Srpsko-američki pjesnik Charles Simic u eseju za New York Review of Books ispovijeda vlastitu strast za čitanjem u WC-u i potrebu da mu tamo na raspolaganju uvijek bude bilo kakva vrsta literature. Tekst započinje pričom koju je čuo od novinara koji je jednom imao priliku prenoćiti u raskošnoj kući na obali u vlasništvu jednog bivšeg predsjednika. Osjetivši očajničku potrebu za čitanjem, krenuo je u potragu i na vlastito zaprepaštenje shvatio da u cijeloj kući nema ni komadića čitljivog materijala.

Neki ljudi, srećom, skloni su pobrinuti se da se takve stvari događaju što rjeđe, među njima i izdavači popularne zbirke tekstova Zahodski čitač ujaka Johna koja je na Amazonovoj web stranici opisana na sljedeći način:

Brzinski, Normalne dužine, Dugački

„Konačno... Evo je... Knjiga koju ste čekali! Nema više mahnitih potraga u zadnji tren za savršenim novinskim člankom. Nema mučnih izbora između lakog štiva i ozbiljnijih tema. Ovaj sveščić ima sve: zabavu, humor, obrazovanje, trivijalnosti, znanost, povijest, pop kulturu... i više od toga! Čak je i podijeljen po dužini - možete provesti minutu s Brzinskima, opustiti se s člancima Normalne dužine ili se pošteno raskomotiti s Dugačkima."

Simic se pita je li ikada provedena anketa o tome kako ljudi provode vrijeme na toaletu. „Čitaju li, puše, razgovaraju sami sa sobom, razmišljaju, mole se ili samo bulje u prazno? Ako ne, zašto?" Silna svjetla koja dugo u noć svijetle u nebrojenim kupaonicama daju naslutiti da se tamo odvija nešto više od pukog osluškivanja zova prirode, bilo da je riječ o nesanici ili bijegu od partnera koji stvara odviše buke u krevetu. Sa svom opremom za nadzor koju vlada i privatne kompanije zloupotrebljavaju na američkim građanima, ne bi čudilo da prate i njihove tajne noćne aktivnosti ne bi li „odredili razinu prijetnje koju ... zahodski čitatelji možda predstavljaju za našu zemlju" i odgovarajuće mjere koje bi u tom pogledu Kongres možda trebao poduzeti.

Dekadentni luksuz

Simic se pita i jesu li američki Očevi osnivači svojedobno provodili vrijeme čitajući na svojim noćnim posudama. Prisjeća se svog djetinjstva u Srbiji, kada su poljski zahodi na selu bili svakodnevica, a toaletni papir „dekadentni luksuz". Stoga su nužnici bili opskrbljeni hrpama starih novina koje su, uz svoju osnovnu higijensku namjenu, predstavljale i izazovno štivo koje je autoru služilo kao „nadopuna obrazovanju" i izvor zabave. Nekoć je u slučaju iznenadnog nestanka osobe u kućanstvu uobičajeno bilo prvo je potražiti u kupaonici, a sve obitelji imale su bar jednog člana koji je volio provoditi neuobičajene količine vremena na školjci ili u kadi, čitajući časopis ili knjigu dok se pred prostorijom ne bi stvorio red nestrpljivih ukućana.

Kao gost u tuđim domovima, Simic je često nailazio na fascinantne primjerke zahodskih knjižnica kod kojih je bilo teško dokučiti služe li impresioniranju posjetitelja (Platonovi dijalozi u grčkom originalu, Marxov Komunistički manifest, najnoviji roman Thomasa Pynchona) ili njihovu nasmijavanju (memoari bivših predsjednika SAD-a). Poezija je rijetko prisutna u toaletima, „čak i u domovima pjesnika", no šokantno je otkriće za Simica, iako nevjernika, bilo da neki ljudi na zahodu čitaju čak i Bibliju. Još ga je više zgrozila Rafaelova slika Madone s djetetom u nužniku poznatog kolekcionara umjetnina.

Razmišljanje na zahodima

Govoreći o vlastitim čitalačkim preferencijama, Simic priznaje da mu je najdraža referentna literatura poput Halliwellova filmskog vodiča, Guinnessove knjige svjetskih rekorda, Rječnika filozofije i Farmerskog almanaha. No, u hitnim slučajevima dostajat će i kakva beznačajna crtica ili sočan trač o slavnima iz magazina People. Za jedne iznimno dosadne večernje zabave Simic je pokušao razbiti monotoniju odlaskom na dulji zahodski izlet, no u supermodernoj kupaonici kolodvorskih razmjera nije pronašao ništa za čitanje osim uputa za upotrebu u kutiji sirupa protiv kašlja, koje je pomno proučio unatoč iznimno sitnim slovima. A u potpunom nedostatku štiva, čovjek se uvijek može prepustiti mislima; Simicevo je uvjerenje da se „mnogo ozbiljnog razmišljanja oduvijek obavljalo na zahodima i da je nenadoknadiv gubitak za čovječanstvo što imena i ideje tih filozofa nisu poznate".

Simic citira Pascalovu izreku da „većina životnih zala proizlazi iz 'čovjekove nesposobnosti da mirno sjedi u prostoriji'" i razmišlja o tome kako će čitatelji-školjkaši s izumiranjem papirnate literature možda i sami uskoro postati stvar prošlosti. S druge strane, možda im moderna tehnologija ipak izađe u susret i u bliskoj budućnosti osmisli „novu generaciju elektronskih čitača i iPhoneova posebno dizajniranih za upotrabu u kupaonicama, javnim WC-ima i sličnim nepristojnim mjestima".