Na 'međunarodnoj' konferenciji bili su predstavnici samo četiriju europskih zemalja: Mađarske, Bugarske, Francuske i BelgijeGyörgy Gyula Zagyva, mađarski desničar i parlamentarac stranke Jobbik, 2009. kažnjen je dvogodišnjom zabranom ulaska u Srbiju zbog poziva mađarskoj manjini da se suprotstavi Srbima u Vojvodini koju Jobbik dijelom smatra mađarskim teritorijem. Njegov istomišljenik László Toroczkai, predsjednik Jobbiku bliskog mađarskog Omladinskog pokreta 64 županije (HVIM), puno je "uspješniji" u svojim regionalnim aktivnostima. Njemu je 2006. zabranjen ulazak u Srbiju zbog masovne tučnjave u mjestu Palić u Bačkoj s većinskim mađarskim stanovništvom. Kažnjen je i zabranom ulaska u Slovačku i Rumunjsku. Toroczkai je i jedan od europskih desničara koji je primio manifest ultradesničarskog ubojice iz Norveške Andersa Behringa Breivika, kojem je u ponedjeljak počelo suđenje zbog ubojstva 77 osoba. Breivik mu je manifest poslao s privatne e-mail adrese, a Toroczkai je, prema medijima, nakon Breivikova pokolja izjavio da se njihove ideologije podudaraju u nekim točkama, ali da osuđuje ubojstva.

Ti "ugledni" mađarski političari i aktivisti, zajedno s nekoliko političkih istomišljenika iz Francuske, Belgije i Bugarske, koji u svojim političkim nastupima pozivaju na progon, svojataju teritorij susjednih država i nerijetko zagovaraju nasilje i fašističku ideologiju, trebali su se na glavnom gradskom trgu obratiti Zagrepčanima u sklopu HČSP-ove prošlotjedne "Međunarodne nacionalističke konferencije".

Na dolazak europskih ekstremnih desničara burno je reagirala cijela hrvatska javnost pa je kraju je morao reagirati i premijer Milanović i preko ministra policije zabranio javni nastup sudionika konferencije na Trgu bana Jelačića, ali i subotnji mimohod za generale Markača i Gotovinu, koji su se, usput rečeno, preko svojih odvjetnika ogradili od konferencije, ali i mimohoda, poručivši da "ne žele imati posla s tim ljudima".
Iako je u petak, dan nakon zabrane, predsjednik HČSP-a Josip Miljak u telefonskom razgovoru rekao da mora tajiti svoju i lokaciju svojih gostiju zbog "prijetnji Crvene akcije Molotovljevim koktelima", on je svoje "ugledne goste" u subotu poveo u "turistički obilazak" grada Zagreba. No prije "turističkog" paradiranja desničarskih marginalaca HČSP nije propustio iskoristiti svojih pet minuta slave i pred medijima je pokušao internacionalizirati zabranu skupa, unatoč paradoksu što su se na "međunarodnoj" konferenciji pojavili predstavnici samo četiriju europskih zemalja - Mađarske, Bugarske, Francuske i Belgije.

Miljak, koji je samo nekoliko dana prije obilježio 10. travnja, dan osnutka Nezavisne Države Hrvatske, i položio vijence na grob roditelja Ante Pavelića, ocijenio je da će "vrijeđanje" njihovih gostiju iz Europske unije i prozivanje da su nacisti i fašisti izazvati i diplomatski incident. Njegovi gosti također su najavili da će svojim vladama i parlamentima, kao i Europskom parlamentu, zbog toga prijaviti Hrvatsku, a mađarski predstavnici čak su najavili i sudsku tužbu.

No kad se bolje pogleda tko je sve nazočio u HČSP-ovim prostorijama održanoj desničarskoj konferenciji, jasno je da se uglavnom radi o javnosti manje poznatim desničarskim strankama i pokretima koji teško mogu utjecati na političke stavove u svojim državama, a kamoli izazvati diplomatske akcije usmjerene prema Republici Hrvatskoj.

Jedini politički značajniji predstavnici na opskurnoj Miljkovoj konferenciji, koja je na kraju održana u stranačkim prostorijama, bili su već spomenuti Mađari, György Gyula Zagyva i László Toroczkai, koji su hrvatskoj javnosti posebno zanimljivi jer i stranka Jobbik i pokret 64 županije teže teritorijalnom širenju Mađarske. Jobbik je poznat i po otvorenom antisemitizmu, progonu i netrpeljivosti prema Romima, a prije nekoliko dana u parlamentu je Jobbik iznio prijedlog da se u Mađarskoj opet počne kriminalizirati homoseksualnost.

Iako su oba Mađara opovrgnula da njihova stranka i pokret žele pripajanje hrvatskog teritorija Mađarskoj, program mađarske stranke Jobbik obuhvaća i reviziju Trianonskog ugovora iz 1920., kojim je stara Kraljevina Mađarska smanjena za dvije trećine, a pod pojmom 64 županije podrazumijevaju nekadašnje županije koje su do 1918. sačinjavale Ugarsku. Iako se programom odriču županija s područja tadašnje Hrvatske i Slavonije, navode Baranju kao dio županije Baranya, ali i Međimurje kao dio županije Zala. Osim zbog huškanja protiv manjina i aspiracija prema teritoriju susjednih država, Jobbik je na meti kritičara i zbog organiziranja Mađarske garde, koja za mnoge ima svojstva fašističke paravojne organizacije. Osim Mađara, u Zagreb je stigao i Angel Džambazki, gradski vijećnik u Sofiji i predsjednik bugarskog VMRO-a, marginalne političke stranke koja ima teritorijalne pretenzije prema Makedoniji. Stranka je poznatija po brutalnom napadu na zajednicu Jehovinih svjedoka u bugarskom crnomorskom gradu Burgasu nego po političkom djelovanju. Od bugarskih desničara tu je bio i Plamen Dimitrov, predstavnik i jedan od vođa Bugarskog nacionalnog saveza. S HČSP-ovcima se družio i Thibaut de Chassey, predsjednik francuske stranke Renouveau français (Francuska obnova), čiji je politički cilj Francusku vratiti u vrijeme prije Francuske revolucije, odnosno feudalizam!?

HČSP-ov i Miljkov gost bio je i Seth Van Passel, jedan od mladih vođa flamanskog domoljubnog pokreta Voorpost (Predstraža) koji traži raspad Belgije, odnosno odvajanje Flandrije od Valonije. Među akcijama te organizacije je i sprečavanje da imigrantska djeca pohađaju nizozemske škole, a članovi su im osuđivani zbog paljenja židovskih i muslimanskih objekata. Članovi Voorposta prosvjedovali su i ispred veleposlanstva Južnoafričke Republike ističući simbole aparthejda. Kao svoj simbol ta organizacija upotrebljava "runu života", jedan od simbola koje su upotrebljavali pripadnici SS-a u projektima "očuvanja rase".

HČSP i njegov predsjednik Josip Miljak znali su da će organizacija takvog skupa i dolazak europskih desničara odjeknuti u javnosti, i to baš u tjednu kad su članovi te stranke obilježavali dan osnutka NDH, ali i u vrijeme kad se aktivno raspravlja hoće li Sabor i dalje biti pokrovitelj obilježavanja tragedije na Bleiburškom polju. Za promociju sebe kao čelnika HČSP-a i stranke pokušao je iskoristiti hrvatske generale Gotovinu i Markača da time osigura veći broj sudionika skupu te politički marginalne stranke i tako prikaže da ima podršku javnosti i građana. A stvarnost je drukčija, što su pokazali i parlamentarni izbori na kojima su ekstremno desne stranke u Hrvatskoj doživjele fijasko. Razlozi te političke ekshibicije i samopromocije HČSP-a su i trendovi daljnjeg političkog uspona europske ekstremne desnice, za čim žudi i HČSP. Prije desetak godina status parlamentarne stranke imala je Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) pokojnog Jörga Haidera, a sad ekstremni desničari imaju predstavnike u 10-ak europskih parlamenata, u Finskoj, Švedskoj, Nizozemskoj, Norveškoj, Mađarskoj, pa i Švicarskoj.

U Britaniji jača BNP (Britanska nacionalna stranka) i postiže sve bolje rezultate na lokalnim izborima, kao i English Defence League (Engleska obrambena liga), koja se antiimigrantskim i antiislamskim aktivizmom bavi na ulici pa često sudjeluje u krvavim sukobima s policijom i političkim neistomišljenicima. Najpoznatiji nizozemski ultradesničar je Geert Wilders i njegova Stranka za slobodu utječe i na formiranje nizozemske vlade, a u Francuskoj jača Nacionalna fronta koju vodi Marine Le Pen, kći bivšeg lidera i osnivača stranke Jean-Marieja Le Pena. Marine Le Pen je među deset predsjedničkih kandidata na predsjedničkim izborima 22. travnja, a prema anketama ulazi u drugi krug. U Švedskoj su lani u parlament ušli Švedski demokrati, i to sa sloganom "Zadržimo Švedsku švedskom!", a u Finskoj je na prošlogodišnjim travanjskim izborima stranka Pravi Finci dobila čak 19 posto glasova. Program te stranke zasniva se na antagonizmu prema strancima, isticanju finskog nacionalizma i protivljenju Europskoj uniji. Društveno-politički fenomen jačanja desničarsko-populističkih stranaka istraživao je i britanski think thank Demos. Studija je pokazala da su "ekstremna desnica i populistički pokreti zadnjih 3-5 godina u usponu", a da takvi pokreti pristaše najviše regrutiraju među mladim neobrazovanim muškarcima koji su spremni i na direktnu akciju.

No, prema tom istraživanju, još uvijek ne treba strahovati od ponavljanja scenarija iz 20-ih i 30-ih godina kad su uspon doživjeli fašisti u Italiji i nacionalsocijalisti u Njemačkoj.
Studija je pokazala da su za uspon takvih pokreta više krive kulturološke razlike, odnosno rast broja imigranata u zapadnim zemljama i strah od širenja islama, a manje ekonomski razlozi. Koliko god poskupjeli benzin i struja, javni prijevoz i hrana, europski desničari i dalje će za sve probleme kriviti imigrante, a u Hrvatskoj će se i dalje prepirati partizani i ustaše.