IlustracijaRichard Silverstein, poznati komentator i autor progresivnog židovskog bloga Tikun Olam, osvrnuo se na recentno ubojstvo Zuhira al-Qaisija, vođe Odbora narodnog otpora (PRC) iz Gaze, poginulog u napadu Izraelskih obrambenih snaga (IDF) koje su time "prekršile sporazum o prekidu vatre na snazi od završetka operacije Lijevano olovo iz 2010. godine". Nedugo uoči napada, izraelski premijer Benjamin Netanyahu vratio se sa svog "godišnjeg hodočašća" u Washington, gdje se susreo s predsjednikom Barackom Obamom i po tko zna koji put izrazio strah od iranskog nuklearnog arsenala pred Američko-izraelskim odborom za javne poslove (AIPAC). Iako je to shvatio kao najavu skorog izraelskog napada na Iran, Silverstein napominje kako mu nije bilo posve jasno "hoće li pričekati, kao što je htio Obama, da sankcije onesposobe iransku ekonomiju, ili sam krenuti u napad ranije". Ubojstvo Zuhira al-Qaisija razjasnilo je tu nedoumicu. Izrael je, tvrdi Silverstein, tu akciju poduzeo posve svjestan da će doći do odmazde: Palestinci su vrlo brzo odgovorili raketiranjem južnog Izraela, da bi IDF u novom uzvratnom napadu na pojas Gaze ubio 26 ljudi, "od toga šest civila, a među njima dvoje djece".

Namjerno isprovocirana reakcija Gaze

Izrael je ubojstvo vođe PRC-a opravdao njegovim navodnim planovima da izvede teroristički napad sličan onome na južnoizraelski lučki grad Eilat prošlog ljeta "u kojem je poginulo osam izraelskih civila i tri egipatska policajca". No, Silverstein podsjeća da je za taj napad bila odgovorna egipatska islamistička skupina pod utjecajem al-Qaide, što su dokazali "izraelski novinar Alex Fishman i politički bloger Idan Landau sa sveučilišta Ben Gurion"; egipatske vlasti naposljetku su čak i uhitile vođu skupine čije je područje djelovanja bio poluotok Sinaj. Izraelska prvotna obrazloženja, međutim, brzo su zaboravljena jer im nakon palestinske odmazde više nisu bila potrebna te se navodni planirani napad PRC-a više nigdje nije spominjao.

Odgovarajući na pitanje o izraelskim motivima za napad na Gazu, Silverstein navodi teoriju izraelskog profesora Nevea Gordona koji je u članku za Al Jazeeru napisao da je "Izrael namjerno isprovocirao reakciju Gaze jer je htio testirati svoj novi proturaketni sustav Željezna kupola". Objava učinkovitosti sustava dovela je do vala olakšanja u izraelskoj javnosti, prestravljenoj raketnim napadima Palestinaca, i osjećaja zahvalnosti prema vladi koja ih tako uspješno štiti od smrtne opasnosti.

Poligon za testiranje strojeva za ubijanje

Izraelci, piše Silverstein, redovito koriste Gazu kao poprište testiranja novih i sve naprednijih oružja, a njezine stanovnike kao pokusne zamorce. Oružja se testiraju za upotrebu na drugim poprištima bitaka i za prodaju strancima, a ta "strategija ima višestruke svrhe, uključujući suzbijanje otpora i smrtonosnosti gažanskih militanata, promicanje izraelske spremnosti za borbu s drugim neprijateljima i podupiranje moćnog ekonomskog stroja izraelske obrambene i zrakoplovne industrije".

Prije Željezne kupole predmeti testiranja bili su smrtonosna kancerogena volframska bomba, tzv. gusti inertni metalni eksploziv (DIME), te bespilotne letjelice u operaciji Lijevano olovo. A popratna svrha napada na Gazu, sumnja Silverstein, bila je "pripremiti izraelsku javnost za ono za što vjerujem da je Netanyahuov planirani rat protiv Irana". Potvrdivši učinkovitost Željezne kupole, premijer može uvjeriti skeptične ministre da ima odgovarajuću obranu protiv Hezbollaha i Hamasa koji će na objavu rata Iranu bez sumnje odgovoriti vlastitim raketnim napadima. Protiv predviđenih iranskih protunapada projektilima srednjeg dometa Izrael već ima spremnu obranu - sustav projektila Arrow razvijen u suradnji s SAD-om čija djelotvornost još nije testirana. Silverstein navodi Netanyahuove riječi kojima je ovaj "izravno povezao napade na Gazu s iranskom prijetnjom, tvrdeći da su militanti iz Gaze koji ispaljuju rakete na Izrael iranski operativci".

Žrtveno janje

Izraelski mediji donose proturječna izvješća o ministarskoj podršci Netanyahuovu planu napada na Iran. Prema nekima omjer glasova je 8:6 u korist napada, prema drugima je broj glasova izjednačen na 7:7. Silverstein prenosi izvješće The New York Timesa od 27. ožujka o privatnim sastancima Netanyahua i ministra obrane Ehuda Baraka sa svakim od ključnih ministara pojedinačno, vjerojatno u lobističke svrhe, te procjenjuje da premijer neće napasti dok ne pridobije sve glasove na svoju stranu. To bi značilo "da je napad na Gazu jedan dio slagalice koju sastavlja Netanyahu, a koja će dovesti do udara na Iran".

Na kraju teksta Silverstein se vraća na problem "kolateralne štete": 26 stanovnika Gaze koje je IDF ubio prošli mjesec i 30 ubijenih nakon lanjskog terorističkog napada u Eilatu. Oni su, podsjeća, ubijeni pod lažnim opravdanjima "kao dio šire ratne strategije koja je s njima izravno imala malo ili ništa". Gaza je, optužuje on, "boksačka vreća", žrtveno janje koje izraelski vojni i politički vođe koriste kad god im odgovara kako bi javnosti dokazali svoju odlučnost u borbi protiv terora, bez obzira na stvarnu svrhu napada. "Ubijati ljude u sklopu državne politike i lagati o razlozima za to vrhunac je cinizma," smatra Silverstein, zaključujući kako bi se Netanyahuove aktivnosti u Gazi tijekom proteklih godinu dana trebale tretirati kao ratni zločin.