Ozbiljna analiza propusta u radu MUP-a nužno se treba izdići iz rakursa dnevne politike, a time i iznad posljednjih dramatičnih incidenata koji su šokirali domaću javnost. Posljednji problemi zapravo su posljedica diskontinuiteta u funkcioniranju MUP-a, odnosno policije. Diskontinuitet se u odnosu na 2000. godinu odražava u postupnom, ali sve očitijem ponovnom politiziranju policije.

To se već na prvi pogled najizravnije očituje u strukturi rukovodećeg kadra jer je jedan od ključnih kriterija prilikom njihova imenovanja bila stranačka pripadnost HDZ-u. Primjerice, načelnica Policijske uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji nekoć je bila tajnica lokalnog HDZ-a, a po prelasku u policiju izjavila je da nema namjeru zamrzavati svoje članstvo u stranci. Takvih je priča više na različitim razinama MUP-a.

U nešto više od godinu dana smijenjeno je više od 250 rukovoditelja na svim razinama i u svim segmentima policije. Teško je očekivati rezultate u borbi protiv svih oblika kriminala kada je za isti period trideset posto krim-policajaca zamijenjeno. Stručnost i znanje, bez čega nema efikasne policije koja djeluje sukladno zakonu, gurnuti su u drugi plan.

Uvođenjem političke podobnosti kao poželjne reference u provođenju kadrovske politike unutar MUP-a došlo je do negativne kadrovske selekcije. Najvažniji segment reforme koju smo proveli 2001.-2003. doveo je do toga da policija više nije funkcionirala po sustavu zapovijedi, već na temelju zakona. Unutar posljednje godine dana policija ponovno funkcionira na temelju zapovijedi. S jedne strane nema čvrste strukture, a s druge strane uvodi se sustav zapovijedanja. Utoliko aktualni ministar više ne istupa kao ministar, već kao prvi policajac. U policiji koja je depolitizirana i koja djeluje u demokratskom sustavu nezamislivo je da ministar kao političar vodi dnevne operativne kolegije policije na kojima se razmatraju pojedine obrade i utvrđuju prioriteti djelovanja. Ravnateljstvo policije, odnosno policija, mora u potpunosti biti samostalna u poslovima za koje ima zakonske ovlasti, a isto tako u vođenju kadrovske politike, što je, uostalom, definirano Zakonom o policiji.

Sve to u praksi dovodi do toga da se u policiji i u javnosti s pravom misli da se unutar MUP-a ne zna tko pije, a tko plaća. Sam premijer Sanader također je u više navrata javno davao naloge policiji što da radi. Politički nalozi ni u kom slučaju ne smiju se izdavati policajcima koji vrše kriminalističke obrade. To je nedopustivo. Ako će policija funkcionirati prema nečijem političkom nalogu, s pravom se možemo upitati što se događa sa pravnom državom.
Diskontinuitetu funkcioniranja pridonijelo je i potiho strukturalno prestrojavanje nekih dijelova MUP-a. Prilikom organizacijskog prestrojavanja MUP-a provedenog za vrijeme mog mandata, nitko nije izmišljao nikakvu toplu vodu, već smo se ugledali na postojeće modele koji uspješno funkcioniraju u nekim razvijenim zemljama s dugom demokratskom tradicijom.

U čemu se ogleda to strukturalno prestrojavanje? Aktualni ministar odmah po preuzimanju dužnosti izjavio je da će reformirati ministarstvo na način da će se vratiti na model do 2000. godine. Ta namjera može se shvatiti jedino u kontekstu i organizacijskog vraćanja na model koji omogućava politizaciju, jer je reforma policije izvršena prema svim europskim standardima, te su dobivene i pohvale za učinjeni posao od svih relevantnih europskih institucija. Na sreću, zbog pritiska domaćih, a još više međunarodnih stručnih krugova, od te namjere se odustalo.

