Objavljeno u Nacionalu br. 486, 2005-03-08

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Necenzurirani izvještaj s iračke bojišnice

Asian Dub Foundation na petom albumu nisu nimalo ublažili stavove o najnovijim američkim ratnim pothvatima, ali su barem jednaku energiju uložili u nadogradnju masivne zvučne piramide, prije svega u preraspodjeli vokalnih dionica

Asian Dub Foundation – ‘Tank’ (Labels / Dallas)

U prvih deset godina karijere Asian Dub Foundation prešli su dug put od prilično usamljenih glasnogovornika azijske zajednice u Londonu do planetarno prepoznatljivog amblema antiglobalističkog pokreta, stalno prisutnog i kod nas nakon nezaboravnih koncerata u Zagrebu i Rovinju. Među njihovim simpatizerima može se identificirati dosta političkih istomišljenika privučenih beskompromisnim stavovima kakvi su gotovo iščezli s angloameričke rock scene poslije raspuštanja Rage Against the Machine. Međutim, širi krug publike uvijek je brže reagirao na unikatnu jungle-punk-dub mješavinu obogaćenu zvukovima jugoistočne Azije, da bi se tek kasnije počeo zanimati za prevratničke ideje koje su na albumu “Enemy of the Enemy” bile efektno sažete u parolu “Power to the Small Massive”. Peti studijski album “Tank” već od fotografije za naslovnicu, s tragovima gusjenica u iračkoj pustinji, podsjeća na necenzurirani izvještaj s bojišnice, no ADF su barem jednaku energiju uložili u nadogradnju masivne zvučne piramide. Najviše pažnje posvetili su preraspodjeli vokalnih dionica, gdje se kao treći glas pojavio kultni londonski reggae pjevač Ghetto Priest iz On-U Sounda. Suradnja započeta prije tri godine posredovanjem On-U producenta Adriana Sherwooda sada je pretvorena u stalni angažman s kojim su u bandu napokon otklonjeni tragovi dubokog reza napravljenog promjenom frontmana uoči snimanja “Enemy of the Enemy”. Nezadovoljnim slušateljima koji su tada zaključili da se neiskusni reperi Aktar i Spex zadugo neće uspjeti nametnuti kao zamjene za originalnog Asian-jungle MC-ja Deedara Zemana upućen je novi izazov, jer je očito da ovaj reperski tandem mnogo bolje funkcionira u kombinaciji s pouzdanim Ghetto Priestom. Značajan pomak učinjen je i u završnoj obradi zvuka gdje je donekle prigušena Chandrasonicova hardcore-punk gitara, a umjesto Sherwoodova “industrial sounda” s prethodnog albuma u prednji plan izvučen je elektronski breakbeat, dodatno usavršen uz pomoć programera Bena Watkinsa iz trance banda Juno Reactor i Leftfieldova tonskog velemajstora Adama Wrena. Furiozni drum ‘n’ bass ritam iz uvodne “Flyover” vraća ADF na alternativne plesne podije, ali odmah zatim naslovna pjesma “Tank” zvuči kao znak za opću opasnost koji se dalje provlači kroz “Round Up”, “Oil”, “Who Runs the Place”, “Take Back the Power” i “Warning Dhol”. Uzbuna prestaje s dub-reggaeom “Tomorrow Begins Today” i ambijentalnim instrumentalom “Melody 7”, kad je već jasno da Asian Dub Foundation nisu nimalo ublažili svoje stavove o najnovijim američkim ratnim pothvatima. Korporativna diskografska industrija, naviknuta na stilizirane rockerske buntovnike bez razloga, sigurno neće ohrabrivati postavljanje protutenkovskih zapreka na top-listama, ali ADF opet imaju dovoljno aduta za rasprodane koncerte i album koji će biti aktualan sve dok se posljednji američki vojnik ne pokupi iz Bagdada.

Marianne Faithfull – ‘Before the Poison’ (Naive)

Na izvrsnom povratničkom albumu Marianne Faithfull “Kissin’ Time” najvažnije poteze vukli su Beck i Billy Corgan (ex Smashing Pumpkins). Tri godine poslije legendarna rockerska heroina uspjela je održati prilično dobru formu u suradnji s PJ Harvey i Nickom Caveom. Zahvaljujući pjesmama “Mystery Of Love” i “My Friends Have”, početak “Before the Poison” ne zaostaje za prosjekom prethodnog albuma, no u nastavku se otkriva da je Cave najbolje ideje ipak zadržao za sebe i da Marianne ovaj put nije dobila nešto poput Beckova “Sex With Strangers”.

The Game – ‘The Documentary’ (Interscope / Aquarius)

Reper Jayceon Taylor zvani The Game slušao je stare ploče N.W.A. i oponašao stil pokojnog Eazy E-ja, ali možda bi još uvijek preživljavao kao sitni diler u zloglasnom Comptonu da ga na nekom freestyleu nije zapazio Dr Dre. Na snimanju njegova debi albuma, koji se već popeo do samog vrha američke top-liste, Dre je sastavio rijetko viđenu hip hop all stars ekipu pa je Taylor ugostio 50 Centa, Eminema, Kanyea Westa, Busta Rhymesa i Timbalanda. U 70 minuta neće biti baš puno prilika za priželjkivanu usporedbu The Game – Eazy E, no Dr Dre je makar našao zamjenu za posustalog Snopp Dogga.

Matt Sweeney & Bonnie Prince Billy – ‘Superwolf’ (Domino / Dancing Bear)

U cjelokupnoj diskografiji kantautora Andrewa Oldhama snalaze se samo fanovi koji znaju da se on nekoć potpisivao kao Palace Brothers, a posljednjih mu je godina najdraži pseudonim Bonnie “Prince” Bille. Njegov novi partner Matt Sweeney dolazi iz rasformirane alter-rock supergrupe Zwan, ali “Superwolf” se besprijekorno uklapa u Oldhamove niskobudžetne “lo-fi” projekte. Dvije gitare, pregršt dobrih pjesama i vrlo zanimljivi utjecaji što se protežu od Grateful Deada s albuma “Workingman’s Dead” do unplugged izdanja Seattle-grunge bandova.

Zvjezdice:
Asian Dub Foundation – 4
Marianne Faithfull – 3
The Game – 3
Matt Sweeney & Bonnie Prince Billy – 4

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika