Objavljeno u Nacionalu br. 480, 2005-01-25

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Sasvim dovoljan album za srdačne susrete s istomišljenicima

Chemical Brothers na albumu 'Push The Button' imaju premalo materijala za ozbiljnije uznemiravanje nekadašnjih ljutih suparnika, ali su se posvetili razmjeni ideja s netom otkrivenim talentima poput Kelea Okerekea i Anwara Superstara

Chemical Brothers – ‘Push The Button’ (Virgin / Dallas)

U danima najveće popularnosti braće po kemiji, nakon premijere njihova drugog albuma “Dig Your Own Hole”, Tom Rowlands i Ed Simmons izazivali su potpuno oprečne reakcije učestalim poziranjem za naslovnice “hype” magazina na relaciji od Londona do Tokija. Iza sebe su imali nepreglednu masu egzaltiranih fanova, duboko uvjerenih da upravo Chemical Brothers predstavljaju budućnost moderne glazbe unoseći inovacije na kojima će se graditi eklektični zvuk 21. stoljeća. Drugu stranu zastupali su malobrojniji, ali nepokolebljivi rockerski skeptici konsternirani dodjelom Grammyja 1998., na kojoj je “Block Rockin’ Beats” proglašen najboljim rock instrumentalom, a tandem klupskih DJ-a i studijskih alkemičara zamalo unaprijeđen u koncertnu atrakciju stadionskog formata. Dok su zagriženi rock tradicionalisti tvrdili da će Rowland i Simmons otići k vragu čim se hirovita pop publika zasiti njihovih sintetičkih riffova, breakbeat-techno freakovi već su opisivali “Block Rockin’ Beats” kao digitalni “Jumpin’ Jack Flash”.

Sedam godina poslije, sa 60-ak minuta materijala za peti album “Push The Button” Chemical Brothers ne mogu prouzročiti tako velike nesporazume. Gitaristički garage-rock i post-punk revival u trendsetterskim glasilima, prava poplava “eighties” nostalgije na top listama i rekordna potrošnja R&B konfekcije na klupskom danceflooru višestruko su ograničili njihov utjecaj, ali nitko ih nije uspio potpuno izbaciti iz igre. Pomalo ziheraški napravljen album “Come With Us” iz 2002. poslužio je za prebrojavanje preostalih simpatizera, no kad se pokazalo da se s njima još uvijek može doprijeti do vrha britanske top liste, Tom i Ed prihvatili su nešto veći rizik i kao najavu za “Push The Button” pustili u radijski eter singl “Galvanize” koji će samo rijetki slušatelji odmah identificirati kao zvuk novih Chemical Brothersa. Instrumentalni sample izvučen je iz jednog od mnogih “chaabi-pop” hitova Najat Aatabu, berberske pjevačice s polumilijunskim tiražama u zemljama Magreba, a vokale je snimio west coast reper Q-Tip (A Tribe Called Quest), koji je lani besprijekorno odigrao svoju malu ulogu na albumu R.E.M.-a “Around The Sun”. Nakon efektnog otvaranja s “Galvanize”, gdje se ipak ne mogu pohvaliti naročito originalnim rješenjem, jer je londonski producent turskog podrijetla i neobičnog pseudonima Oojami još prije tri godine postigao vrlo slične rezultate na albumu “Bellydancing Breakbeats”, Rowland i Simmons su u pjesmi “The Boxer” obnovili suradnju s Timom Burgesom iz Charlatansa, dok su se u nastavku više posvetili razmjeni ideja s netom otkrivenim talentima. Kao što se prije desetak godina uz njih probijala Beth Orton, tako su se na novom albumu rasporedili Kele Okereke, pjevačica hvaljenog art-rock sastava Bloc Party, kompletna postava neohippy banda The Magic Numbers i vjerojatno najkorisniji asistent, Mos Defov mlađi brat Anwar Superstar s izvrsnom reperskom dionicom u pjesmi “Left Right”. To će sve skupa biti premalo za ozbiljnije uznemiravanje nekadašnjih ljutih protivnika, ali sasvim dovoljno za srdačne susrete s istomišljenicima.

Horace Andy Meets Mad Professor – ‘From The Roots’ (Sanctuary / Menart)

Zbog njihovih veza s Massive Attackom, ponovno udruživanje ove dvojice reggae doajena moglo bi privući nešto širi auditorij, no već je naslov albuma sugerirao da će se oni radije zadržati unutar davno ucrtanih žanrovskih granica i ciljati na odanu publiku. Klasični Ariwa-roots i lovers-reggae sa standardnim produkcijskim zahvatima Mad Professora, uvijek prepoznatljivim glasom Horacea Andyja, rastafarijanskom himnom “The Bingy Man” i nekoliko zgodnih prilika za usporedbu s prvim zajedničkim projektom “Roots And Branches” iz 1997.

Kasabian – ‘Kasabian’ (BMG / Menart)

Mlađahni kvartet iz ruralne komune pokraj Leicestera, nazvan prema Lindi Kasabian, utamničenoj sljedbenici Charlesa Mansona, predvodi najnoviji pokušaj revitalizacije baggy-rocka profiliranog prije gotovo dva desetljeća na pozornici legendarnog manchesterskog kluba “Hacienda”. U najboljim momentima debi albuma, koji se otkrivaju s pjesmama “Processed Beats” i “Cut Off”, Kasabian neodoljivo podsjeća na rani Stone Roses, odnosno Inspiral Carpets, dok se slojevitija produkcija zvuka može pripisati recentnijim utjecajima Beta Banda i DJ Shadowa.

Sounds From The Ground – ‘Luminal’ (Amboworld)

Londonski downtempo duo, dosad najzapaženiji u programima američkih colledge radiostanica, na četvrtom albumu napredovao je do gotovo besprijekorne fuzije trip-hopa i ambijentalne psihodelije. Najbolji rad u S.F.T.G. diskografiji podjednako se oslanja na iskustva Krudera & Dorfmeistera iz 90-ih i Tangerine Dreama iz 70-ih, a s majstorski postavljenim ženskim vokalima u “Move On” i “As The Day Goes By” Nick Woolfson i Elliot Morgan Jones možda mogu računati i na bolje obaviještene ljubitelje Portisheada.

Zvjezdice:
Chemical Brothers – 3
Horace Andy – 3
Kasabian – 3
Sounds From The Ground – 4

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika