Lenny KravitzU srijedu, 27. veljače, u Los Angelesu je održana 44. dodjela Grammyja ili glazbenih Oscara kako se često naziva ta prestižna nagrada. Toga je dana u povijest Grammyja ušao Lenny Kravitz, postavši prvi glazbenik kojemu je ta nagrada dodijeljena četvrtu godinu zaredom, svaki put u istoj kategoriji – za najbolji muški rock vokal. Samo dva dana poslije, s Lennyjem Kravitzom, 37-godišnjim Newyorčaninom, razgovarali smo u njegovu hotelskom apartmanu u Leipzigu. U taj je grad na krajnjem istoku Njemačke stigao autobusom iz Španjolske, kako bi nastupio u najgledanijem televizijskom showu u Njemačkoj, glasovitom “Wetten, das…?” čiji domaćin Thomas Gottschalk iz tjedna u tjedan u leipziški studio ZDF-a dovodi najveće svjetske zvijezde. Tako je prošle subote, osim Lennyja Kravitza, među ostalima ugostio i glumce Gerarda Depardieua i Dustina Hoffmana, pjevače Shakiru i Enriquea Iglesiasa. Lenny Kravitz te je večeri izveo svoj najnoviji hit “Stillness of Heart”, pjesmu koja je već drugi hit s njegova novog albuma “Lenny” koji je izdao godinu dana nakon “The Greatest Hits”, kompilacije što je u svijetu postigla rekordnu prodaju u osam milijuna primjeraka, koja se u više navrata u vrijeme milenijskih rezimiranja našla na popisima albuma koje bi svatko trebao imati u svojoj fonoteci i koja je ponovno Lennyja Kravitza lansirala među najveća imena svjetske rock scene. Naime, iako se glazbom bavi već 13 godina, posljednjih mu je godina popularnost čak veća nego u vrijeme njegovih početaka. Kravitzov šesti album, “Lenny”, izašao je krajem 2001. i već ima dva hita: “Dig in” i “Stillness of Heart”. Na albumu je i pjesma “Bank Robber Man” koju je Kravitz napisao nakon što je prošlog ljeta uhićen kao sumnjivac jer se našao u blizini opljačkane banke. Svojevrstan je to nastavak njegova hita “Mr. Cab Driver” u kojem se također bavio problemom rasizma. Zbog boje kože Lenny još nije ostvario svoju želju da glumi u filmu jer mu, kako je sam rekao, uvijek nude uloge ubojica, lopova, narkomana i svodnika, koje nije prihvaćao.
Unatoč nekonvencionalnosti u odijevanju i ponašanju, mnogi u pjesmama Lennyja Kravitza prepoznaju duhovne poruke, a i on sam često ističe važnost vjere u svom životu. Ona je ponajviše došla do izražaja na najnovijem albumu na kojem se, kažu kritičari, prvi put susreću Lenny Kravitz rock zvijezda i Lenny Kravitz – običan čovjek. U jeku izlaska novog albuma Lenny Kravitz našao se u središtu pozornosti javnosti zbog suradnje s Mickom Jaggerom, za čiji je novi album napisao i producirao pjesmu “God Gave Me Everything”.
U srijedu, 27. veljače, u Los Angelesu je održana 44. dodjela Grammyja ili glazbenih Oscara kako se često naziva ta prestižna nagrada. Toga je dana u povijest Grammyja ušao Lenny Kravitz, postavši prvi glazbenik kojemu je ta nagrada dodijeljena četvrtu godinu zaredom, svaki put u istoj kategoriji - za najbolji muški rock vokal. O novom albumu, načinu života, vjeri, djetinjstvu, njegovu originalnom stilu odijevanja, višestrukom talentu za glazbu, Korini Longin, filmu koji planira snimiti i smislu njegovih pjesama, s Lennyjem Kravitom razgovarali smo gotovo neformalno. Čestitavši mu na četvrtom Grammyju, pitali smo ga je li ga očekivao i gdje je bio kad je saznao vijest o tome. Lenny Kravitz, udobno smješten na sofi, bos, u raskopčanoj jeans košulji kroz koju se nazirala jedna od brojnih tetovaža, te s kapom na glavi jer se tek probudio pa mu je kosa stršala na sve strane, kazao je: “Nisam očekivao Grammy, mislio sam da će ga dobiti Paul Young. Saznao sam da sam dobio Grammy u autu, jučer oko jedan poslije ponoći, u Španjolskoj.”
NACIONAL: Je li pošteno što vam stalno daju Grammyje za najbolji vokal? Ne bi li za vas trebali izmisliti potpuno novu kategoriju jer osim što sami pišete pjesme i pjevate ih, na svojim albumima sami i svirate sve instrumente? – Hvala vam. Ne razmišljam o nagradama, ali cijenim to što kažete. Ne očekujem da me nagrade zato što sam sviram sve instrumente na albumu jer to radim iz vrlo sebičnih razloga. Zato što znam i mogu. Zato što u tome uživam i veseli me svirati različite instrumente. Svaki od instrumenata iz mene izvlači drukčiju osobnost. Teško bi mi nakon svih ovih godina bilo priviknuti se da je bend sa mnom u studiju. Ne zovem bubnjara, basista, gitarista, klavijaturista u studio jer uvijek sam imao osjećaj da baš ja znam kako to treba odsvirati. Ali svjestan sam da malo ljudi koji slušaju moje albume zna da ja sviram sve instrumente. A to nije nebitno, jer sve je to dio mojeg stava, mog izričaja, moje su emocije u svakom instrumentu, ne samo u glasu.
NACIONAL: Ne postoji li opasnost da izgubite objektivnost bez prisutnosti drugih glazbenika u studiju? – Potrebno je izaći iz sebe i to je nešto što sam tijekom godina naučio raditi. Snimim nešto i onda to po noći uređujem. Kao da priključim drugi mozak i hladno slušam snimljeno. Sam sebe uređujem već godinama i naviknuo sam tako raditi do te mjere da bi mi sad bilo teško surađivati s drugim ljudima.
NACIONAL: U vrijeme kada ste predstavljali album “The Greatest Hits”, rekli ste da će vaš šesti album biti potpuno nov početak, kao da radite prvi album. Jeste li to postigli? – Za mene je album “Lenny” upravo takav. Osjećam se kao da sam na novom početku, teško mi je to konkretno objasniti, ovaj album je za mene intimno baš kao novi početak. “The Greatest Hits” je bio neka vrsta prekretnice, jer prije izlaska tog albuma konstantno sam živio u grču, nisam se osjećao sigurnim. Osjećao sam da se moram boriti kako bih snimio album. Sama činjenica da su najveći hitovi izašli me opustila, nakon toga mogu reći da sam u životu nešto napravio i da se time ponosim, da sam izdržao test vremena. A to nije mala stvar u vrijeme kada imamo glazbenu scenu na koju ljudi dolaze i odlaze. Živimo u vremenu kada je netko sretan ako je trajao tri-četiri godine. Imam sreću da trajem već trinaestu godinu i mislim da to mogu zahvaliti činjenici da nikad nisam trčao za trendovima u glazbi, uvijek sam radio po svom. Danas sam gladniji muzike i posla nego prije trinaest godina. I zato sam radeći šesti album bio u poziciji da se mogu postaviti kao da je prvi, slobodno i bez razmišljanja o tome kakve će reakcije izazvati.
NACIONAL: Po mnogima je “Lenny” prije korak dalje nego početak. Biste li rekli da je to najintrospektivniji vaš album i s najizraženijim filozofskim porukama? – Mnogi ljudi to tvrde, sve je stvar stajališta. Mislim da su svi moji albumi vrlo introspektivni i odraz onoga što mi se događalo u životu dok sam ih radio. Možda ovaj album pogađa više ljudi na razini na kojoj je to vidljivo. Možda sam sada na razini na kojoj se počinjem osjećati ugodno u svojoj koži.
NACIONAL: Često ste govorili da u svim svojim pjesmama govorite o Bogu, ljubavi, vjeri i životu. Ovaj album više uopće ne morate objašnjavati, naime, u čak dvije pjesme vi razgovarate s Bogom. Kako to da ste odlučili biti tako izravni? – Na prijašnjim albumima to ljudi možda nisu zamjećivali. Te su teme uvijek bile prisutne, kroz godine i albume su se mijenjale i rasle onako kako su rasli moje iskustvo i spoznaje o životu. Ne znam zašto sam sada tako izravan, samo znam da sam pisao iz srca. Bog mi je najvažniji. Trebao bi biti svima. Zato smo tu, zato smo stvoreni. Glazba kojom se bavim, to je prekrasan dar koji mi je dan od Boga. Ja sam to prepoznao i osjećam potrebu to izraziti.
