Mary. Kad veliki val proguta Hansa ili Mary, kad velika sila krene na male i nemoćne koji sebe smatraju velikima i moćnima, ne pomažu ni logika ni satovi geografije. Sve mi je jasno, čovjek se dobro osjeća kad je ovako pametan. Krenuo val, manji smo od vala, kolibe su krhke, sirene nisu zavijale jer te plaže nisu ni Evropa ni Amerika… Ja vam kažem… J a vam kažem… Da je tamo crknulo milijun malih ljudi, to ne bi bila Vijest. Ne brinu se Evropljani za bijedne guzičice koje se vuku Afrikama, Indijama, Cejlonima, Indonezijama, Kinama… One njima ionako služe samo da bi u njih uvaljivali svoje bijele kurce. Ali, kad na dalekim plažama leže poznati evropski i američki sportaši, glumice, skijaši i nepoznati građani uglednih zemalja kao što su Velika Britanija, Njemačka i Italija, onda tsunami nije tsunami, onda je tsunami Veliki Val, Sudnji Dan, Propast Svijeta, onda je to Vijest i Čuđenje. Što bi Zemlji da tako popizdi baš kad su se na plažama izležavali Pravi Ljudi? Zašto se Veliki Val ne diže kad Pravi odlete doma? Može li se nešto učiniti da to drugi put ne bude tako? Nikad nitko neće saznati koliko je bijednika nestalo pod vodom, koliko ih je crknulo dan poslije i koliko će ih krepati mjesec ili dva ili tri kasnije. Nikoga nije briga ni za istinu da oni milijuni jadnika tamo, pokraj onih krasnih plaža, skapavaju već stotinama godina. Postoji samo dvogodišnja ili trogodišnja ili desetogodišnja Mary koju je val oteo iz tatinih ruku, zato plače njena zemlja, zato plače Evropa. Da Veliki Val nije iz tatinih ruku oteo malu Mary koja na sličici puše u torticu sa sedam svjećica okružena ljudima koji kameri pokazuju zube zato jer ih imaju, a imaju ih jer od malih nogu idu zubaru, a njemu idu jer žive u zemlji torti, svjećica i zubara… Htjela sam reći, da Veliki Val nije zgrabio malu Mary, milijuni onih siročića tamo ne bi dobili sto litara pitke vode, a svjetske TV ekipe otišle bi snimati Charlesa kako drži Camillu za staru, pjegavu ruku. Čuda može učiniti Veliki Val kad tati iz ruku otme bjeloguzo mladunče. Čuda! Na noge diže čitav svijet!

Da Veliki val nije zgrabio malu Mary, milijuni siročića ne bi dobili sto litara pitke vode, a TV ekipe snimale bi Charlesa kako drži Camillu Naši su političari lažljivci, lopovi, zločinci, kradljivci, gadovi gori i opasniji i viši od najvišeg vala. Ma kakav tsunami! Neki zamjeraju Hrvatima što nisu, u novogodišnjoj noći, stali mirno i minutom šutnje odali počast žrtvama Velikoga Vala. Svi građani svih civiliziranih europskih zemalja to su učinili. Stali su, odgodili uvaljivanje slinavog jezika u tko zna čija usta i suznih očiju gledali u daljinu. U mislima su cijelu minutu bili s malom Mary i debelim Hansom čije je mrtvo, naduto tijelo obišlo svijet. Mi, divljaci, derali smo se kao da se ništa dogodilo nije, kao da je Veliki Val bio mali val, obični valić kome se kurac toga dana digao onako kako mu se diže i ostalih dana. Mi Hrvati ponašali smo se kao da se Smak Svijeta nije dogodio. I treba nam jebati bešćutnu mater? Nije istina! Mi Hrvati, super zvuči ovo, jednostavno se nismo snašli. Kako smo mogli znati da se ovaj Veliki Val razlikuje od ostalih strahota koje se dešavaju ljudima koji žive daleko, daleko? A i što je s nama koji živimo ovdje, blizu, blizu? Slažem se. Treba pokazivati snimke Velikoga Vala i fotografiju male Mary. I ljudi i sponzori vole gledati kako se okolo strašno pati. Meni bi ipak bilo mnogo draže kad bi netko svijetu pokazao što je nama nakon rata učinio naš hrvatski Veliki Val. Zato jer je nama naš tsunami bio viši od deset metara! Nitko ne govori o tome. Sličice naše dječice nisu na naslovnim stranicam ni naših listova, o svjetskima da se ne govori. A stotine tisuća starijih Hrvata ostalo je bez posla. Deseci tisuća mladih ljudi ne mogu naći posao. Naši su političari lažljivci, lopovi, zločinci, kradljivci, gadovi gori i opasniji i viši od najvišeg vala. Naši su svećenici silovatelji i pedofili. Sudovi korumpirani. Penzioneri nam umiru od gladi. Dječica od bolesti. Nemamo bolnica, škola, fakulteta, profesora, kompjutera, hrane, posla, zdravlja, hrabrosti, zubara, vjere. Našim životima vladaju spodobe koje su prodale i našu zemlju i naš zrak i more i rijeke i jezera. Nama se tsunami ne dešava jednom u sto godina, naš je život svakodnevno davljenje u tsunamiju. Ne žalim one tamo, ne suzi mi oko kada vidim sličicu male Mary ili crknutoga Hansa na prekrasnoj plaži. Sva su moja djeca mrtva. Mrtvi su mi i nerođeni unuci i praunuci. A pomoć ne stiže i neće stići. Ni meni kao ni onima tamo. Svi mi mali samo smo mravi pod čizmom Tommyja Hilfigera. A kad se jednom u sto godina ukaže tsunami koji sve pred sobom briše i sve sa sobom nosi? Može li nama bezimenima to biti utjeha? Ili nada?