Objavljeno u Nacionalu br. 482, 2005-02-08

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Sanader i fantom prijevremenih izbora

Ante Gotovina skriva se možda u Engleskoj, pod pseudonimom Tony Cash, u Francuskoj s nekim od ratnih imena iz legije, u Italiji kao Tonino Finito, ili u Njemačkoj kao Thona Bargeld, ali za Hrvatsku – isključivo za nju – i dalje ostaje politički uteg prvoga reda zbog kojeg će se, u vremenu koje predstoji, u vili Weiss svakoga tjedna sastajati Vrhovni štab, to jest Vijeće nacionalne sigurnosti. U spomenutome Vijeću – čine ga Mesić, Sanader, Šeks, oa, poa, boa, mup, sup – nedavno su službeno proglasili otvaranje univerzalnoga lova na generala u ilegali, što je vidno oraspoložilo gospođu Del Ponte. Moglo bi na kraju – nastavi li se u Hrvatskoj s ovakvim demonstracijama odlučnosti – uistinu doći do pregovora o ulasku u EU.

Račanova zloguka proročanstva

U međuvremenu se iz nekakve briselske dojavničke arhive na danje svjetlo samoinicijativno izvukao stanoviti Jure Kapetanović, s porukom publici da je u ime Vlade ili čije već pregovarao s Gotovinom o predaji. Ispostavilo se da čovjek laže. S Gotovinom nikakve veze nema, ali sa svojim mutnim predstavljanjem samoga sebe kao oficira za vezu uspio je doliti nekoliko kapi ulja na vatru koja u zainteresiranim hrvatskim krugovima postojano bukti oko generala, Haaga, Hrvatske i EU-a, i zato bi mogao snositi posljedice. Među lokalnim konzumentima političkih tema slučaj Gotovina i dalje je senzacija uglavnom samo za skupinu medijskih provokatora-pravednika, koji bez njega ne bi imali od čega živjeti. Kod Sanadera je druga situacija. On se iskreno užasava nad mogućnošću da se zbog Gotovine suspendiraju pregovori; na tim pregovorima zasnovao je svoju političku budućnost.

Padne li proces hrvatskoga autonomnoga približavanja Europi, pada i njegova Vlada. Prijevremeni izbori postat će neminovnost, i na njima će HDZ vjerojatno izgubiti. I sam Ivica Račan – HDZ-ov novi neformalni koalicijski partner – počeo je već u tom smislu prema Sanaderu emitirati zloguka proročanstva. Sanaderov je problem što na stolu nema drugoga aduta osim ulaska Hrvatske u EU. Hadezeovci se za sada još uvijek u većini grupiraju oko njegove osobe, vjerujući da će ih europska politika na kraju ipak zadržati na vlasti i u sferi utjecaja, tj. u sferi pristupa državnim poslovima i proračunu. Sanadera, međutim, pretjerano ne vole. U stranci je uveo stegu jaču od Tuđmanove, zatvorio je sve ventile za druge misli i riječi osim vlastitih i – eventualno – Šeksovih, a ne raspolaže Tuđmanovim crnim fondovima, kao ni manevarskim prostorom za njihovo stvaranje, kojima bi svoje kompartijaše mogao en masse* korumpirati i interesno ih vezati uza sebe.

Naknada za propagandne usluge

Sanaderov “demokratski centralizam” u HDZ-u ojačava usporedo sa slabljenjem općega položaja HDZ-a. Na prijevremenim izborima sve bi se to moglo raspasti u prah i pepeo. Sanader do određene mjere doista nastupa kao reformator, odnosno kao čovjek reformatorskoga imagea*, ali u stvarnosti nije povukao ni jedan potez koji bi naciju fascinirao. Korupcija pod njim cvjeta jednako kao i prije, i on tu ništa nije u stanju učiniti jer je i sam ucijenjen od osoba koje bi morao strpati u bajbok*. Miomira Žužula i dalje vuče sa sobom u za njega i za državu uvredljivoj formi “ministra vanjskih poslova u ostavci”, ustručavajući se – iz enigmatskih razloga – imenovati novu osobu na njegovo mjesto. Kakva je to zemlja u kojoj ministar vanjskih poslova mjesecima ostaje na položaju iako je dao neopozivu ostavku, jednako, uostalom, kao i ministar zdravstva?

