Julius Paetz“Nadbiskupove crvene gaćice” naslov je novinskog teksta koji je još u kolovozu 2001. najavio veliku aferu što ovih dana trese Poljsku i čija amplituda dopire čak i do zidina Vatikana. Šok za bogobojazne Poljake je tim veći jer je slučaj nadbiskupa Juliusza Paetza, osumnjičenog za seksualno zlostavljanje mladih svećenika i sjemeništaraca, eskalirao upravo u drugom tjednu korizme, 40-dnevnog posta uoči Uskrsa, kad se većina katoličkih vjernika čisti i od mnogo bezazlenijih grijeha.
Sve je počelo prošlog ljeta pred vratima katedrale u glavnom gradu Velikopoljskog vojvodstva, Poznanu. Uoči mise koju je tog nedjeljnog jutra predvodio nadbiskup Juliusz Paetz, netko je na ulaz u glavnu poznanjsku crkvu nalijepio fotokopiju povećeg novinskog članka. “Tekst nije mogao ostati nezamijećen – plijenio je pažnju okupljenih vjernika i naslovom i sadržajem. Začudilo me što se uopće našao netko toliko hrabar da takav letak nalijepi na vrata crkve”, prisjeća se lanjskog događaja kroz smijeh jedan od stanara obližnjih kuća, inače profesor na poznanjskom sveučilištu.
Autor spomenutog teksta, osim što je “zavirio” pod nadbiskupovu halju i obznanio boju njegova intimnog rublja, objavio je tada i intervju s četvoricom studenata poznanjskog Teološkog fakulteta koji su potanko ispričali kako ih je nadbiskup Paetz seksualno zlostavljao. Novinar je citirao i dio četverosatnog razgovora s četvoricom sjemeništaraca, te napisao da posjeduje kasetu i pismene izjave studenata, u slučaju da nadbiskup nakon objave podigne sudsku tužbu. O tome kako se došlo do sugovornika, ispričao je Robert Kotlynski, glavni urednik tjednika Fakty i myti (činjenice i mitovi) koji je prvi objavio optužbe na račun Paetza: “Momci su sami pokucali na vrata naše redakcije u travnju prošle godine i ponudili nam priču, ali je nismo odmah objavili jer smo željeli provjeriti njezinu istinitost. Tek kad smo putem naših veza provjerili priče u nadbiskupijama u Lomži i Poznanu i potvrdili njihove navode, odlučili smo to i napisati. Tekst je objavljen u kolovozu.”
Unatoč njihovim teškim optužbama, cijeli je slučaj “stavljen pod tepih” i u tom je trenutku izgledao tek kao jeftina provokacija jer je priča objavljena u gotovo anonimnom tjedniku, iako se za hrvatske pojmove prodaje u fantastičnoj nakladi od čak sto tisuća primjeraka. Uvjerljivost teksta bila je tim manja jer novine na naslovnoj stranici nedvosmisleno ističu i svoju uređivačku koncepciju – puni naziv lista je Antiklerikalni tjednik Fakty i mity. No vjerodostojnost mu daje životopis glavnog urednika. Roman Kotlynski i sam je teolog s tri godine svećeničkog staža. Danas umjesto u samostanu sjedi u udobnom redakcijskom uredu na sedmom katu poslovnog nebodera u Piotrkowskoj ulici, u središtu Lodza. Nakon što je vijest o Paetzu obišla sve svjetske agencije, u njegovu uredu smjenjuju se novinari iz brojnih poljskih tjednika, a u vrijeme našeg posjeta, na razgovor su već čekali novinari njemačke radijske postaje ARD i CDF. Na pitanje zašto je pokrenuo antiklerikalne novine u Poljskoj, u kojoj na stotine katoličkih novina ima milijunsku publiku i zavidne naklade, Kotlynski odgovara: “Znate, Crkva je u Poljskoj vrlo moćna institucija, a sve moćne institucije traže reakciju. List Fakty i mity reakcija je protiv nedodirljivosti Crkve. Bio sam svećenik ovdje u Lodzu i dobro znam kako ona funkcionira iznutra. Katolička crkva u potpunom je raskoraku s onim što piše u Bibliji i to je jedini razlog zbog kojeg sam je napustio. Riječ je o potpunoj hipokriziji ljudi unutar Crkve a to je očito na svakom koraku, pa tako i u slučaju nadbiskupa Paetza. Naše novine iz tjedna u tjedan otkrivaju poneki skandal povezan s klerom.”
Na pitanje kako komentira Paetzovu izjavu da je riječ o uroti određenih crkvenih krugova protiv njega, Kotlynski odgovara: “Mogu samo reći da u Crkvi ima mnogo homoseksualaca i među biskupima i kardinalima i u Vatikanu. Paetz je njihov prijatelj i oni ga štite. Zato i nije bilo nikakvih reakcija nakon našeg teksta, a tek kad je Rzeczpospolita ukrala naše informacije i objavila ih, dignula se prašina. Vjerujem da je Rzeczpospolita objavila ovu priču upravo sada zato što se u Parlamentu vodi velika borba klerikalne i liberalne struje. Plasirali su ovu priču uoči posjeta predsjednika Kwaszniewskog Papi.”
Svoj list Kotlynski naziva “underground-tiskovinom” jer je počeo izlaziti prije dvije godine, a već nakon drugog broja crkveni krugovi počeli su vršiti pritisak na novine i zahtijevati zabranu distribucije. “Opstali smo zahvaljujući čitateljima, kojih ipak ima dovoljno. Prodajemo se u sto tisuća primjeraka, što je za Poljake, kao izrazito katolički opredijeljen narod, jako mnogo.”

"Nadbiskupove crvene gaćice" naslov je novinskog teksta koji je još u kolovozu 2001. najavio veliku aferu što ovih dana trese Poljsku. među: Pikanterije iz nadbiskupova života

Kad je 23. veljače na naslovnoj stranici varšavskog visokotiražnog dnevnog lista Rzeczpospolita objavljen tekst o seksualnim zlostavljanjima Juliusza Paetza, javnost više nije mogla ignorirati tvrdnje da poznanjski nadbiskup ima homoseksualne sklonosti. Članak pod naslovom “Grijeh u nadbiskupskom dvoru” otisnut u 500 tisuća primjeraka, kolika je naklada Rzeczpospolite, pokrenuo je lavinu, a novine su počele utrku u objavljivanju pikanterija o glavnom junaku priče.
Već dan poslije oglasila se konkurentska Gazeta Wyborcza. Iz još nekoliko razgovora s mlađim svećenicima iz Paetzova okruženja saznalo se tako da je nadbiskup nekim mladićima čak i darivao crvene gaćice na kojima je bilo otisnuto ime glavnoga grada Italije, a onda im savjetovao da ROMA pročitaju naopačke. Ako bi protestirali zbog fizičkog kontakta, nadbiskup bi se nasmijao i objasnio da je to samo “lingua del corpo” i udijelio im “baccione”, dodajući da je “bog milostiv”. Drugi svećenik iz poznanjske kurije potvrdio je da su vijesti o nadbiskupu Paetzu i njegovu iskorištavanju položaja dolazile još iz Lomže, gdje je Paetz služio od 1983. do 1996. godine. Prema njegovim riječima, već je tad u Lomži boravila vatikanska komisija, no Paetz nije povučen, nego je samo preseljen u Poznan. Wyborcza je osim toga došla i do dokumenta objavljenog u kanadskom časopisu Refleks još početkom 90-ih, u kojem je opisan slučaj jednog poljskog azilanta – bivšeg sjemeništarca. Molbu za azil mladić je argumentirao biskupovim zlostavljanjem za vrijeme studija na bogoslovnom fakultetu. I u tom tekstu sva su slova u imenima zamijenjena točkicama, ali je broj točaka u imenu mjesta i imenu biskupa odgovarao broju slova u imenu grada Lomže, i imenu Juliusza Paetza. U istom dokumentu piše da je spomenuti biskup kao prelat dugo boravio u Vatikanu i pripremao privatne audijencije kod pape Pavla VI., Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II. Jedina osoba koja je bila šef protokola kod sve trojice papa bio je Juliusz Paetz. Prema mnogim izvorima, on je upravo zahvaljujući izvrsnim vezama u Vatikanu sve ove godine i opstao na svojoj funkciji.
Biografija Juliusza Paetza to i potvrđuje. Taj doktor teologije rođen je 2. veljače 1935. u Poznanu, a njegova obitelj u Poljsku je stigla iz Bavarske. Otac mu je bio mesar, a mladi Juliusz studirao je najprije teologiju na najboljem poljskom katoličkom bogoslovnom fakultetu u Lublinu, a zatim na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu. Zaređen je 28. lipnja 1959. u poznanjskoj katedrali. Nakon toga njegova karijera opet ga vodi u Rim, gdje je Paetz od 1967. do 1976. radio uz biskupa, a poslije kardinala Vladislava Rubina, u Sekretarijatu Sinode biskupa u Rimu. Ubrzo je postao i šef protokola pri Svetoj Stolici. Nakon toga, 1982. vratio se u Poljsku, najprije kao biskup u Lonžin, a zatim u Poznanj, gdje ga je papa Ivan Pavao II. imenovao nadbiskupom. Ceremonija imenovanja obavljena je 23. travnja 1986.
Kad su glasine o ponašanju nadbiskupa prema sjemeništarcima uzele maha, situaciju su najprije decentno pokušali riješiti svećenici iz najužeg Paetzova kruga. Ali sve je bilo uzalud. Prema informacijama iz Gazete Wyborcze, još u prosincu 1999. rektor poznanjskog Teološkog fakulteta Tomasz Karkosz odlučio je razgovarati s nadbiskupom, a kad se ovaj oglušio na upozorenja, Karkosz je napravio presedan – zabranio je nadbiskupu da dolazi nenajavljen u sjemenište i na fakultet, iako ih od nadbiskupskog dvora dijeli samo široka gradska prometnica. U ljeto 2001. intervenirao je i poznati poljski katolički aktivist, s poljske Akademije nauka, genetičar Maciej Goetrych. Iz časopisa The Catholic World Report koji izlazi u San Franciscu Goetrych je preveo članak “Problemi homoseksualizma među svećenicima”, te napravio brošuru koju je odaslao na sve adrese važnijih osoba u poznanjskoj i biskupijama u Poljskoj. Konačno, nekoliko poznanjskih duhovnika odlučilo je obavijestiti Svetu Stolicu. Pismo je upućeno Papinu sekretaru, Stanislawu Dziwiszu, kardinalu Josephu Ratzingeru, prefektu Kongregacije nauke i vjere, kardinalu Zenonu Grocholewskom i prefektu Kongregacije katoličkog odgoja, kardinalu Angelu Sodanu. Sodano je o tome informirao apostolskog nuncija u Poljskoj, nadbiskupa Jozefa Kovalszyka. U svibnju, Kovalszyk je tražio pismene izjave zlostavljanih i dobio četiri potpisana svjedočanstva svećenika i studenata, ali nuncijatura nije reagirala.
Novi pokušaj uslijedio je u listopadu 2001., kad su dekan Teološkog fakulteta, rektor studija i još nekoliko katoličkih intelektualaca u pismu molili crkveni sabor poljskih biskupa, da “razmotri slučaj Juliusza Paetza i zaštiti Crkvu od štetnog djelovanja mjesnog biskupa”. Potpisnike brine da bi cijeli slučaj mogao doći do novina, što bi, prema njihovu mišljenju, štetilo ugledu Crkve, te dodali: “Već dvije godine nastojimo spriječiti tu opasnost, služeći se dokumentiranim informacijama i obraćajući se apostolskoj stolici, ali se osjećamo napuštenima i nemoćnima.” Pismo je dobio i vatikanski nuncij u Poljskoj, koji ga je odmah proslijedio Paetzu, pa dekan dobiva ukor. Srećom, dobro je prošao, za razliku od njegova kolege urednika Jaceka Stepzaka. Stepzak je, naime, kao urednik katoličkog tjednika odbio nekoliko dana poslije objaviti u svojim novinama “pismo podrške Paetzu” koje su morali potpisati svi župnici poznanjske nadbiskupije, jer je i sam u međuvremenu podržao spomenuto pismo protiv Paetza. Za kaznu, Paetz ga je smijenio s uredničke funkcije, a u siječnju ove godine Stepzak je postao misionar u Zambiji.
Kako piše Rzeczpospolita, Paetz bi i dalje mirno uživao u svojem nadbiskupskom dvoru da nije bilo “važne osobe iz Krakowa”. Riječ je o dugogodišnjem prijatelju Svetog oca, koji je osobno stigao do Pape i zamolio ga da odmah reagira. Mimo svih protokola i tijela mjerodavnih za takve slučajeve, Papa je napravio presedan, i izravno naredio dvojici svojih izaslanika da odu u Poznan. Komisija je navodno već ispitala desetak osoba, a većina ih potvrđuje optužbe na račun Paetza. Početkom veljače Paetz je pozvan u Vatikan, ali se protivno očekivanju ubrzo i vratio.
Prošli tjedan nadbiskupski dvor koji se nalazi tik uz poznanjsku katedralu djelovao je pusto. Otkako je izbila afera, nadbiskup Paetz nije se pojavljivao u javnosti sve do prošle subote, kad je bio na susretu biskupa poznanjske nadbiskupije. U kraćem govoru, ispričao se zbog toga što im se obraća sjedeći, što je objasnio teškoćama sa zdravljem (u međuvremenu je podvrgnut operaciji kile), a kako je rekao, ima i problema s glasom. Zahvalio se biskupima što su ga podržavali u najtežim trenucima u njegovu životu i pozvao ih da se pomole, te naglasio da nikad nikoga nije zlostavljao i da su njegove riječi i djela “nadinterpretirani”.
Prema posljednjim informacijama, u ponedjeljak, 3. ožujka, u Vatikan je pozvana biskupska delegacija iz Poljske, a hoće li u avionu sjediti i nadbiskup Paetz nitko nije mogao službeno potvrditi. Sve novine spekuliraju da je Paetzova budućnost vrlo izvjesna – ili će biti preseljen izvan Poljske ili će ga smjestiti u neki samostan u Italiji, gdje, prema riječima urednika tjednika Fakty i mity Romana Kotlynskog, ionako ima vrlo brojne i utjecajne prijatelje. Ipak, mnogo zanimljiviji od sudbine Juliusza Paetza je odgovor na pitanje kako će skandal utjecati na odnos Poljaka prema Crkvi. Roman Kotlynski odgovara: “Kao što sam rekao, Crkva je ovdje godinama bila duboko povezana s narodom. Nakon ovog skandala, Crkva je izgubila nevinost. U prvom trenutku bio je to veliki šok za narod. Drugi problem je što ljudi moraju shvatiti da je četvrti čovjek po hijerarhiji u poljskoj Crkvi učinio nešto izvan zakona i da za to neće odgovarati. Za Chatoland, kako u šali nazivaju Poljsku, bit će to bolna, ali iznimno važna spoznaja.”