Dok Hrvatskoj prijeti odgoda pregovora za priključenje Europskoj Uniji, sve je više špekulacija da većina zapadnoeuropskih zemalja jednostavno ne želi Zagreb u svom klubu. Optimisti smatraju da je trenutačna kriza oko Haaškog suda samo privremena aberacija, a pesimisti su uvjereni da Hrvatska neće u EU dok Srbija ne bude spremna za članstvo. U obje pretpostavke možda ima istine.

Bez obzira na to što tko misli o Gotovininoj ulozi u hrvatskom ratu za nezavisnost, ako je takav domoljub kao što mnogi tvrde, trebao bi se dobrovoljno predati Ako se Hrvatska isključi iz EU, vjerojatno je da će u tom slučaju nacionalizam i izolacionizam rasti, strane investicije mogle bi presušiti, ekonomija stagnirati, a iseljavanje porastiVećina zemalja EU, pod britanskim vodstvom, odlučno se protivi početku pregovora s Hrvatskom 17. ožujka, navodno jer se Hrvatska nije trudila u potrazi za optuženikom za ratne zločine generalom Antom Gotovinom. Mala skupina hrvatskih susjeda, Austrija, Mađarska, Slovenija i Italija, za početak je pregovora, ali proces zahtijeva jednoglasnost. Konačna je odluka na ministrima vanjskih poslova EU.

Glavna UN-ova tužiteljica Carla Del Ponte podnijela je oštar izvještaj protiv Zagreba, optužujući ga da ne surađuje potpuno s ICTY-jem. Vlada je ustrajno poricala takve optužbe, ali teško je utvrditi njenu vjerodostojnost. Je li Zagrebu u interesu da štiti Gotovinu ili da napravi iskorak prema Bruxellesu? Brine li se Vlada više za gubitak javne potpore ako preda Gotovinu ili vraćanje zemlje u prošlost ako počne ignorirati EU?

Bez obzira na to što tko misli o Gotovininoj ulozi u hrvatskom ratu za nezavisnost, ako je takav domoljub kao što mnogi tvrde, trebao bi se dobrovoljno predati Tribunalu, a ne se kriti poput dvojice najprominentnijih kukavica, Karadžića i Mladića. Dobrovoljna predaja Haaškom sudu Ramusha Haradinaja, kosovskog premijera, jasno pokazuje da sudbina nečije zemlje ima prednost pred njegovom osobnom dobrobiti.

Doista, suđenje Gotovini bilo bi za njega prilika da spere ljagu sa svog imena i podcrta razliku između svoje uloge i svojih pandana na srpskoj strani. Tragedija je da većinu ratova zaprljaju strahote nad nevinim civilima, ali ostaje pitanje: jesu li masakr sprskih neboraca podupirali ili čak naredili hrvatski zapovjednici, ili je to bio čin nekažnjenih sadističkih pojedinaca?

Optimisti vjeruju da svjedočimo tek privremenoj odgodi pregovora s EU dok Gotovinu ne ulovi ili se ne preda. Ali ova medalja ima i tamnu stranu, a to je da slučaj Gotovine možda neće biti posljednji zahtjev koji će se postaviti Zagrebu. Već je nekoliko godina očito da neki dužnosnici EU i SAD-a koče pristup Hrvatske međunarodnim institucijama. Nevoljkoj odluci EU da Zagrebu odobri datum pregovora odupirali su se u Washingtonu, Londonu i drugim prijestolnicama.

Neki tvorci politike računaju da je jedini način da se Srbija privuče europskim standardima da se izjednače dvije veće sile nastale iz Jugoslavije. Ako se Hrvatska prikaže kao agresor u ratovima 1991.-95., primarna odgovornost Srbije može se umanjiti i njene će elite moći osjećati da ih međunarodna tijela manje ugrožavaju. Podizanjem standarda koje Hrvatska mora dosegnuti za priključenje EU i NATO-u mogu se relativizirati srpski stalni loši rezultati. Ako se Hrvatska uključi u širi regionalni paket, Srbija se može osjećati manje izoliranom i neće odgovarati zlobno i agresivno.

Nažalost, takve su kalkulacije pogrešne i kontraproduktivne: neće podići Hrvatsku niti zadovoljiti Srbiju. Ako se primijene, obje će zemlje biti izolirane od europskog mainstreama i cijela će regija ispaštati. Hrvatski su susjedi s razlogom zabrinuti da će njihovi vlastiti interesi biti ugroženi ako se Hrvatska isključi iz EU. Vjerojatno je da će u tom slučaju nacionalizam i izolacionizam rasti, strane investicije mogle bi presušiti, ekonomija stagnirati, a iseljavanje porasti.

Predsjednik Stipe Mesić upozorio je da bi u Hrvatskoj mogli narasti antieuropski osjećaji ako Hrvatska Uniji ne pristupi 2007. s Rumunjskom i Bugarskom. Javna potpora priključenju EU očito opada, a Sanaderova bi vlada mogla pasti ako ne ispuni svoje europsko obećanje. U tom bi slučaju europska politika mogla sama postati uzrokom pojava za koje optužuje Hrvatsku, kad Hrvatska posrne u radikalizam.

Dok bude štitilo Srbiju od stvarnosti i poricalo napredak Hrvatskoj koja je predana Europi, izjednačavanje će još odgoditi regionalnu demokratizaciju, modernizaciju i integraciju. Srbija će imati još manje razloga za reformu i odbacivanje teritorijalnih ambicija na Kosovu, u Crnoj Gori i Bosni, jer se pozornost svijeta uvijek može svrnuti drugamo.

Predsjedništvo EU vjerojatno će podnijeti novi prijedlog i vremenski raspored za početak pregovora o priključenju sa Zagrebom. Ali bilo kakvo dulje ili neodređeno odgađanje poslat će negativan signal cijeloj jadranskoj regiji. Suprotno argumentima kratkovidnih tvoraca politike, takav će scenarij sigurno potaknuti konflikte između Zagreba i Beograda, jer će Hrvatska sebe uvelike vidjeti kao međunarodni talac Srbije.