Sanader je osobnom diskrecijskom odlukom Slobodnu Dalmaciju odlučio ustupiti Europapressu i WAZ-u, kao naknadu za propagandne usluge koje mu pružaju njihova izdanja. Nakon namještene pobjede na natječaju Europapress i njegov suvlasnik WAZ državi do danas nisu uplatili ni prebijene pare od 500-600 milijuna kuna, na koliko su se obavezali, ali Sanader ne poduzima ništa. Dokazao je sklonost neprincipijelnim nagodbama time što nije naredio aktiviranje bankovnoga jamstva i što je po svemu sudeći prešutno pristao na aranžman po kojem se prodaja Slobodne Dalmacije Europapressu nikada neće realizirati pod ponuđenim uvjetima, nego će samo poslužiti kao forma da tvrtka ne dođe u ruke nekom trećem.

Zaštitnici opskurnih tajkuna

Sanader je sve manje impresivan i kao retoričar. Prema Mesiću se za vrijeme i nakon predsjedničkih izbora ponio vrlo arogantno i neljubazno, potvrđujući da ga porazi HDZ-a iritiraju do mjere koju nije u stanju kontrolirati. Spašava ga, za sada, Ivica Račan koji ne želi dopustiti nikakav nagli pad HDZ-a, nikakav brzi povratak SDP-a na vlast, i u Saboru se konformira sa Sanaderovim idejama. Zašto? Možda zato jer mu ne pada na pamet da ostane usamljen na sceni s Tomčićem, Čačićem i Vesnom Pusić, i ponovno sam uđe u sukob s narodnom desnicom. Račan je svojedobno učinio mnogo na zataškavanju hrvatskoga kriminala i korupcije, i u tom pogledu sa Sanaderom se izvrsno razumije. Obojica štite opskurne tajkune, spremni su na potpunu rasprodaju zemlje, bezuspješno hvataju Gotovinu i uspješno hrle u Europu, i njihov savez velika je nada za Hrvatsku.

STUPAC TJEDNA: JANICA; UČLANJENJE LIBRE U HNS

Trijumf Janice Kostelić na Svjetskom prvenstvu – iznad svega osvajanje zlatne medalje u spustu – za Hrvatsku (i ostatak svijeta) sportski je događaj nad događajima. Djevojka skija bez štitnjače, nakon više složenih operacija koljena, s oslabjelim vidom, i unatoč tome – vrhunski motivirana kao da nije već osvojila gotovo sve što se s racionalnoga gledišta može osvojiti – uspijeva pobjeđivati u najtežoj i najatraktivnijoj skijaškoj disciplini, koja joj do aktualne sezone nije bila specijalnost. To doista začuđuje. Na njezinom primjeru ubrzano se ruše granice između “brzih” i “tehničkih” disciplina; pokazuje se da se može podjednako dobro voziti i spust i slalom i sve ostalo, pod uvjetom da se zoveš Janica Kostelić.

U neposrednoj reakciji na njezinu pobjedu u spustu, pojedini sportski televizijski komentatori podlegli su euforiji i počeli publici objašnjavati kako je fenomen još fascinantniji u svjetlu činjenice da Janica spust nije trenirala. Izjave takvoga tipa – dakako – notorna su besmislica i pokazuju da u hrvatskim medijima svatko može – šatrovački rečeno – baljezgati* što mu padne na pamet. Uspjeh Janice Kostelić u spustu nije nikakva slučajnost. Janica se zadnjih mjeseci koncentrirala prije svega na trening spusta, jer je htjela dokazati da i u njemu može postati najbolja na svijetu, i zato su njezini rezultati u Svjetskom kupu u slalomu za primjetnu nijansu slabiji nego što su bili. Nedostatak objektivnosti i kompetentne analitičnosti stalan je, međutim, pratilac hrvatske sportske scene. Pravilo je da ta scena u isto vrijeme izbacuje vrhunska natjecateljska imena i znatan broj nižerazrednih kroničara koji se šlepaju iza njihovih skuta, i tu se ništa ne da učiniti.

  • * *

HNS i Libra formirali su zajedničku stranku stilski impresivnoga i lako izgovorljivoga imena (Hrvatska narodna stranka – Liberalni demokrati, ili HNSLD, koja će ipak nastaviti djelovati pod popularnom kraticom HNS). Građanski pokret stasa. Njihova deklaracija pod nazivom “Hrvatska može više i brže” sugerira doduše da se radi o nekakvim sponzorima Blanke Vlašić, ali ti dobri i pošteni ljudi namjeravaju se vrlo ozbiljno boriti za svojih sedam do deset posto vlasti.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika