Objavljeno u Nacionalu br. 495, 2005-05-10

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

U službi službi

Za zločin u Gospiću odmah su doznali i Tuđman, i Šušak, i Gregurić, i Tomac, i Budiša... Samo Mesiću nitko ništa nije rekao?! A njegov dobri, stari prijatelj Ante Karić baš je u to doba bio povjerenik Vlade za Liku?!

Mislila sam da tekstove kolumnista, tih pretencioznih davitelja u koje i sebe ubrajam, čitaju samo rodbina, prijatelji i povremeno vlasnik tiskovine u kojoj pišu. Da bi tko zna koji put potvrdio svoju tezu, ti su likovi predobro plaćeni! J a sam premalo plaćena! Mene ne čitaju samo rodbina i znanci, čitaju me i ljudi iz Odjela za informiranje u Uredu predsjednika RH. Ha! U Uredu p r e d s j e d n i k a! Gdje su mi dokazi? Kako znam? Mojim je novinama pisala gospođa Danijela Barišić, pročelnica Odjela za informiranje u Uredu predsjednika Republike Hrvatske. Što je napisala?

U riječkom Okružnom tužilaštvu skupili su skromnu svotu za djecu kolege Kalanja, pomogli im da dobiju putovnicu i pobjegnu u Sloveniju Draška Kalanja su u studentskom domu u Zagrebu studenti, Hrvati, čuvali i danju i noću od ubojica koji su šetali i Zagrebom “Nije nam ni u kojem slučaju namjera polemizirati sa stavovima koje je Vedrana Rudan iznijela u kolumni ‘Zloće i povrće’ pod naslovom ‘Prije izbora’, ali moramo reagirati na iznesene neistine. Gđa Rudan je, među ostalim, napisala da je ‘predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić kao predsjednik Sabora potpisao razrješenje pokojnom gospićkom tužiocu Kalanju, jer se mrtav pet dana nije pojavio na poslu. Mesić nije znao da je u hrpi leševa Kalanjev leš i leš njegove supruge. On nije znao?!!! A ja sam znala?! Naravno da je znao, pa ipak Mesić u svoje dvore nije pozvao sinove umlaćenih Kalanja, Bojana i Draška, pružio im ruku i ispričao se zbog svinjarije koju je učinio.’

Gđa Rudan morala bi znati da je materijale pripremao Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove Sabora i da predsjednik nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost tih materijala. Međutim, predsjednik Mesić reagirao je u skladu sa svojim tadašnjim ovlastima čim je doznao za ubojstvo suca Kalanja, jednako kao što je reagirao i u slučaju Zec. Ali nejasno je zašto je Vedrana Rudan šutjela, ako je znala za ubojstvo suca Kalanja?”

Moram reći nekoliko riječi o smaknutom gospićkom t u ž i o c u Kalanju, za koga u Uredu predsjednika misle da je bio sudac. Gospodin Kalanj bio je častan čovjek koji je sa svojom porodicom godinama živio u Gospiću. Kad je tamo počeo rat, premješten je u Rijeku gdje je radio kao zamjenik okružnog tužitelja. Stariji sin Draško studirao je u Zagrebu, mlađi je bio srednjoškolac, izbjeglica u Rijeci. Kad se stanje u Gospiću smirilo, tužitelj Kalanj dekretom je vraćen u Gospić. Njegova supruga ostavila je u Rijeci malodobnog sina Bojana i otišla sa suprugom da mu u teškom vremenu bude podrška. Jedne su noći mračni momci ušli u njihov stan, ostalo je u sudskim zapisnicima i starim novinama. Nisu bili jedini, u Gospiću je u listopadu devedeset prve pobijeno stotinjak civila, bačeni su na hrpu pokraj bojišnice i zapaljeni. U sudskom spisu postoji pismeni trag koji pokazuje da su o zločinu odmah sve doznali i Tuđman, i Šušak, i Gregurić, i Tomac, i Budiša… Samo Mesiću nitko ništa nije rekao?! A njegov dobri, stari prijatelj Ante Karić baš je u to doba bio povjerenik Vlade za Liku?! Mesić nije bio jedini koji nije znao što se dogodilo Kalanjima. “Kalanji nikad nisu stanovali ovdje”, rekao je grubi muški glas Drašku Kalanju kad je u listopadu devedeset prve vrtio i vrtio telefonski broj gospićkog stana u kojem je živio s majkom, ocem i bratom. Draško je nazivao i riječke kolege svoga oca, među ostalima i moga supruga. Ponekad bih se i ja javila. Ne mogu riječima opisati užas i jezu koju sam čula u Draškovom glasu ni stravu koja je bubnjala u mojoj glavi. P o č e t k o m devedeset druge godine Dobroslav Paraga je u ST-u objavio popis pobijenih gospićkih civila. Zaposlenici riječkog Okružnog tužilaštva su između sebe skupili skromnu svotu za djecu kolege Kalanja. Pomogli su im da dobiju putovnicu i pobjegnu rodbini u Sloveniju. Treba ponoviti, iako su i o tome pisale novine, Draška su u studentskom domu u Zagrebu studenti, Hrvati, čuvali i danju i noću od ubojica koji su šetali i Zagrebom. Bila su to olovna, krvava vremena. Blago onima koji o njima ništa nisu znali jer im odbori nisu na tu temu pripremali nikakve materijale.

“Ali nejasno je zašto je Vedrana Rudan šutjela, ako je znala za ubojstvo suca Kalanja?”, čudi se Danijela Barišić, pročelnica Odjela za informiranje u Uredu predsjednika koja nije u stanju zapamtiti ni funkciju umorenog Kalanja.

Ne mislim da se ikad i ikako može usporediti odgovornost nekakve građanke Vedrane Rudan i predsjednika Hrvatskog sabora ili Države. Mene prozivati cinično je i prosto. I prisiljava me da napišem kako sam p o č e t k o m devedeset i druge godine na Skupu evropskih parlamentaraca u Opatiji ispričala priču o slučaju Kalanj sa svim jezivim detaljima. S r e d i n o m devedeset i druge istu sam priču ponovila u Beču na skupu novinara iz bivše Jugoslavije. Pokrovitelj skupa bio je bečki gradonačelnik. Moje su riječi prenijele mnoge austrijske novine i nekoliko radijskih postaja. Kad je Stjepan Mesić u Saboru, u j e s e n devedeset d r u g e, godinu dana nakon zločina, u svom blaženom neznanju stavio na dnevni red ono što mu je tutnuo nekakav Odbor za izbor, Hrvatska je televizija direktno prenosila kako se tom odvratnom činu glasno usprotivila i časna gospođa Savka Dabčević-Kučar koja je sjedila u prvom redu. Uzalud! Taj gluhi i slijepi gospodin ipak je potpisao odluku o razrješenju mrtvog Kalanja. Tko zna što sve danas potpisuje i da li zna da u njegovom Odjelu za informiranje sjedi pročelnica Danijela Barišić koja moli Nacional da “u skladu s odredbama Zakona o medijima” objavi… Što?! Strašnu istinu da nam je predsjednik retardirani starčić koji potpisuje sve što mu netko tutne?! Strašnu istinu, naš je predsjednik opaki lažljivac? Žao mi je što je osvanulo ovo pismo. Sigurna sam da moj predsjednik nije retardirani starčić.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika