NOGOMET: IZRAEL – HRVATSKA
Srijeda, HRT 2, 17.50
Četiri kaktusa
Mossad, Kneset, ratni zločinac Ariel Sharon i prvi ljudi izraelskog nogometnog saveza dugo su razmišljali kako da se oduže Hrvatskoj za njen prijateljski sportski gest i našli su rješenje. Na početku prijateljske međunarodne utakmice nije puštena hrvatska himna, što je svjetski raritet. Opet smo mi Hrvati prvi u nečemu. Išla je samo izraelska himna, a prije nje neko neljudsko krkljanje iliti jak šum, što je trebala biti Lijepa naša. Ovaj otužni, pakosni, primitivni, uvredljivi i nesvakidašnji incident trebao je biti zahvala hrvatskoj javnosti i hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, jedinoj europskoj reprezentaciji, od sveukupno dvije, koja je gostovala u Izraelu.
Reporter Ž.Vela kao svjedok i posrednik incidenta ograničio se na grku primjedbicu kako sve to skupa danas s Izraelom «nije baš počelo organizacijski bajno». Hrvatski nogometaši, poznati kao osobe koje ne znaju tekst Lijepe naše, stoički su podnijeli Ružnu našu koja je zvučala kao izravni prijenos mučenja Palestinca iz sjedišta Mossada, vesele organizacije osnovane jednog prvog travnja sredinom prošlog stoljeća. Umjesto da dograbe loptu, ispucaju je na tribinu i pričekaju svoju himnu, hrvatski nogometaši dali su si zabiti tri gola i tako pokazali da su dobri dečki, nešto slično Račanu i Sanaderu koji bi zajedno u Europu, pa što košta da košta. Izvolite, zabijte nam.

Naomi Novak Srzić u svojoj emisiji o prisluškivanju profesionalna pala vrlo nisko i ostala ležati na podu studija cijelu bogovetnu večer na užas hrvatskog gledateljstva koje je bez riječi pratilo spektakl HDZ-ove manekenkeSLALOM (Ž)
Petak, HRT 2, 14.20 i 17.20
Četiri kaktusa
Poznato je koliko naši sportski reporteri vole sportaše. Npr. mali Bruno Kovačević kojemu su ove zime narasle sise sjedi u studiju, raskomoćen u grudnjaku br. 3 preko kojega je navukao debelu dolčevitku od simulirane vune, s obaveznim motivom čobanske pletenice, tj. pletera rvackog. Za to vrijeme izvjesna Šarka Zahrobska ima nesreću da polazi sa starta, a već na prvoj kontrolnoj točki dočekuje je naša prsata Brunhilda i onim svojim urokljivim očicama motri na brojeve u dnu ekrana. On je siguran u svoju zavist prema svemu što skija, trči, skače i čini ono što je Bruno mogao puno bolje, ali nije htio, nije mu to predstavljalo dovoljan intelektualni izazov. Njegova inteligencija nadmoćna je u predviđanju rezultata. Zato nam Bruno, maloprije uvredljivo zvan Brunhilda, kaže «da vidimo koliko je izgubila u odnosu na Kathrin Zettel».
Naravno da ništa nije izgubila, jer na ekranu piše «minus 0,05», što znači da je već na početku bolja za pet stotinki, a što opet najvjerovatnije znači da će do cilja svoju prednost uvećati. To se i dogodilo. Usprkos Brunhildinu sumanutom čaranju Šarka je bila brža od oprosti mu Kathrin, ali trebalo je čuti tog našeg Einsteina alpskog skijanja kako na pol staze žarko vapi da Šarkica «samo još da napravi malu pogrešku». Njegovo stručna dijagnoza, «nema više snage», bila je savršeno tempirana: baš koju sekundu prije nego što će Šarka kao prva proći kroz cilj. To je ta zagrebačka škola sportskog novinarstva koju treba zdušno propagirati kao pojavu, da ljudi ne bi krivo mislili da je zagrebačka škola šansone najgluplje što su ikad čuli.
Kao idealna pratnja govorniku u studiju je boravio Srećko pl. Ferenčak, dobrotvor, političar, prezident skijaškog saveza odjeven u prikladnu crvenu majičicu dugih rukava, ukratko čovjek kojemu nedostaje još samo nekoliko uspješnih špekulacija s gradskim zemljištem, pa da ga hrvatska javnost počne s uvažavanjem percipirati kao Krležin lik. Tu osobu kojoj do statusa besmrtnika (Domaćinskog ili Glembaya, svejedno) nedostaje tako malo, naš dobri Prsan Kovačević je svašta čudnoga pitao, umjesto ono najobičnije, što smo svi očekivali: dajte, recite, kako ste kupili onu zemlju?

OTVORENO
Petak, HRT 1, 22.48
Kaktus
Hloverka Novak Srzić, koja je večeras ostavljala dojam mršave starije gospođe u čudnim krpama koje vijore posvuda oko nje, vodila je totalno nepripremljena književnu večer o odabranom štivu iz najnovijeg broja «jednog našeg tjednika» kojeg su ona i svi njeni gosti nemilice zvali «Globus», a konspirativni termin «jedan naš tjednik», smišljen još u doba Tukijeve demokracije, večeras je bio rezerviran za «Nacional», baš kao u dobra stara vremena. Iz toga doba je bila i Hloverkina krajnja neprofesionalnost, jer se iz njenih pitanja vidjelo da nije pročitala ništa iz «Globusa», u studio je pozvala samo jednu stranu u sporu, onu koja vjeruje «Globusovoj» verziji o prisluškivanju. Svega je toga bilo previše da bi se moglo opisati samo kao utjecaj garderobe na manekenku. Hloverka u ekscentričnom izdanju spotakla se i pala već na prvom profesionalnom koraku. HDZ-ova Naomi Campbell nije se odmah pridigla, ležala je cijelu večer, iako se činilo da stoji.

SLALOM (M)
Subota, HRT 2, 12.50
Četiri kaktusa
Vozi skijaš slalom, uvija se sumanutom brzinom oko onih kolaca i padne. Svatko normalan ne će biti zbog toga sretan, svakome će biti krivo, osim našem reporteru Ivici Blažičku, tradicionalno sklonom sadizmu, koji je pad vrhunskog sportaša popratio podrugljivim glasnim smijehom: «I ode Tripodakis, he-he-he». Ovaj civilizacijski skandal jedan je u bogatom nizu.

KAD ZVONI?
Nedjelja, HRT 1, 17.40
Četiri kaktusa
Kao scenaristi ove idiotski neuvjerljive tvorevine potpisani su Zoran Ferić i Vlatka Vorkapić koja je i režirala. Izgleda da je netko nagluh, Ferić možda (ipak on radi u školi), prisluškivao nevezane đačke razgovore i pomislio da je to izvrstan dramski materijal. Lako za autore, ali zar HRT nema urednika koji bi dosadu i razdražujuću (enervantnu) glupost teksta znao osjetiti na kilometar? Npr. već u prvoj minuti kada Ona zamišljeno pita zašto neka djevojka skuplja kamenje. Na to će On senzibilno i rezignirano, kao prava svjetska sveznalica: «Ne znam. Bojim se da ne ćemo nikad saznati».

LAKU NOĆ, HRVATSKA
Nedjelja, Nova TV, 19.50
Četiri kaktusa
Netko je nacrtao tv voditeljice i voditelje, animirao im krajnje diletantski lica, dao im grozne glasove i napisao strašne tekstove, jer nema na svijetu strašnijeg promašaja od onog kad autori ne uspiju u jasno izraženoj namjeri da budu duhoviti. Počinjena je i prava svinjarija: nacrtali su Ivicu Blažička, potpisali ga kao Ivicu Prasička i dali mu da stalno poteže rakiju iz boce. Čovjek je ipak do jučer bio direktor na toj istoj novoj novcatoj televiziji.

DUGA MRAČNA NOĆ
Nedjelja, HRT 1, 21.05
četiri vijenca
Epizoda je bez znanja koproducenata Antuna Vrdoljaka i Gorana Višnjića dvaput nasumce prekidana blokovima reklama, jer je tako odlučio treći čovjek: Mirko Galić, tj. njegov šef marketinga i novopečeni montažer g. Tibor Gojun. Ova besprimjerna svinjarija, uzgojunio se čovjek, događa se na televiziji koja često zna reklamama prekriti najzanimljivije trenutke sportskih prijenosa, da o dosadnoj hrvatskoj himni na početku raznoraznih utakmica i ne govorimo. To je ono kad Božo Sušec u izravnom prijenosu kaže evo, vratili smo se na vrijeme, nismo ništa izgubili.
Netko je na HRT-u silno gramzljiv na marketinšku lovu, što je lolgično i ljudski, ali nije normalno da se Duvanovićeva Rvacka televizija baš prema svojoj najgledanijoj seriji ponaša lopovski kao zadnja seoska komercijalna televizija.
Gledanost i druge epizode bila je senzacionalna, oko 42%, što govori jednako o publici koja zna cijeniti kvalitetu, sjetimo se samo «Glembajevih» i «Kiklopa», baš kao i o autoru, čudesnom Antunu Vrdoljaku koji vjeruje da su ljudi pametni, tj. da će publika masovno prihvatiti ono što je kvalitetno. A to je otprilike ono o čemu glavni urednici i njihovi pokorni marketinški montažeri pojma nemaju. Tako je i bolje, jer bi u suprotnom, da iočemu imaju pojma, već prvu epizodu isprekidali reklamama. Njihov večerašnji potez prikazuje ih u pravom svjetlu. Postupati prema autorima, glumcima i suradnicima bahato, lopovski i glupo, to je tradicija koju raznorazni galići i gojenci im njihovi brižno njeguju.