Objavljeno u Nacionalu br. 489, 2005-03-29

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Odlično je od Vrdoljaka je, Tončija Vrdoljaka!

“Duga mračna noć” nema premca po dirljivosti i snazi pripovijedanja

DOBRO JUTRO, HRVATSKA
Petak, HRT 1, 6.30
Kaktus
Ponovo listamo hrvatski dnevni list “Morning Glory” (=slak; ladolež), kaže voditelj, ovom prilikom uljudni mali gangster Davor Meštrović. HRT mu je ni krivom ni dužnom namijenila tu ulogu, jer samo mali provincijski gangsteri mogu “zaboraviti” oznaku PP na ekranu kad nešto reklamiraju. Reklamirati bilo što bez obavijesti da je riječ o promidžbenom programu, kao što su jutros činili D.M. i S.P., znači činiti težak prekršaj prema gledateljima i prema ostaloj robi koja se reklamira u za to predviđeno vrijeme, ali sve je to sitnica prema neopisivim svinjarijama koje menadžer Galić i njegov marketing inače znaju činiti.
A sada nešto potpuno različito: u osam sati i tri minute javlja se Marija Dujmić i u kamericu lagano priča kako se u Splitu, kao i obično kad se ona javlja, jutros ne događa ništa posebno, osim manje gužve na autobusnom kolodvoru i aerodromu, jer mnogi Splićani ovih preduskršnjih dana odlaze, “netko u Zagoru, netko u neka druga ljepša odredišta”. Dalmatinskoj Zagori oteti ljepotu, to može samo mrski okupator.

Nitko još na televiziji i filmu nije znao hrvatsku povijest s toliko umjetničkog dara sažimati u moralne kodekse zbog kojih glavni junaci mogu izgubiti sve osim svoje uvjerljivosti i naše naklonostiSPORT
Petak, HRT 1, 19.55
kaktus
Nogometni trener i bivši nogometaš, sada “Hajdukov” funkcionar, sjede u društvu intelektualca Mirka Galića Duvanovića kojemu je ovo sjajna prilika da se slika u društvu svojih Sai Baba i djedova. Njih dvojica potpisuju pokornom darodavcu Galiću ugovor ne za Porin, niti za Odrin, nego da će biti sukomentatori nogometnih utakmica rvacke nogometne reprezentacije. Koga briga za tu protokolarnu velevijest s minijaturnih Duvanovićevih dvora? Nikoga, ali ako nas se već davi pojedinostima o ulupavanju pretplatničkog novca u kojekakve kretenarije, onda se publiku koja to plaća moglo počastiti jedinim važnim podatkom: za koliko love su sirotani Ćiro i Štimac potpisali. Ta bi cifra bila nezaobilazna da se htjelo raditi odgovorno i pošteno novinarstvo, ali kako je svrha bila malo promovirati intelektualne sklonosti našeg tv direktorčića, onda je sve ostalo palo u drugi plan. Slikati se s Tuđmanovim ugursuzom i propalim kladioničarem zaista nije mala stvar.

NOGOMET: HRVATSKA – ISLAND
Subota, HRT 1, 17.50
vijenac
Idemo do svečane lože, gdje nas čeka kolega Saša Sušec sa svojim gostom, reče nam Božidar Sušec. Riječi “kolega Saša Sušec” naš je Božidar, inače Sašin tata, popratio iskrivljenim osmijehom, jer nije mala stvar najavljivati vlastitog sina. To se događa samo jednom u životu i samo na Hrvatskoj televiziji čiji je Sportski program staro i neuništivo leglo svakojake korupcije, pa zašto ne i nepotizma. Prijeđimo na bitno. Lik Sušeca juniora, maloga bezazlenog buceka, odabran je brižno i u skladu s kriterijima koji su na ekran već doveli sve njegove prethodnike. I Saša Sušec Chips izgleda kao živa antipropaganda sporta, što je dosljednost koju pozdravljamo. Poklonici grickalica i fizičke neaktivnost dobili su još jednog svojeg idola.
Nastupili su i naši dragi službeni sukomentatori kojima su se Blažičko i društvo beskrajno ulizivali. Ćiro Blažević čisti je promašaj, jer ne zna govoriti, ali je zato Igor Štimac pun pogodak, kao svojedobno Zvonimir Boban na RTL-u. Štimac zna civilizirano komunicirati i zna sve o igri, ali iznad svega oduševljava njegovo radovanje uspješnim potezima igrača na terenu. Ta radost koju svi osjećamo za naše je blažičkece i njihove sineke tajna sa sedam pečata, ujedno i tajna njihova uspjeha na Hrvatskoj televiziji. Mrgodni mediokriteti i raznorazni sitni kokošari, od g. Mirka Galića naniže i unatrag, tu cvatu i ne daju se. Kad g. Štimac usklikne “bravo” Dadi Prši za prodor po krilu i centaršut, istoga će časa Sušec Senior prijekorno konstatirati da Pršo “nije uspio progurati loptu pokraj” nekakvog islandskog igrača, kad se g. Štimac nasmije Pršinom uspješnom driblingu, SS-ovac savjetuje da se to radi na protivničkoj polovici terena itd. itd. Sušecov posjed mikrofona treba ograničiti na jedan posto, sve ostalo sukomentatoru, to vam je, ako ste nepopravljivi optimist, tajna klauzula onog svečano potpisanog ugovora.

