Objavljeno u Nacionalu br. 858, 2012-04-24

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Graditi stanove, a ne vladine zgradurine!

Draga moja Vlado, ajde ti najprije gradi javne (svoje!) stanove, i ne samo u Zagrebu! Niz činovničkih zgradurina na Prisavlju donijet će ti srednjoročnu uštedu, ali javni stanovi donosit će ti, a i svima nama, dugoročnu zaradu i korist

Objašnjavao mi je nedavno jedan od ponajboljih poslovnih savjetnika i knjigovođa u Hrvatskoj pozadinu i efekte one Vladine mjere s dva posto manje davanja za zdravstveno osiguranje zaposlenika. Pamtite sigurno tu mjeru, em je friška, em je razglašavana na sva zvona kao osjetno smanjenje opterećenja za poslodavce i poticaj za otvaranje novih radnih mjesta. Pa kaže moj prika: "Gle, ako imaš malog poduzetnika s deset zaposlenih, prijavljenih na minimalac, to je njemu ušteda od oko 600 kuna na mjesec. Što on s time može? Okej, idemo na sto zaposlenika, to je onda ušteda od šest tisuća kuna. Šta ta ušteda znači gazdi koji tog mjeseca mora poslovanjem stvoriti minimalno tristo tisuća kuna za neto plaće? Znači mu...

Skoro sam ti reko šta mu znači! Ali ako uzmeš poslodavca s tisuću namještenika, e tad već, premda je omjer i dalje isti, govorimo o ozbiljnijim novcima. Međutim, koliko je takvih poslodavaca preostalo u Hrvatskoj? Jako, jako malo, a najveći je među njima - država, kod nje su zaposleni deseci tisuća ljudi, i u upravi na svim razinama, i u javnim poduzećima. I tako država sama sebi em ostvaruje uštedu, em barata velikim službenim brojkama za mazanje očiju strancima koji dolaze u kontrolu. A sve je samo pretakanje iz šupljeg u prazno, kužiš? Osim što je zdravstvo zakinuto." Sjetio sam se te priče neki dan, kad sam vidio projekt Vlade o izgradnji kompleksa ministarstava na Prisavlju. To će, kao, dati (baš kao i onaj projekt žbukanja škola i bolnica) poticajni impuls građevinskim tvrtkama, aktivirati konzerviranu mehanizaciju i apatično ljudstvo.


U redu, povjerujmo da će se baš to dogoditi, ali - što će biti kad se taj posao završi i kad sve te zgrade, za pet-šest godina, dobiju uporabne dozvole? Tko će od toga imati koristi? Opet samo Vlada, jer više neće morati plaćati goleme najamnine za prostore koje sad, stvarno ili virtualno, koristi na više od 180 lokacija. I, jasno, banke koje će stajati iza tog megaprojekta. Ali samo srednjoročno, od pet do deset godina. A gdje smo mi? Mi, koji se ne bavimo ni građevinarstvom, ni bankarstvom, niti opsluživanjem vlasti? I gdje je dugoročnost koristi od te turboinvesticije? Prije pet godina, u Ekonomskom pregledu, glasilu Hrvatskog društva ekonomista, objavljen je stručni rad dr. Petra Filipića, profesora makroekonomije i bivšeg dekana splitske Ekonomije, analiza stanja na tržištu stambenih jedinica u Hrvatskoj. Bili smo tad, možda se još sjećate, u nevjerojatnoj situaciji, istovremeno su u fantastičnom porastu bile sve tri komponente tržišta stanovima: u nebo su rasle i ponuda, i potražnja, i cijene. Filipić se tada, prvi među našim ekonomistima, upustio u temeljito istraživanje uzroka i posljedica tog potpuno nelogičnog, disekonomijskog fenomena, pa došao do dva zaključka - jednog ne odveć znanstvenog i drugog, savršeno egzaktnog.

Prvi zaključak tiče se uzroka: barba Pero, istražujući slične pojave u tridesetak drugih država, nije uspio pronaći nikakvo konkretnije objašnjenje od "opsjednutosti vlasništvom". U drugom zaključku, međutim, jasno je, koristeći makroekonomske analize drugih znanstvenika, dokazao kako je u tim periodima "opsjednutosti vlasništvom" bruto nacionalni dohodak dotičnih država padao ili, u najbolju ruku, stagnirao. Kao svojevrstan "punch line" spomenuo je dvije države u kojima je gotovo sto posto stanova u vlasništvu građana (Rumunjsku i Litvu) i državu gdje je u vlasništvu građana samo 34 posto stanova, Švicarsku (a tu je i Finska, tek s nekoliko postotaka više). U Švicarskoj i Finskoj vlasti grade javne stanove, one čija najamnina tek nešto malo prelazi troškove komunalija i održavanja... Pametnome dosta. Ja sam slab s crtanjem, ali ako kome (Vladi?) treba crtati, neka pogleda Ekonomski pregled iz lipnja 2007., tamo ima i grafikone i gomilu tekstualnih objašnjenja svega ovoga što sam ja ovdje banalizirao da bi mi stalo na stranicu.

Ukratko: izgradnja javnih stanova (državnih, županijskih, gradskih, općinskih...) kudikamo je perspektivniji pothvat od izgradnje novih ureda za Vladu. Javni stanovi s niskim najamninama omogućuju mobilnost radne snage, oslobađaju gomilu mrtvih ušteđevina i usmjeravaju taj novac u neku korisniju potrošnju ili investiranje, reduciraju bespravnu gradnju, eliminiraju podstanarenje na crno... Uz naknadno ukidanje poreza na promet nekretnina i deaktiviranje porezne stimulacije za kupnju prvog stana (i posljedičnog "zakivanja" za isti stan i isto prebivalište do kraja života), takav bi projekt sigurno doveo do balansa u nekim bazičnim sferama. Do balansa koji je u nekim zemljama (čak i u SAD-u, 60-ih godina) potaknuo rast BDP-a. A danas se isti taj SAD našao u dreku do grla, dobrim dijelom upravo zahvaljujući naizgled turbopovoljnim bankarskim kreditima za kupnju kuća i stanova...

Sve u svemu, draga moja Vlado, ajde ti najprije gradi javne (svoje!) stanove, i ne samo u Zagrebu! Niz činovničkih zgradurina na Prisavlju donijet će ti srednjoročnu uštedu, ali javni stanovi donosit će ti, a i svima nama, dugoročnu zaradu i korist.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika