Europsko gospodarsko samoubojstvo

Umjesto da priznaju pogrešku, europski vođe nakanili su „svoju ekonomiju i svoje društvo povesti preko ruba litice. A cijeli svijet će za to platiti, smatra Krugman

Paul KrugmanKolumnist New York Timesa i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Paul Krugman osvrće se na potresan Timesov izvještaj o sve većem broju samoubojstava u Europi izazvanih ekonomskom krizom. Krugman se pita nisu li te pojedinačne tragedije odraz šireg stanja i simptom „odlučnosti europskih vođa da počine ekonomsko samoubojstvo kontinenta kao cjeline".

Prije nekoliko mjeseci Europa je još imala razloga za optimizam nakon što ju je Europska središnja banka povukla s ruba financijskog kolapsa ponudivši bankama otvorene kredite s vladinim obveznicama kao zalogom. To je spriječilo paniku i dalo europskim čelnicima vrijeme za razmišljanje o promjeni politike koja je dovela do krize. Umjesto toga oni su udvostručili napore u provedbi te krive politike i zasad na tom putune pokazuju znakove posustajanja.

Epicentar

Trenutni „epicentar krize" je Španjolska, u kojoj je stanje sada slično onome u Americi u doba Velike depresije: stopa nezaposlenosti iznosi 23.6%, a nezaposlenost među mladima veća je od 50%, dok troškovi zaduživanja zemlje sve više rastu. Krugman napominje da uzroci španjolske depresije nemaju veze s „moralističkim pričama" europskih dužnosnika: problem nije bila rasipnost, već nekretninski balon koji su „velikim dijelom omogućili golemi zajmovi njemačkih banaka njihovim španjolskim pandanima". S puknućem tog balona španjolska se ekonomija našla na silaznoj putanji koju iz Njemačke nastoje preusmjeriti pomoću strogih mjera štednje.

Krugman takvu strategiju naziva suludom jer su brojni primjeri iz povijesti već pokazali da programi štednje „guraju depresijom pogođene ekonomije još dublje u depresiju", odvraćajući ulagače i nimalo ne umanjujući troškove zaduživanja. 1930-ih godina, u situaciji usporedivoj s onom u kojoj se Europa nalazi danas, „osnovni preduvjet oporavka bio je izlazak iz zlatnog standarda". Europski ekvivalent toga bio bi napuštanje eura i povratak nacionalnim valutama. Mnogi ne mogu ni zamisliti takav radikalan potez, ali još je teže zamisliti, smatra Krugman, nastavak nametanja sve nemilosrdnije štedljivosti zemljama utonulima u depresiju.

Potpuna nefleksibilnost

Žele li spasiti euro, europski čelnici morat će proširiti svoju monetarnu i fiskalnu politiku: prvo bi se očitovalo u voljnosti ESB-a da prihvati višu stopu inflacije, a drugo u izmjenama njemačkih proračuna kojima bi se mjere štednje u Španjolskoj i drugim zemljama periferije ublažile umjesto da se pooštravaju. Uvođenje takvih politika donijelo bi barem minimalnu nadu u oporavak, iako bi pred zemljama periferije bile još mnoge tegobne godine do njegova postignuća.

No, upozorava Krugman, umjesto toga svjedočimo „potpunoj nefleksibilnosti" europskih vođa. Fiskalni pakt potpisan u ožujku ponovo je utvrdio da je štednja jedino moguće rješenje, a čelnici ESB-a najavili su podizanje kamatnih stopa „na najmanju naznaku više inflacije". Stoga nije čudo što su se neki prepustili očaju. Umjesto da priznaju pogrešku, europski vođe nakanili su „svoju ekonomiju i svoje društvo povesti preko ruba litice. A cijeli svijet će za to platiti".

Vezane vijesti

'Europa prekasno i premalo protiv dužničke krize'

Europski čelnici djeluju uvijek prekasno i premalo u rješavanju dužničke krize u euro zoni i sad moraju brzo preći na djelo, izjavio je predsjednik… Više

Komentari

registracija
17/6/05

torpedo, 19.04.12. 10:09

Iako postoje slicnosti sa VD iz 1930tih, postojie i razlike. Slicnost je u tome sto Euro predstavlja 'golden standard', osnosno nemogucnost devalviranja vlastite valute, za sto se smatra da je pogodovalo ako ne i izazvalo VD.

No sa druge strane, EU nije monolitna drzava sa centralnom poreznom i monetarnom politikom. Ono sto uglavnom americki ekonomisti predlazu su americki recepti koji ne moraju nuzno funkcionirati u EU.
Na kraju krajeva, Amerika ima toliki dug za koji je upitno uopce kako ce ga vratiti.

Uzmimo za trenutak da cemo primjeniti ovaj americki recept. Dakle, Spanjolska (i Grcka) ce se jos vise zaduziti da bi potaknuli gospodarski rast, no pitanje je do kud.. Postoji granica do koje se novac moze upumpavati u sistem, ali se zbog volumena vec postojeceg duga, ne moze vise vracati jer ostvareni gospodarski rast ne generira dovoljno prihoda da moze servisirati vracanje dugova. USD je valuta za svjetska rezerve i ima povlasteni polozaj, a US moze uvijek natiskati dovoljno dolara (kao sto je nedavno bio slucaj) i ubaciti ih u sistem. Dolar malo potone, US export postane malo povoljniji i svi zadovoljni (u US).
Na zalost u Europi to ne funkcionira tako.

Place u Njemackoj su stagnirala od 2000-2010 iako su cijene rasle od energenata do hrane. No ta 'interna devalvacija' je napravljena da se njemacko gospodarstvo pokrene i sad vidimo da su u tome i uspjeli. Nezaposlenost je relativno mala.

Mislim da u ovom slucaju EU ispravno posutpa. Njemacka prisiljava nepouzdane drzave da da uvedu red u svoje poslovanje.
No da bi potakli gospodarski rast, potrebno je provesti internu devalvaciju (smanjiti cijenu rada), s obzirom da prezaduzene drzave ne mogu devalvirati Euro.

Ocito je da su u Spanjolskoj imali gospodarski rast zasnovan na rastu trzista nekretnina. A rast cijena nekretnina je vukao i rast troskova zivota i rast placa kao i rast drzavnih izdataka. No iza tog rasta nije stajala proizvodnja (u smislu industrijskih proizvoda i izvoza). I zbog toga sad Spanjolska ima gadnih problema.

Kao sto vidimio, Jedna od kljucnih poluga novih mjera je smanjivanje prava radnika u smislu lakseg otpustanja.
To automatski znaci da poslodavci mogu otpustiti lako zamjenjive radnike koje placaju skuplje i iste te (ili neke druge iz velike vojske nezaposlenih) zaposliti po nizoj nadnici. Na taj nacin gospodarstvo postaje konkurentnije.

No zbog manih poreznih prihoda (jer su place manje) drzava treba minimizirati i svoje troskove, uglanovm smanjivanjem placa drzavnm sluzbenicima te eventualno otustanjem viska radne snage.

To naravno nije lako i uvijek je povezano sa socijalnim potresima, no nuzno je provesti da bi se u buducnosti ostvario gospodarski rast.

Koliko vidim, novaca u EU ne manjka. Investitori postoje i spremni su investirati i hoce to napravit kad se balon ispuse. Ovo se odnosi i na Grcku.

.

registracija
1/3/11

polimerlaik, 19.04.12. 11:15

Mene zanima kaj bi se dogodilo da nekim slučajem Euro propadne?Kaj bi to u praksi značilo za ljude koji imaju neku lovu u eurima.Kaj bi bilo sa Njemačkom,najjačom ekonomskom silom Europe.Kaj bi oni preko noći promijenili eure u marke po svojem tečaju a ostali pušiona.Nije mi jasno...

registracija
18/1/08

ankicascreiber, 19.04.12. 11:34

neki pametnjakovici su smislili da španjolska može živjeti od turizma, i prodaje skupih nekretnina englezima, njemcima i slično. Zbog toga je čitavo gospodarstvo ograničeno u nekoliko grana. Takav plan je mogao u kratkom roku neke ljude jako obogatiti, međutim nacionalna katastrofa je bila neizbiježna?
Da li netko vidi sličnosti s Hrvatskom?

registracija
24/3/10

bagsy, 19.04.12. 14:43

Ukoliko dođe do propasti eura,najmanje 40% bdp-a će biti izgubljeno,kažu stručnjaci,a to je popriličan skok u nazad.
Hrvatska koja ima svoju valutu bi mogla komotno biti zaobiđena,čak možda i u plusu.
Najsigurnija investicija je zlato,tko si to može priuštiti.
Hrvatska vlst bi trbala osigurati da burza plemenitim metalima profunkcionira kod nas,a ne tretirati zlato kao luksuzni proizvod,to je samo za jacu i šukera luksuzni proizvod,naime šuker je ugradio trošarine na zlato.

registracija
18/1/08

ankicascreiber, 19.04.12. 14:58

@bagsy neće doći do propasti eura, jer oni koji su stvorili ovu umjetnu krizu daleko bi najviše izgubili s propasti eura.

Kriza će živjeti dok se to nekome isplati. Znaju bankari isto što i Krugman. Sada je cilj izvuči što je više novaca iz Španjolske nekim kvazi mjerama štednje. Jednom kada to više ne bude radilo smisliti će se nova taktika.

Ciklusi krize i izlaska iz krize su umjetni, i način na koji financiski sektor siluje privredu da bi dominirao društvom. Nezaposleni su kolateralne žrtve. Sve če se to događati dok vođe zemalja ne budu dovoljno stisnuti od strane građana da to zakonodavno spriječe.

registracija
20/8/10

McCoy, 19.04.12. 17:08

@bagsy
Dosta se polemisalo oko toga treba li kupovati zlato ili ne, pogotovo od kada je pocela aktuelna kriza. Zlato je poskupelo od pocetka iste i neke su pretpostavke da bi ove godine moglo i da nadmasi cenu od 2000 USD za uncu sto bi bio istorijski maksimum (do sad je maksimum bio oko 1700USD za uncu). Posto znacajnije kolicine zlata ocigledno ne mogu svi da priuste, da ne kazem velika vecina, pitanje je sta bi se desilo kad bi euro propao: cena zlata bi otisla u nebesa, osim jako bogatih ljudi niko ne bi mogao ni da ga priusti. A cak i ako bi umesto novca imao zlato, u polugama, kako ga iskoristiti? Bankarski sistem sigurno neko vreme ne bi funkcionisao u tom haosu a sa polugom ne mozes u prodavnicu da kupis hranu.
Da ne kazem da bi neko mogao da ti trazi pola kile zlata za kilo mesa ili slicno. Samo je pitanje koliko bi drzava bila spremna da brzo reaguje i iskontrolise nastali vakuum - ukoliko bi do njega doslo prebrzo. No, vecina zemalja verujem da vec ima izlaznu strategiju za takav sled okolnosti a propast jedne velike valute kao sto je euro ne desava se preko noci.
Bar se nadam...

registracija
9/3/10

nostradurus, 19.04.12. 17:44

Krugman otkriva toplu vodu. Pa i male bebe znaju da sve ide u 3PM. Međutim, kao rješenje Krugman nudi ostanak u istom sistemu, ali povećanjem kreditne ekspanzije. Onaj tko ima puno keš kapitala sigurno neće simpatizirati ovu mjeru jer bi se njome devalvirala vrijednsot novaca koji posjeduju, a ničim ne bi garantiralo da se ista vrijednost može zaraditi preko i dalje neotplativih kredita.
Dakle nema rješenje u ekspanziji kredita, nego u prekidu ekspanzije novca preko kredita: http://reforma.blog.hr/2011/08/1629440900/najvazniji-zahtijev-u-prosvjedima-pred-vladom.html

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.