STUDIO 10
Subota, HRT 1, 20.18
Četiri kaktusa
Ima nečeg strašnog i prestrašnog u ovom obliku zabave koji nudi samu smrt svega živog u čovieku, pogotovo mladom. Strašno je da tu, kod g. voditelja Roberta Ferlina i gđice voditeljice Nine Badrić, mladji pievači i pievačice izvode isključivo stare stvari, a da bi sve skupa jače bazdilo po leshini, voditelji s osobitim veseljem na ovom balu vampira dočekuju prastare pievačice i pievače, tj. iskopine koje još samo odieća drži na okupu dok izvode negdašnje svoje uspiešnice. Ti bi nekad cienjeni narodni umietnici svoje dostojno mjesto nashli u kakvoj obrazovnoj ili poviesnoj emisiji, a ne u modernom glasbenom showu koji ovakavSve skupa neodoljivo podsieća na obiteljski fašizam iz druge polovice prošlog stoljeća. Još imade živih sviedoka toga vremena kada je u kući bio jedan televizor i jedan program koji su svi morali gledati, ili se gledalo nije ništa – što je za normalnu hrvatsku mladež uvijek bila zdravija varijanta, bar se čitalo.
Budući da je veći dio ondašnjih buljitelja u stupasta bedarca plesnih nakupina poumirao, izgleda da je među njihovom djecom bilo puno ozračenih, otprilike 16 posto, jer otkud inače “Studiju 10” točno tolika gledanost. Ta su djeca danas odrasli ljudi u najboljim godinama za raspadanje po kaučima, dakle, za gledanje svega i svačega, pa i robustne gđice Badrić koja je kao diete, što je opće poznato i što se vidi, obilno uživala u čarima sladoleda. U ovogodišnja zahtievanja naroda (A.D. 2005.) svakako spada i to da se za njenu službu potraži osoba suptilnije fiziognomije.

DUGA MRAČNA NOĆ
Nedjelja, HRT 1, 21.20
četiri vijenca
Večeras je čovjek Goran Višnjić, davne 1945. godine, spasio prijatelja Gorana Navojeca od sigurne smrti. Da za jednog kažemo da je partizan, a za drugog čovjeka da je ustaša, iznevjerili bismo smisao Vrdoljakova remek djela kojem po dirljivosti, dubini i snazi pripovijedanja nema premca. Nitko još na televiziji i filmu nije znao hrvatsku povijest s toliko umjetničkog dara sažimati u moralne kodekse zbog kojih glavni junaci mogu izgubiti sve osim svoje uvjerljivosti i naše naklonosti. I večeras se u Hrvatskoj prolilo more suza zbog privrženosti obitelji, karakteru, čovjeku, poštenju, o ljubavi da i ne govorimo. Epizoda završava njenom pobjedom, tj. Navojčevim prkosnim dovikivanjem Višnjiću “znao sam ja da me voliš” i tihim dodatkom “al’ nisam znao kol’ko”.

SHPITZA
Nedjelja, HRT 1, 22.10
vijenac
Novinarka “Š-pice” na premijeri hrvatskog filma “Sorry for ultimate fight” ugleda glumca iz filma, Vedrana Mlikotu, pa kaže: “Potaknuti scenom u kojoj dotični objašnjava djevojci kako na prvom spoju nije poželjno upražnjavati felatio, upitali smo ga misli li on i privatno tako”. On je odgovorio da to nije filmsko pitanje i time razočarao dotičnu koja nam svima povjerava da je očekivala duhovit odgovor. Kako utješiti tu gospođicu? Molimo duhovit odgovor.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika