Darko Milinović i Tomislav Karamarko imaju sve više šansi za pobjeduProšlotjedno uhićenje Stjepana Fiolića, bivšeg HDZ-ova zastupnika, nije prelilo samo čašu u korupcijskom nizu bivšeg premijera Ive Sanadera. To bi se moglo pokazati prijelomnim trenutkom koji će označiti i definitivni kraj političke karijere današnje Sanaderove najžešće protivnice i velikog borca protiv korupcije - aktualne predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor. Koliko god zvučalo apsurdno, to je izvjesno, neovisno o tome hoće li Jadranka Kosor i formalno odustati od kandidature za predsjednicu HDZ-a. Nakon sumnji da je malverzacijama s prodajom nekadašnje zgrade Fiolićeve mesne industrije u Planinskoj ulici iz državnog proračuna opljačkano gotovo 30 milijuna kuna, u čemu je i ona imala jednu od uloga, pitanje je može li više imati ikakva smisla njezina kandidatura za čelno mjesto u HDZ-u.

NAPOKON, UPITNA JE i sudbina samog HDZ-a, jer ga je korupcijska hobotnica toliko obuhvatila da bi u Japanu, kako je to nedavno duhovito primijetio jedan od kolega, "predsjedništvo takve stranke sigurno izvelo kolektivni harakiri". U kracima te hobotnice dosad su završili premijer, dvojica potpredsjednika Vlade, dvojica ministara, a nije isključeno da se na njima opeče i sama bivša premijerka, koja se u završnici svog mandata pretvorila u velikog borca protiv te iste korupcijske nemani. Svima koji strahuju da bi eventualni nestanak HDZa mogao dovesti u pitanje sudbinu Hrvatske kao zgodan primjer može poslužiti ono što je, ne tako davno, preživjela susjedna Italija. Premda je početkom 90-ih zbog korupcijskih afera nestala s političke pozornice jedna važna stranka - Demokršćanska, čija je vladavina obilježila pola stoljeća Italije nakon II. svjetskog rata, ta je zemlja preživjela. Danas, kao što čujemo, ponovo doživljava nove korupcijske afere, ali s drugim političkim nazivnicima.

U SLUČAJU POTPUNOG potonuća HDZ-a u hrvatskom bi slučaju razlika bila samo u tome što bi on nestao i prije nego što se uspio dokraja profilirati kao demokršćanska stranka, što danas najavljuje petero kandidata za čelno mjesto u stranci. Premda Jadranka Kosor danas nije u dobrim odnosima s pritvorenim Fiolićem, u čijim je džepovima vjerojatno završilo oko 5 milijuna eura, baš je ona, navodno, potpisala sporni dokument kojim je odobrena sumnjiva transakcija. Učinila je to po Sanaderovu naputku. Trebala je to biti neka vrsta naknade za Fiolićevo dugogodišnje financiranje stranke, a vjerojatno i nagrada za to što je njegovu imanju 2000. upriličen sastanak na kojem je bio dogovoren scenarij Sanaderova preuzimanja vodstva u HDZ-u. Upravo je na Fiolićevu imanju u Hrašću bio utanačen scenarij za buduće unutarstranačke izbore u kojima je bio eliminiran u tom trenutku najomraženiji političar u Hrvatskoj - Ivić Pašalić. Tim je spornim dokumentom bilo prihvaćeno da četvorni metar spomenute derutne zgrade država plati po višestruko višoj cijeni od njene realne tržišne vrijednosti. U ovom će se slučaju, međutim, Jadranka Kosor puno teže izvući tezom da nije baš razumjela o čemu se radi. Neznanjem se dugo izvlačila od optužbi da je i njena predizborna kampanje na predsjedničkim izborima 2005. bila financiranih iz stranačkih crnih fondova, koji su u sklopu suđenja Ivi Sanaderu izronili na javnu scenu.

VLADA JE KUPILA zgradu preko Hypo leasinga. To je bio, po svemu sudeći, zgodan model za operaciju izvlačenja novca daleko od očiju javnosti. Da kupnja ili najam nekretnina preko leasinga može biti zgodna opcija za sumnjive transakcije, svjedoče i neki drugi slučajevi. I nekadašnji Sanaderov suradnik i prijatelj, a danas glavni svjedok s aurom "pokajnika", Robert Ježić, kad je 2008. kupio dnevnik Novi list za 28 milijuna eura, poslužio se poslovnim prostorom u vlasništvu Hypo leasinga. Doduše, on zgradu nije kupovao, nego je tako pod najam smjestio zagrebačko dopisništvo tog dnevnika, iako je u središtu grada imao vlastite prostorije. Dopisništvo Novog lista nekoliko je godina vegetiralo u poslovnom prostoru Hypo leasinga, aneksu zgrade u Hebrangovoj ulici. I tu je zgradu u Zagrebu izgradilo i projektiralo drugo poznato poslovno lice – Tomislav Horvatinčić. Kako god bilo, čim je Ježić morao vratiti Novi list jednom od vjerovnika, Zagrebačkoj banci, dopisništvo se vratilo u svoje stare prostorije, a novinski izdavač počeo se uspješno izvlačiti iz nekadašnjih gubitaka.

DRUGI SUDIONIK te ružne priče o prodaji Fiolićeve zgrade bio je njen vjerni suradnik, bivši potpredsjednik Vlade i stranke Petar Čobanković. Baš je njegovo ministarstvo formalno preuzelo derutnu zgradu u jednoj od zagrebačkih poslovnih zona. Njegovi znanci tvrde da ga je shrvala USKOK-ova istraga u kojoj je, navodno, već pristao na status "pokajnika", ne samo u slučaju Fiolića, nego i glavnog lika čitavog niza korupcijskih afera Ive Sanadera. On je već odlučio. Povlači se iz politike, vraća svom nekadašnjem poslu u Iloku, pa se na predstojećem izbornom saboru HDZ-a neće kandidirati ni na jednu dužnost u vodstvu stranke. Otvoreno je pitanje hoće li ga slijediti i Jadranka Kosor. Ili će i ona najprije demonstrirati strpljivost i pričekati eventualno suočavanje s USKOK-ovim istražiteljima prije nego što donese konačnu odluku. Nakon eksplozije najnovijeg slučaja Fiolić, šanse Jadranke Kosor u srazu s protukandidatima na izborima za predsjednika stranke više su nego mršave. Stoga je i razumljivo zašto izbjegava javna sučeljavanja s protukandidatima pred TV kamerama. Zasad su na javne obračune pristala četvorica kandidata: Milan Kujundžić, Drago Prgomet, Domagoj Milošević i Darko Milinović.

Petar Čobanković nekada je bio pukovnik, a sada je pokajnik i istražiteljima USKOK-a priznao je suučesništvo u slučaju FiolićOSIM JADRANKE KOSOR na sučeljavanja se dosad nije odazivao ni Tomislav Karamarko. Dok su njegovi protivnici u tome prepoznali Karamarkov strah od javnih nastupa, oni koji vjeruju u njegovu pobjedu to tumače time što ne želi ulaziti u obračun s "drugoligašima". S druge strane, aapsolutnoje u pravu kad tvrdi da se sljedeći izbori ne dobivaju javnim nastupima, nego obilaskom terena i potragom za potporom budućih izaslanika na HDZ-ovu izbornom Saboru, koji će se 20. svibnja održati u Zagrebu. Kad je pak riječ o borbi protiv korupcije, osim što se ne može podcijeniti doprinos Jadranke Kosor davanjem njene suglasnosti da istrage počnu, ključni čovjek koji ih je operativno odrađivao bio je upravo Tomislav Karamarko - i kad je bio ministar unutarnjih poslova, ali i kad je bio na čelu obavještajnih službi. U trenutku kad još nije posve jasno tko će preuzeti vodstvo stranke, ali, ipak, uz opću procjenu da to sigurno ne može biti Jadranka Kosor, pitanje je neće li slučaj Fiolić ovaj put uništiti i sam HDZ. I to unatoč svim politološkim analizama, koje pokazuju da je HDZ dosad, uključujući i zadnje izbore, imao najpouzdanije biračko tijelo. Ma što se događalo, ma koliko se zlokobni oblaci nadvijali nad politikom te stranke, dosad je uvijek je imao zajamčenih barem 25 posto potpore birača. Drugim riječima, dok su se sve druge stranke u Hrvatskoj za potporu birača morale zdušno boriti za svaki glas, četvrtina punoljetnih građana uvijek je podupirala tu stranku, što je HDZ-ovu vodstvu davalo dovoljno komocije. Uvijek je bilo dovoljno prostora da ponudama saborskih mandata ili drugih sinekura pridobije u svoje redove i ljude koji izvorno nisu pripadali tom miljeu.

TAKO JE BILO i uoči zadnjih parlamentarnih izbora, kad su u HDZ odlučili ući i Domagoj Milošević, i Davor Božinović, i Andrej Plenković. Svi su oni znali da će HDZ izgubiti izbore. Ali su izračunali da, unatoč porazu na izborima, oni mogu osigurati osobne probitke. Tako je Milošević, barem je tako rekao piscu ovih redaka, i kad ga je Jadranka Kosor pozvala u stranku, znao da će u njoj imati političku budućnost, jer se u poslovnom svijetu od malih nogu naučio boriti. S druge strane, Davor Božinović i Andrej Plenković, koji još nisu posve okrenuli leđa Jadranki Kosor, osim zastupničkih mandata dobili su i prestižna mjesta u 12-članom timu saborskih promatrača u Europskom parlamentu. Mora se priznati, obojica su to dobila posve zasluženo. Plenković je bio na diplomatskoj dužnosti drugog čovjeka u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji, ali ga je poslije Sanader uklonio iz Bruxellesa, jer nije prihvatio ponudu da postane tajnikom pregovaračkog tima s Europskom unijom.

ZA KAZNU JE BIO prebačen u hrvatsko veleposlanstvo u Parizu, gdje je dočekao kraj mandata, nakon kojeg je postao državnim tajnikom u Ministarstvu vanjskih poslova. Davor Božinović pak, koji je nakon posla na dužnosti predstojnika ureda bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, bio i veleposlanik u hrvatskoj misiji u Bruxellesu, "koordinirao" je javnu kampanju za ulazak Hrvatske u NATO. Dok se sada čeka hoće li hrpetina korupcijskih afera zbrisati HDZ s političke pozornice, jedini koji još ne sumnjaju u nevinost Sanadera i vrha HDZ-a jesu Ivo Sanader i pravni zastupnici HDZ-a. Ako je za pravne zastupnike HDZ-a to razumljivo, jer im to nalaže posao pravnih zastupnika u pravosudnom postupku, dio najbližih Sanaderovih suradnika tvrdi da je bivši premijer i dalje iskreno uvjeren u vlastitu nevinost. Premda se uvijek tvrdi da je svatko nevin dok sud ne donese presudu, u ppredodžbamastvorenima u hrvatskoj javnosti kao da oko toga više nema dvojbi. Oko sudbine HDZ-a situacija će biti jasnija već na izbornom saboru, a o njegovim eventualnim perspektivama tek sredinom sljedeće godine nakon lokalnih izbora.