Iako je izostala cjelovita promjena modela, na mala vrata vršene su određene promjene koje su destabilizirale sustav. Neki vrlo stabilni segmenti unutar policijskog sustava organizacijski su ponovno izdvojeni i prebacuju se na druge razine odlučivanja. Primjerice, segment poslova osiguranja koji je prije bio unutar sustava policije, danas je izdvojen i stavljen neposredno pod zapovjednu odgovornost ministra. To je napravljeno isključivo zbog dnevnopolitičkih potreba. U konkretnom slučaju trebalo je nagraditi Stipu Čačiju, kojem se netko unutar HDZ-a htio odužiti tako da ga postavi na razinu pomoćnika ministra, iako je sektor koji su mu namijenili zapravo bio Odjel sa svojim načelnikom. Zato su cijeli taj dio sustava izdvojili i podigli ga na višu, ali političku razinu. To je posve nedopustivo, a takvih primjera bilo je nekoliko. Sve je to rezultiralo povećanjem broja državnih dužnosnika u Ministarstvu unutarnjih poslova, mimo proklamirane politike vladajuće stranke. Ravnateljstvo policije nije više kompaktno, dok organizacijska struktura MUP-a djeluje nesuvislo.

U tijeku mog mandata, kad bi se povukao pogrešan potez, to bi se priznalo i izmijenilo. Danas zabrinjava što aktualna vlast ne uviđa svoje pogreške i drži se zacrtanog puta, ma koliko on bio loš, bilo da je riječ o organizacijskom, kadrovskom ili zakonskom rješenju. To najbolje oslikava primjer sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Unatoč brojnim primjedbama, aktualna vlast nije nijednu htjela uvažiti. Primjerice, danas se vidi da su prvi pozitivni efekti potpune zabrane konzumacije alkohola potrošeni, te da broj žrtava u prometu ponovno raste. I dalje se ništa ne poduzima vezano za brzinu kao glavni uzrok nesreća, a o prevenciji nigdje ni riječi. Sve to otvara brojna pitanja o kvaliteti rukovođenja policijom, ali i otvara pitanje o usmjeravanju procesa koji bi olakšali to funkcioniranje.

Nedosljednost u funkcioniranju MUP-a ogledava se i u najbanalnijim primjerima. Nedavno smo u Saboru raspravljali oko pravilnika za polaganje vozačkih ispita. Aktualni ministar grčevito je branio neke njegove odredbe, iako su posve apsurdne. To je uvidio premijer Sanader i potom rekao da će sporni dijelovi pravilnika biti promijenjeni. Takve naoko nevažne situacije također dramatično potkopavaju autoritet aktualnog vodstva MUP-a.

Posljednji dramatični događaji koji su šokirali hrvatsku javnost izravna su posljedica zanemarivanja preventivnog djelovanja policije. Prevencija i edukativne kampanje u znatnoj mjeri mogu pridonijeti smanjenju stopa kriminaliteta i drugih oblika kršenja zakona. Čini mi se da aktualna vlast zaostaje s provedbom mnogih projekata koje smo mi inicirali. Najvidljivije se zaostaje s provedbom projekta Policija u zajednici.

Probleme u radu policije stvara činjenica da je aktualna vlast iz proračuna izdvojila znatno manje sredstava za obrazovanje i usavršavanje policajaca. To je dovelo do toga da se danas puno manje policajaca aktivno educira o tome kako postupati po odredbama iz nekih novih pravilnika i slično.

U takvom ozračju uopće nije slučajno da u posljednjim godinama dramatično raste prekoračenje ovlasti policajaca, koje se pravodobno i adekvatno ne sankcionira. Jedan od najvažnijih segmenata stanja sigurnosti, uz fakte je i pitanje osjećaja sigurnosti građana. Gubitak povjerenja u policiju dovodi do toga da se građani ne osjećaju sigurno. Vraćanje povjerenja bit će dugotrajno i teško i neće se moći ostvariti kozmetičkim zahvatima.

Nakon posljednjih događaja u Zagrebu i Petrinji suspendirano je nekoliko niže rangiranih policajaca, a ostavke su podnijeli ljudi na nižim razinama. Aktualna vlast izbjegava se suočiti s odgovornošću za nastalu situaciju, jer je do toga došlo zbog propusta na najvišim upravljačkim razinama, koji su neizravno generirali propuste na nižim razinama. Zbog svega toga ne vjerujem da će se sigurnosno stanje popraviti, ako se ne promijeni postojeća “politika” ministarstva.