New Order – ‘Waiting For The Sirens’ Call’ (London Records / Dancing Bear)

Prije četvrt stoljeća u Manchesteru se objesio karizmatični frontman Joy Divisiona Ian Curtis, ostavivši za sobom dva briljantna albuma i gotovo religijski kult koji još uvijek magnetski privlači bandove kao što Rapture i Interpol. Prvi Curtisovi sljedbenici nepokolebljivo uvjereni u njegovu genijalnost mogli su već 1980. pretpostaviti da će utjecaj Joy Divisiona trajati mnogo dulje od burne karijere stisnute u jedva tri godine. No kad su preostali članovi grupe odlučili nastaviti pod imenom New Order, samo su rijetki simpatizeri pomišljali da se bez Curtisa može napraviti nešto jednako veliko. Zapravo je ispalo puno veće jer je New Order izrastao u najvažniji, ako ne i najbolji engleski pop band poslije Beatlesa. Bernard Sumner, Peter Hook, Stephen Morris i ubrzo pridružena Gillian Gilbert ostavili su duboki trag u skoro svakom novom engleskom trendu do sredine 90-ih. Najprodavaniji maksi singl svih vremena, neodoljivi “Blue Monday”, definirao je zvuk synth-popa. “Bizarre Love Triangle”, skinut s albuma “Brotherhood” i provučen kroz klupski dance remix, najavio je izlazak acid-housea iz prostora manchesterske “Haciende”. “Round And Round” s albuma “Technique” pokazao je da su New Order vrlo pažljivo pratili što su radili i gdje su griješili njihovi mlađi sugrađani s “baggy” scene. Album “Republic” i pripadajući hit singl “Regret” pripremili su teren za Brit-pop invaziju, a dominacija New Ordera bila je prekinuta tek kad je band stavljen u višegodišnju hibernaciju zbog pojedinačnih projekata. Sumner je s Johnnyjem Marrom pokrenuo Electronic, Hook je osnovao Monaco, a Gillbertica i Morris snimali su pod imenom The Other Two.

Povratak New Ordera s albumom “Get Ready”, u produkciji Stevea Osbornea, bio je uspješan taman koliko i neočekivan. Osim 50 minuta čistog užitka za dugogodišnje fanove, donio je ultimativni hit “Crystal” koji je iznimnom kvalitetom nadmašio sve što su u međuvremenu postigli Blur, Oasis ili Pulp. Naravno, poslije trijumfalnog come backa nadaleko se proširilo mišljenje da doajeni iz Manchestera nemaju nikakvih teškoća u nadmetanju s mlađim bandovima pa su se mnogi nadali da će osmim albumom spremno odgovoriti na izazove Franza Ferdinanda i nove generacije art-rockera. Dok odlična završnica “Working Overtime” pruža još jednu priliku za takve kalkulacije, kroz preostalih 10 pjesama ipak se razotkriva kako New Order napuštaju ulogu svuda prisutnih trendsettera i polako se zatvaraju u vlastiti svijet. Unutra opet ima ugodnih iznenađenja kao što je simulacija “dancehall riddima” u “I Told You So”, no za razliku od besprijekorno složenog “Get Ready”, ovdje ima i razočaranja poput banalne pjesme “Jetstream” u kojoj gostuje Ana Matronic iz opasno precijenjenih Scissor Sisters. Međutim, album “Waiting For The Sirens’ Call” prije svega upućuje na dogovoreni prelazak nekadašnjih inovatora u pop mainstream gdje bi mogli brže i lakše naplatiti stare zasluge. Sumner, Hook i Morrris sve su bliže pedesetoj, Gillbertica se već povukla i prepustila svoje mjesto gitaristu Philu Cunninghamu, a glavnina njihove publike ionako je odavno prestala eksperimentirati, kako s novim drogama, tako i s novim zvukovima.

Josh Rouse – ‘Nashville’ (Rykodisc / Dancing Bear)

Poput uspješnog prethodnika “1972”, peti album soft-rock kantautora Josha Rousea zagrabio je u mnoštvo utjecaja iz ranih 70-ih. Dok se Nashville istaknut u naslovu prepoznaje tek u nekim detaljima koji podsjećaju na radove Joshova prijatelja Kurta Wagnera i njegovih Lambchop, nostalgično putovanje u prošlost opet završava reminiscencijama na Jacksona Brownea i Jamesa Taylora. No najvažnije je da Rouse s 10 novih pjesama nimalo ne zaostaje za svojim velikim uzorima pa se nakon ovog albuma mirno može proglasiti njihovim nasljednikom, a ne samo sljedbenikom koji je slučajno pogodio pravu kombinaciju na “1972”.

Nitin Sawhney – ‘All Mixed Up’ (V2 / Dallas)

Najplodniji autor iz Brit-azijskog dance undergrounda, producent i multiinstrumentalist Nitin Sawhney dosad je snimio šest albuma, a kompilacija novih i već objavljenih remikseva pokriva posljednja tri: “Beyond Skin”, “Prophecy” i “Human”. Šaroliki izbor suradnika potvrđuje Nitinovu svestranost jer doista je neuobičajeno da su na istom poslu angažirani MJ Cole, Ojos De Brujo i Bugz In The Attic. Najbolje rezultate postigli su renomirani newyorški deep-house DJ Joe Clausell u 10-minutnoj indijsko-brazilskoj verziji “Moonrise” i nedavno otkriveni londonski “drums’n’breaks” kolektiv Visionary Underground u “Lately”.

Zion Train – ‘Original Sounds Of The Zion Remixed’ ( Universal Egg)

Remiksevi materijala sa studijskog albuma “Original Sounds Of The Zion”, koje potpisuju Rob Smith, Vibronics, Love Grocer, Twilight Circus i Unity Sound, poslužit će kao prilično pouzdan vodič kroz recentnu digital-dub produkciju, ali pravu sliku Zion Traina moguće je dobiti samo na furioznim live nastupima gdje basovi nerijetko imaju snagu razornog potresa. Ako ste propustili njihovo gostovanje na lanjskom Seasplash Reggae Festivalu, nova prilika pruža se u zagrebačkoj Močvari 14. travnja i dva dana poslije u pulskom Uljaniku.

Zvjezdice:
New Order – 3
Josh Rouse – 4
Nitin Sawhney – 3
Zion Train – 3