NACIONAL: Je li to dio vašeg odgoja ili su korijeni vaše duhovnosti negdje drugdje? – Korijeni su u Bogu. Odgojen sam u okruženju koje je bilo vrlo otvoreno, nitko me nije ni na što tjerao. U ranoj mladosti Bog mi se sam približio, moja se vjera dogodila na osobnoj razini, nije mi je nitko usadio, ni moji roditelji ni nitko drugi.
NACIONAL: Jednom ste rekli da vam je djed kazao da je u životu najvažnije vjerovati u Boga i u sebe? – Djed mi je bio odličan uzor.
NACIONAL: A roditelji? Odrasli ste u prilično neobičnoj obitelji, uz majku glumicu i oca televizijskog producenta. – Odrastao sam u umjetničkoj atmosferi. Oduvijek su se po našoj kući motali umjetnici, kao dijete vodili su me na predstave, koncerte i nastupe. To ne znači da su me silili da se i ja bavim umjetnošću. Da sam htio, mogao sam postati odvjetnik ili liječnik. Ali što mogu kad volim glazbu i umjetnost općenito? Osjećam se sretnim, bolje rečeno blagoslovljenim što sam bio u takvom okruženju i što sam imao priliku vidjeti i čuti velike umjetnike. K tome, cijela je atmosfera mog odrastanja bila vrlo pozitivna. Znam mnogo ljudi koji se ne žele prisjećati djetinjstva jer im je bilo grozno, jer su im se događale svakakve traume i sranja. Ja sam zaista imao sreću da sam odrastao s cool roditeljima, koji su mi pružali i pokazali ljubav i naučili me pravim vrijednostima i davali mi potporu.
NACIONAL: Jeste li kao jedinac bili razmaženi? – Roditelji su mi pružali sve što mi je bilo potrebno, ali nisam bio razmažen. Štoviše, mojoj je majci bilo vrlo bitno da postanem samostalan, da se mogu brinuti o sebi, da radim.
NACIONAL: Svoju ste diskografsku kuću nazvali Roxie Records po majci? – Da. Majka mi je bila iznimno važna u životu.
NACIONAL: Ona nikad nije živjela životom glumačke zvijezde. Možete li to reći za sebe? – Mogu. Što je uopće život zvijezde? Što to zvijezda radi, što predstavlja? Sve su to klišeji, stereotipi. Ja sam samo osoba koja živi svoj život. Ne živim život kao zvijezda ili kao bilo što drugo.
NACIONAL: Što bi vaša kći rekla kada bi je netko pitao kakav je njezin otac? – Rekla bi da sam strog. Trinaest joj je godina i sad je u pubertetu pa pretpostavljam da bi se bunila na moju strogoću. Ali zapravo smo nas dvoje pravi tim.
NACIONAL: Provodite li s njom dovoljno vremena i koje joj vrijednosti nastojite prenijeti? – Često smo zajedno. Evo, ona je i sada ovdje sa mnom. Nastojim joj usaditi iste one vrijednosti koje su meni dali moji roditelji. Želim da bude samostalna, da se zna brinuti o sebi, da se prema drugim ljudima odnosi s poštovanjem, da bude iskrena i poštena. I da zna zahvaliti Bogu na svemu čime ju je blagoslovio.
NACIONAL: Jeste li pročitali knjigu “Razgovori s Bogom”? Naime, mnogi tekstovi pjesama s ovog albuma kao da su inspirirani tom knjigom. – Zaista? Zanimljivo, jer vidio sam jednom prilikom samo dio te knjige, ali nisam je čitao. Na koje ste stihove mislili?
NACIONAL: Primjerice “Dig in”, u kojoj, kako ste sami rekli, govorite o suočavanju sa strahovima koji nas blokiraju, o nadilaženju tih strahova. Cijelo jedno poglavlje te knjige bavi se upravo time. Rijetki autori objašnjavaju svoje pjesme, kako to da ste vi nedavno detaljno objasnili sve s novog albuma? – Natjerali su me na to iako mrzim to raditi. Katkad je zbilja teško otvoreno i iskreno govoriti o tome što meni koja pjesma znači, pokatkad mi je to teško izraziti riječima. Iako i dan-danas točno znam što sam osjećao dok je nastajala bilo koja od mojih pjesama, svaka u meni probudi točno taj osjećaj, miris, mogu se sjetiti sobe u kojoj sam bio dok je nastajala, koji su mi filmovi bili u glavi. Ali ne želim to nametati publici, želim da ih ljudi slušaju i u njima čuju ono što oni čuju, da iz njih izvuku ono što su oni osjetili. Ali vama, izgleda, ni ne trebam ništa objašnjavati, vi meni govorite o meni, vi razumijete što se zbiva, razumijete stihove, razumijete što sam htio reći. Prilično sam impresioniran. Primjerice, kada se počela emitirati “Dig in”, pročitao sam članak u kojem novinar piše kako je pjesma sranje, da je to pjesma o ničemu. Nije shvatio. Vi jeste.
NACIONAL: Ljuti li vas kad ljudi ne shvaćaju o čemu pjevate? – Ne ljuti me, ali smiješno mi je jer većina ljudi uopće ne uzme vremena da pokuša shvatiti o čemu je riječ.
NACIONAL: Što mislite zašto ljudi slušaju vašu glazbu i koji su to ljudi? – Nemam pojma. Istina, ljudi mi prilaze na ulici i kažu da vole moju glazbu ili da im je određena pjesma pomogla da prebrode neka teška razdoblja u životu. To ne očekujem. Jer kad stvaram glazbu, ne mislim na to kako će to slušati puno ljudi i da će to nekima pomoći ili ih usrećiti. Nikada ne razmišljam tako. Albume radim za sebe, ni za kog drugog nego za sebe. Oni postoje da bih ih podijelio s drugima, ali su napravljeni za mene, da bih se ja izrazio. Zato ne znam tko ih kupuje ni tko ih sluša, osim tih ljudi koji mi priđu. Ne znam koji bi to bio tip ljudi, pretpostavljam da moju glazbu slušaju različiti ljudi.
NACIONAL: Kažete da nikada ne pokušavate slijediti trendove u glazbi, ali činjenica je da je slušati Lennyja Kraviza trendy. Dokazuje to i nedavna izjava glavne urednice američkog Voguea koja je na pitanje čiji se CD trenutačno nalazi u njezinu playjeru odgovorila Lennyja Kravitza. Mislite li da to ima veze s vašim načinom odijevanja, pojavom, imidžem? – Mislim da to ima veze sa svime pomalo. S činjenicom da ja jesam vođa, nisam sljedbenik, individualac sam.
NACIONAL: Biste li se složili s tvrdnjom da ste poprilično kontradiktorni? – U kojem smislu?
NACIONAL: Vaš način razmišljanja i izražavanja u stihovima prilično je drukčiji od načina na koji vas 70 posto ljudi doživljava zbog vaše pojave i načina života zbog čega vas nazivaju newyorškim playboyjem. – Nisam znao da me tako zovu. Ne obraćam pažnju na te stvari. Ali zašto bi to bilo kontradiktorno onome o čemu pjevam? Zapravo je upravo u tome poanta. Ja sam ja i imam potrebu reći stvari koje govorim. To što me ljudi gledaju i donose svoje zaključke o meni druga je stvar. Novinari vas pretvore u ono u što vas žele pretvoriti. Devedeset posto sranja koja čitate o meni je upravo to – sranje. Uostalom, kako bih trebao izgledati da bih mogao pjevati o Bogu, miru, o svemu o čemu pjevam? Izgled s time nema nikakve veze. Važno je to što govorim i kako živim, a odijevam se u ono u čemu se osjećam udobno kao i svi ostali. Ali istina je da se ljudi volje usredotočiti na te stvari. Nećete naći mnogo članaka u kojima piše o čemu pjevam, ali ćete naći članke o tome što odijevam, s kim sam viđen, a sve to je besmisleno i nema veze ni sa čim. Jednom sam doslovce pročitao cijeli članak o svojim hlačama.
NACIONAL: Neki od takvih članaka povezuju vas i s Hrvatskom, točnije hrvatskom manekenkom. – Mislite na Korinu?!
NACIONAL: Da, kako biste opisali svoju vezu s Korinom Longin? – Poznajem je, jednom smo zajedno radili fotosession, i to je bilo prije tri-četiri godine. Ne znam odakle priče da među nama postoji išta više. Stvarno, samo je poznajem, nikad nismo bili par.
NACIONAL: A jeste li za nju napisali ulogu u scenariju za svoj film? – Postoji lik koji je nastao po njoj.
NACIONAL: Hoće li ona glumiti taj lik u vašem filmu? – Ne znam još. Scenarij je gotov, trenutačno tražim redatelja, filmsku tvrtku koja će u njega uložiti, tako da sada puno “sastančim”.
NACIONAL: Je li istina da ćete glumiti u filmu hrvatskog redatelja Sedlara? – Ne. Ali vidim da u Hrvatskoj o meni ima puno dobrih glasina.