Je li krava više krava ili bolja krava kad na guzici ima pečat svoga vlasnika? Koliko životinja više vrijedi kad im dlake na koži spale užarenim željezom?

U Francuskoj može uspjeti samo muškarac, bijelac i Francuz iz bogate porodice. Svi ostali mogu samo sanjati o ostvarenju francuskog sna Nedavno su u Nizozemskoj gorjele džamije, ni specijalci nisu muslimane sačuvali od batina, a Nizozemci bježe u inozemstvo Ej, hoćemo li u Evropu ili nećemo? Morali bismo u Evropu ako želimo biti dio civiliziranog svijeta. Civilizirani svijet? Kako izgleda civilizirani svijet? Čitala sam knjigu francuske spisateljice, zaboravila sam joj ime, “Dobar dan, lijenosti”. Autorica tvrdi da u Francuskoj može uspjeti samo muškarac, bijelac i Francuz iz bogate porodice. Svi ostali mogu samo sanjati o ostvarenju francuskog sna. Svi ostali su Arapi, crnci, žene, stranci i siromašni Francuzi koji su u većini. U Francuskoj je izglasan zakon, djevojčice muslimanke ne smiju ulaziti u razred pokrivene glave jer… Zato što su muslimani napali Ameriku. S v i su muslimani najveći zločinci, treba u korijenu zatrti poriv da se svijetu pokazuje kako si musliman. Zato se u Francuskoj s djevojačkih muslimanskih glava deru muslimanske marame. Muslimanke ni u Austriji na javnim mjestima ne smiju imati pokrivenu glavu. Naravno, i Francuska i Austrija su Evropa. I Nizozemska je Evropa. Nedavno su tamo gorjele džamije, ni specijalci nisu neke muslimane uspjeli sačuvati od batina, čitamo kako zbog muslimana Nizozemci bježe u Evropu koja je više Evropa od njihove zemlje. I Italija je Evropa. Njome vlada Berlusconi. Bijel, muškarac, bogat. Mnoge moje prijateljice rade u Evropi, mislim na Italiju. Za dvadeset eura dnevno, bez ikakvog ugovora ili radnih prava, brinu se o starcima o kojima se ne žele brinuti bogata, bijela, talijanska djeca. Tamo su i Poljakinje koje već jesu Evropa, što ne znači da dovijeka neće ostati samo sluškinje. Crnče u Italiji i Ukrajinke, Ruskinje, crnče i crnci koji su se dovaljali u Evropu nasjedajući pričama o Evropi. Ni u Njemačkoj nije bolje, i u Britaniji je isto. Bush je nedavno ušetao u Irak, sravnio ga sa zemljom, to proglasio borbom za narodna i ljudska i svjetska prava. Diže li itko bitan svoj glas prosvjeda? Kad kažem bitan, mislim na moćnike koji vladaju svijetom? Nitko. Zato što Bush u Iraku nije sam, tamo je i Evropa. A Bush i ne odlučuje ni o čemu. Liječeni alkoholičar iz Teksasa teško da bi mogao osvojiti svijet. Da, i za Hitlera su govorili da je retardirani, mali čovjek koji voli kremšnite. Šezdeset godina poslije svijet se pita zašto nitko nije reagirao. Zašto danas nitko ne reagira? Kako to da nitko ne vidi kamo idemo? Pao je Irak, past će Iran, Evropa se trese i pretvara u geto u kojem se svakoga dana milijuni ljudi bore za preživljavanje jer su milijuni ljudi u Indiji spremni raditi za dvadeset eura mjesečno, robovi u Iraku ili Srbiji za pet i manje.

Hrvatska. Što se događa u Hrvatskoj, zemljici koja bi mogla ući u Evropu kad bi… Dugujemo nekoliko desetaka milijardi dolara. Mogu li četiri milijuna ljudi koji nekome duguju toliku lovu biti u bilo čemu autonomni? Možemo li mi bilo kako o d l u č i t i da li hoćemo u Evropu ili nećemo? Ovih sam dana bila u Beogradu, glavnom gradu zemlje Srbije koja također ima problema s ulaskom u Evropu. Na njihovim sam TV ekranima vidjela lice svoga Predsjednika koji se obratio Naciji, dakle i meni. Moj mi je Predsjednik rekao da “ne nasjedam protivnicima Evrope i zagovornicima izolirane Hrvatske”. Ja se moram “oduprijeti u ime slobode i demokracije, u ime naše budućnosti, u ime one i onakve Hrvatske kakvu smo zajedno krenuli graditi i za kakvu su pali junaci Domovinskog rata”. Moj Predsjednik olako spominje “pale junake Domovinskog rata” jer zna da oni ne mogu ustati iz groba i razbiti mu nos. Jesu li se zaista “pali junaci Domovinskog rata” za o v o borili? Da mladi ljudi danas u Hrvatskoj rade za evropske firme a od plaće ne mogu fizički opstati? Da se zatvaraju pogoni u kojima rade hrvatske tekstilne radnice za tisuću i dvjesto kuna mjesečno jer će Kineskinje raditi za tristo kuna mjesečno? Da junaci Domovinskog rata koji nisu imali sreću da budu “pali junaci Domovinskog rata” skapavaju od tuge, bolesti, užasa i gladi dok živi “junaci” Domovinskog rata troše lovu koju su zaradili komadajući hrvatsku državu i prodajući je razbojnicima. Znaju li naš Predsjednik, premijer koji na ruci ima nekoliko tisuća eura, ti euri mu rade tika-taka, tika-taka, znaju li naši političari kako živi hrvatski narod koji nikako da shvati da m o r a uhititi Gotovinu jer će tako ući u Evropu? Taj narod ne može platiti struju, vodu, telefon, odjeću, obuću, ne može naći pristojan posao, radi na crno, čeka na birou za zapošljavanje na bilo kakav posao, kćeri su mu konobarice u kafićima, ako su spremne služiti gole, sinovi su nam fizički radnici u Evropi, ako su zdravi… Može li narod toliko opsjednut svakodnevnom borbom za goli opstanak o bilo čemu o d l u č i v a t i? Da li se ovaj narod pitao želi li ovakvu Hrvatsku koja je tako jezivo podijeljena na razbojnike s krvavim rukama u vreći zlata i žrtve u dronjcima koje skapavaju po hrvatskim kanalima. O čemu mogu o d l u č i v a t i takvi građani? Ni o čemu? Mogu, mogu. Mogu objesiti ogroman poster Ante Gotovine, visoko, visoko na svom posjedu, neka visi, neka ga vide! Samo naši političari ogrezli u bešćutnosti i lopovluku taj čin prevode kao NE Evropi. Ma, jebe se hrvatskom narodu za Evropu. On već jest crna, siromašna, obespravljena Evropa. Gotovina čije postere lijepe na hrvatske zidove poruka je hrvatskim političarima: lažljivi gadovi, radite što hoćete, ovaj put bez našeg blagoslova. U kakvom mi to svijetu živimo?

Citirat ću srpskog pjesnika zato što je potekao iz zemlje koja, kao ni Hrvatska, još nije nekakva Evropa i zato jer nas veže ista granica, isti rat, isti političari i ista sudbina. Dakle, bio jednom jedan pjesnik, zvao se Vojislav Ilić, 1890 i neke rekao je Pjesnik: ”Život je orgija gnusna, nad kojom bez traga leti za vekom mračni vek.”