Onako urešen raskošnim perjem, koje se presijava kao leteći kaleidoskop, fazan je, eto, izvrstan povod da uronimo u lonac sljedeće priče posvećene pokladnim jelima, kojima je on, i sam nalik na krabulja, pod gotovo nestvarnim pernatim kostimom, često bio oblaporna kruna vesele, nerijetko i vrlo putene maskerate. No ovaj put fazan nije tek kulinarska metafora karnevala, on je i stvarni sudionik veselih zgoda u kojima su uživala tri zanimljiva korifeja oslobođenog i gastronomski i životno karnevaliziranog XVI. stoljeća, stoljeća visoke renesanse. Tri brata po umjetnosti, putenosti i gurmanluku, i to nitko drugi nego veliki Tiziano Vecellio, taj slikar pripaljenih oblaka i nebesa, ali kao što će nam ispričati ova priča vrlo zemaljskog i tjelesnog nadahnuća, potom nešto povučeniji član ove glasovite trojke, arhitekt i kipar Jacopo Sansovino, čije su građevine, kipovi i osobni život bili u potpunom unutarnjem i vanjskom suglasju, kojemu nije nedostajalo ni karnevalske putenosti, i na kraju Pietro Aretino, korifej obrane nebeske i tjelesne slobode kroz svoja raskalašena i britka djela, knjige koje je crkva proganjala i izopćavala, budući da su upravo razotkrivajući maskirano licemjerje klera žhtjele vratiti dostojanstvo podjednako puti koliko i duši. To prijateljstvo prožeto strastima i hedonizmom, koji su svaki na svoj način pretvarali u umjetnost, trajalo je godinama, a odvijalo se u mletačkim lagunama, u skrovitim blagovaonicima i ložnicama Serenissime u punoj snazi, u sjeni onog krilatog Markova lava koji je i sam sličio na velikog, ali moćnog letećeg krabulja.

lead Slikar Tizian, arhitekt Sansovino i pisac Aretino bili su trojica prave renesansne braće po umjetnosti, putenosti i gurmanlukuNakon tih intimističkih maskerata u kojima su nagoni i nadahnuće prštili od oblapornosti i putenosti, izmjenjivali su duga pisma koja su, osim svoje književne vrijednosti ujedno i strasno svjedočanstvo njihova dugogodišnjeg i bujnog druženja. Eto, samo spomenimo da je Aretino darovao Tizianu, pasioniranom zaljubljeniku u glazbu, skupocjeni klavikord, na kojem je slikar prebirao po tipkama, dajući takt uzbudljivoj atmosferi, kojoj nije nedostajalo maštovitih mletačkih pokladnih jela iz vremena koje je tek odškrinulo vrata Scappijeve kulinarske epohe, začinjena podjednako rimskim jelovnicima Bartolomea Platine koja je izgnanik Aretino donosio na zajedničku trpezu i, naravno, na kraju snažno i puteno začinjena zanosnim kurtizanama sansovinijanske bujnosti koju su nadvisivali Tizianova glazba i stropovi, te oslikane freske nedohvatljivih nebesa. Među ostalim pismima koja su razmjenjivali u toj korespondenciji uzbudljivih zajedničkih dana i noći, u predasima od stalno zaposlenih pera, kistova, dlijeta ili arhitektonskih nacrta, posebno se izdvaja jedno iz 1547. godine, pozivnica 60-godišnjeg Tiziana vrlom vršnjaku Aretinu na posebnu večeru. “Par tustih fazana i ne znam što još ne, čekaju vas na večeri koju ću za vas upriličiti s gospođom Angiolom Zaffettom, pa ćemo zajedno izazvati starost, tu vječnu špiju smrti, i pokazati joj da nismo ostarjeli. Što više, prevarit ćemo je i navući mladenačke maske i tako sakriti i pobijediti trpki teret godina za koje ionako ne hajemo dokle god možemo živjeti i u uživati. Odazovite se dakle i dođite.”

Što su te davne večeri dva prezrela fazana, pod mladenačkim maskama i odorama radila s gospođom Zaffettom, teško je ustvrditi, no u kasnijim pismima, kad vjerojatno ni maske nisu mogle odagnati moru godina, sve se rjeđe spominju gospođe, gospođice i slavne kurtizane, dok u posljednjem o njima više nema ni slova. “Svi Vas željno očekujemo na večeri još ove noći, a kojoj će nazočiti i naš Sansovino…”, piše već stari oblapornik i nekadašnji pohotnik Tiziano, podjednako ostarjelom čulniku Aretinu, ne propuštajući priliku da istakne i njihova vjernog sudruga za trpezom i posteljom, Jacopa Sansovina. I slavna se trojka tako prepuštala pokladnim jelima kao da ih se protok godina i vremena nimalo ne tiče. Dva i pol stoljeća poslije njihov ništa manje poznati sugrađanin Giovanni Giacomo Casanova, još silniji razvratnik, veliki zavodnik, i vrstan pisac, putnik i pustolov, koji je znao osmisliti putenu poetiku svoga života, također razapetog između stola i postelje, kazališta, dvorova i skrivenih putenih sobičaka, a koji je iznad svega umio karnevalizirati stvarnost i vlastiti život, u kratkom odlomku svojih ?Sjećanja? piše:

“Njegovati užitak i zadovoljiti osjetila bio je jedan od glavnih ciljeva moga života. Osjećajući da sam rođen za suprotni spol, oduvijek sam volio i bio voljen… a u predasima sam podjednako volio dobar stol.” Pa nekoliko poglavlja dalje opisuje kako je jeo kamenice s misterioznom M.M., opaticom iz Murana: “Zabavljali smo se dijeleći kamenicu u svojim spojenim ustima.. i, vjerujte mi, nema uzbudljivije i lascivnije igre za dvoje zaljubljenih.” Pa se i on nastavio podavati strastima kuhinje i ložnice sve do starosti, kad je počeo pisati svoja ?Sjećanja?. Od tih i još starijih vremena, sve do danas, skriven u uskim kanalima i kaletama, mletački karnevalski stol i krevet stalno je nazočan, ma koliko se čini dalekim u nepokladno doba. Njemu i njegovim jelovnicima podjednako su se podavali i Stendhal, i sramežljivi Proust, ozbiljni Thomas Mann i goropadni Hemingway, a gotovo svi su o tim jelovnicima i tim izvanvremenskim maskeratama ostavili pisanog traga.

Stari stuffati, njokade, gazzetti i intingoli, tušenci i pirjanci, bogati riblji jelovnici, rižoti, svi začinjeni tamnoljubičastim plaštem crvenog radiča, te gastronomske popudbine svih venecijanskih pokladnih jela, ukrašenih listovima sjajnog povrća, perjem plemenitih ptica i vlasuljama putenih glavonožaca, nude se i danas u svim značajnijim venecijanskim restoranima od “Colombe” do “Graspo di ua”, od ?Hary’s bara” do kavana i kafeterija na Piazzi San Marco, na velikom balu koji se vrti oko karnevalske Sarenissime, i njezinih jelovnika koji su postali dio i naše baštine i naših meštara od kuhače, pera i kista. Od Leitmana do Mandića, od Donata do Fabrija, od Bukovca do Vidovića, od Murtića do Kuliša, u razigranoj maskerati kojoj možda samo nedostaju gospođa Angiola Zaffetta ili još tajnovitija M.M., Casnovina opatica iz Murana.

RECEPTI KAO POTPISI POD FOTOGRAFIJE

1. KARNEVALSKA JUHA OD FAZANA I SUHOG BOBA Pristavite juhu od fazanove sitneži i komadića mesa zajedno sa sitno sjeckanim korjenastim povrćem, pa kad sve prokuha ubacite suhi bob koji ste preko noći ostavili da odstoji u vodi. Dodajte nekoliko klinčića, posolite i popaprite, pa kad bob i meso omekšaju, začinite s malo bijele kvasine i maslinova ulja.

2. LIGNJICE I KUĆICE MASKERATA U loncu na pari otvorite kućice i izvadite im meso. Na maslinovu ulju u širokoj posudi ili tavi zažutite sjeckanu kapulu, češnjak i petrusimul pa dodajte dobro oprane male lignje samo da puste šug. Tada još dodajte sjeckanih suhih pomidora, posolite i popaprite uz blago miješanje. Nakon nekoliko minuta ubacite meso od kućica i more koje su pustile školjke, uz nekoliko sjeckanih listova crvenog radiča. Još jednom promiješajte i služite vruće.

3. POKLADNA SALATA OD PEČENIH GLAVONOŽACA U vreloj pećnici, na nauljenom limu stavite peći po jednu veću očišćenu hobotnicu, sipu i lignju. Kad puste vodu, ubacite krumpire i pecite sve zajedno dok povrće sasvim ne upije umak od pečenja. Tada jelo ohladite, narežite na kockice, posolite i popaprite po želji, zalijte maslinovim uljem i začinite kaparima i balzamičkom kvasinom.