TRANSFER
Srijeda, HRT 1, 00.20
Četiri vijenca
Nema tona već nakon 10 minuta, i nije ga bilo do skoro pred kraj, ali u cijelom gradu nemoguće je naći svjedoka. Je li kriv samo određeni video i tv aparat ili je zakazao sustav, ne zna se dok ne pronađemo bar jednog gledatelja «Transfera». Tko je gledao, neka se javi bilo kome. Natječaj je otvoren do popunjenja.

Nepoznavanje jezika može se trpjeti svugdje, ali kad vam u kulturnoj emisiji netko kaže da je neki film «izazvao pravu pošast za kubanskom glazbom», onda je jasno da su Mićo Dušanović i kompanija s pravom ponosni na sebePOLA URE KULTURE
HRT 1, 22.05
Četiri kaktusa
Novinarka Slađana Bukovac priča o gostovanju jedne kubanske gospođe koja će pjevati u Lisinskom, pa ističe da je ogromna popularnost kubanske glazbe počela Wendersovim filmom «Buena Vista Social Club». Njenim riječima rečeno: «Film je izazvao pravu pošast za kubanskom glazbom». I gđa Bukovac i urednica Branka Kamenski htjele su reći da je film izazvao pomamu, ali iz ovog još jednog sramnog slučaja totalne nekulture jasno je da su Mićo Dušanović i kompanija s pravom ponosni na sebe. Nisu oni najnepismeniji na HRT-u-

VIJESTI
Četvrtak, HRT 1, 23.52
Vijenac
Po svemu se vidi da je Hrvatska počela intenzivnu suradnju s Haškim sudom. Pogledajte samo onaj vodoskok pred zgradom u Haagu koji već godinama neprekidno štrca vodu u uvijek istu ravnodušnu zelenkastu baruštinu. Konačno je zamrznut. Kad god bi nam se nešto javljalo o novim optužnicama i suđenjima, uvijek bi se vidjela ta odvratna vodurina, što je bio jedna od tri najčešća arhivska materijala u najvažnijim vijestima. Drugi je bio onaj prvi kat ureda predsjednika RH, s uvijek upaljenim lusterom, a treći Mladen Delić kao slučajni šetač i ilustrator svih problema koje naša mlada država ima s vraćanjem novca što ga je pokrala penzićima. Otkako je g. Delić preminuo, ne vidimo ga više među šetačima na Jelačiću (što je čak pomalo i logično), ali treba posebno pohvaliti trud uredničkih umova koji su se dosjetili pridonijeti jačoj suradnji s Haagom. Poslana je ekipa koja je snimila Haag zimi, a ne da za sva godišnja doba imamo istu sliku. Carla del Ponte može biti zadovoljna.

POVRATAK UPISANIH
Petak, HRT 2 20.05
Četiri vijenca
Nekim divnim čudom uslišan je nerazumni vapaj svih koji su Pervana i suradnike davno željeli vidjeti na velikoj televiziji. Profesor Pervan i četiri njegova đaka konačno su tamo gdje trebaju biti, a njihova nova večernja škola, nažalost bez Đure Utješanovića,

MORE
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Vijenac
Reporter Tonči Granik ima zavrnute nogavice i stoji u morskom plićaku. Kaže da je temperatura zraka nula (kao Barbara Nula), a mora plus deset ili tako nešto, nema veze. Taman smo se pripremili na još jedan ispad glede i u svezi klimatske nadmoći priobalja nad zaobaljem, čitaj: Zagrebom, ali čestiti Tonči javlja da je ušao u more kako bi nam demonstrirao novi izum stanovitog Makaranina: peraje koje se mogu zavrnuti prema gore, pa se u njima može hodati i trčati, npr. prema telefonskoj govornici u blizini (quod erat demonstrandum). Gospodin izumitelj i kolega mu uskoro će opet na neko prekomorsko višetjedno jedrenje, a g. Granik svojom zadnjom rečenicom muški slavodobitno poručuje da će on i opet s njima. Tako poentirati, to je već podlo. Hvaliti se klimom obična je budalaština dostojna sućuti, ali kad oženjeni Granik oženjenima tako okrutno gura pod nos svoju slobodu, jedina im utjeha može biti to da on zapravo prkosi vlastitoj ženici, tj. autoritetu od kojeg je nemoguće pobjeći, ma jedrio tko i sto godina po širokim morima.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
vijenac
Poslije isprike gledateljima zbog masakriranja Neneka Ivankovića počinjenog prošle nedjelje, gledali smo blažu verziju istog postupka. U tretmanu je bio predsjednik svega u Crnoj Gori, Hrvatima zanimljiv samo kao loša uspomena, dakle, primjerak vrste raznoraznih ivankovića, tijanića, zafranovića i đukanovića, kojima voditelj i urednik Aleksandar Stanković pokriva rupe do obećanog gostovanja Ive Sanadera, premijera našega. U očekivanju istoga, bilježimo se sa štovanjem voditelju koji radi na televiziji koja ne sankcionira lopovske poteze vlastitog ravnatelja (neovlašteno prekidanje Vrdoljakove «Duge mračne noći» reklamama), ali jako revno teorizira svakog novinara koji ne puzi, kao ravnatelj Mirko Galić, pred najbeznačajnijim političarčićima.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
kaktus
Dnevni list «Vjesnik» probio se u Milićev «Dnevnik» nečim zaista novim: tradicionalnom 62. promjenom formata i grafičkog izgleda u proteklih dvadesetak godina. Opet se s velikog prešlo na mali format, a tu je i reklamna kampanja koja za iste novce nudi dva lista: «Vjesnik» i «Obiteljski glas». Uz to ide i poruka o 65 godina tradicije, ali ne zna se čega. Nakon ukidanja zaštitnog znaka firme, riječi «Vjesnik» pisane prepoznatljivim i grafički izuzetno efektnim kosim slovima, nestalo je te tradicije, dakle i prava da se priča o 65 godina tradicije.

SPORT
Nedjelja, HRT 1, 19.55
Četiri kaktusa
Drugo mjesto Janice Kostelić u Svjetskom kupu naši su Zidarići i Kovačevići dočekali kao tragediju umjesto kao veliki uspjeh. Janica nije druga, nego je, po riječima dežurne Mirne Zidarić, «ostala bez naslova». Poslije najave gđe Zidarić nastupa izvjestitelj Bruno Kovačević koji svoju osobnu frustraciju sportom dokumentira udarnom ocjenom da je Veliki kristalni globus «izgubljen u posljednjoj vožnji».
Dvije dnevne novine u ponedjeljak identične su u vijesti na prvoj stranici da je Janici «izmakao» Veliki Kristalni globus za samo 9 stotinki (Jutarnji), a Večernji piše isto, samo malo drugačije: da je izmakao za samo tri boda, Melem na ranu je naslov na prvoj stranici «24 sata»: «Pusti budale, Janice, za nas si pobjednica». Da prva stranice ovih novina nije slučajnost, svjedoči i naslov teksta na 30. Stranici: «Nije važno, Janice, nema druge kraljice». U Meksiku su policajci dužni pročitati jednu knjigu mjesečno. Naše sušece i dušanoviće ne bi ubilo da tu i tamo ulože tri kune i pročitaju «24 sata». Za početak samo naslove, a onda lagano prema tekstovima.

SHPITZA
Nedjelja, HRT 1, 22.11
kaktus
Dok se ne vrati g. Siniša Svilan emisiji nema spasa, ili ima: čekajmo trideset godina da izblijedi sve ono dobro što je Svilan kao urednik i voditelj «Glamour Cafea» napravio, pa se tek onda na tako raščišćenom terenu mogu šepuriti sadašnji jadni voditelji i kvaziurednici, naše koke i pjetlići zvani g. Despot i gđa Pišek. Da sve ne bi bilo strašno, skrećemo pažnju mudrom rukovodstvu državne televizije, da se u emisiji na minutu pojavio veličanstveni zabavljač Denis Bašić, onaj tip koji savršeno skida Mesića, ali na Galićevu žalost i Tuđmana, pa je zbog toga bilo smijenjeno, u roku 24 sata, staro uredništvo zabavnog programa, koje je Bašića i društvo pripustilo u novogodišnji program. No to je bilo davno, u prvim satima Nove 2004. godine.