Objavljeno u Nacionalu br. 858, 2012-04-24

 

Gost kolumnist

Što učiniti u drugih sto dana

Poznati ekonomist Ante Babić objašnjava koji su glavni ekonomski i razvojni problemi koje Hrvatska mora riješiti

Ante BabićAnte BabićPet je glavnih ekonomskih i razvojnih problema Hrvatske:

1. Nelikvidnost

2. Prevelika država

3. Velika nezaposlenost

4. Korupcija, netransparentnost poslovanja i pravna nesigurnost

5. Nedovoljno razvijena tržišta

Nelikvidnost

Nelikvidnost je poprilično lako riješiti. Država je već smanjivanjem proračuna smanjila upliv države na financijskom tržištu i povećala vjerojatnost ispunjavanja svojih obveza. Novi umanjeni proračun povećao je povjerenje raznoraznih rejting agencija i vjerovnika, što je omogućilo povoljnije refinanciranje države u zemlji i inozemstvu. Time je riješen dobar dio nelikvidnosti što ga je generirala država - u državnom sektoru ostaju još javna poduzeća i lokalna uprava i samouprava, koji kratkoročno, ali i dugoročno, neodrživim poslovanjem generiraju nelikvidnost. Što se tiče javnih poduzeća i poduzeća u kojima država ima vlasništvo, u žarištu zanimanja trebaju se naći poduzeća čije je poslovanje od javnog interesa i koja treba zadržati u državnom vlasništvu. Tu su svakako one djelatnosti koje se bave osnovnim resursima i infrastrukturom, poput voda, energije, šuma, telekomunikacijske i prometne infrastrukture. Na te djelatnosti, koje trebaju ostati u vlasništvu države (tzv. "core business" javna poduzeća), moraju se primijeniti pojedinačni programi restrukturiranja, pri čemu će se najprije definirati višegodišnji planovi razvoja tih tvrtki usklađeni sa strategijom države u tim sektorima (u kojoj se ogledaju obveze preuzete članstvom u NATO-u, EU-u i drugim međunarodnim i regionalnim organizacijama), a u sklopu tih planova i ciljevi za ta poduzeća, kao nagrade za uprave i nadzorne odbore tih javnih poduzeća. Sve ostalo, od udjela u npr. Podravki i drugim poduzećima koja su na tržištu pa do udjela u stotinama drugih poduzeća u kojima država ima udjele, kao u onima u kojima je država ponovo stekla udjele kroz dugovanja poreza poput npr. Dalmacijavina, treba u što kraćem roku prodati na burzama. Lokalna uprava i samouprava, prema svim recentnim istraživanjima, treba hitan preustroj i okrupnjavanje, jer je više od dvije trećine gradova, općina i županija ekonomski neodrživo - obično su to gradovi s manje od 20.000 stanovnika i općine koje su se iz političkih razloga 90-ih odcjepljivanje od nekadašnjih većih općina ili zajednica općina. Njihova će racionalizacija ne samo smanjiti pritiske na likvidnost, nego i smanjiti veličinu države. Na kraju, obavi li se sve to kako valja, tu je i potpora likvidnosti od Hrvatske narodne banke, koja smanjenjem obvezne pričuve (čija je stopa u Hrvatskoj ionako viša nego u zemljama EU-a i trebat će se usklađivati) i drugih zaliha likvidnosti može dodati desetke milijardi kuna.


Prevelika država, velika javna potrošnja, velik javni dug i loše upravljanje javnim i općim dobrima

Hrvatska po mnogim mjerilima ima preveliku državu, odnosno država ima prevelik utjecaj u privredi - od veličine proračuna u BDP-u, udjela javnih poduzeća i poduzeća u kojima država ima udjele u BDP-u i zaposlenosti, do udjela države i njenih fondova i agencija u ukupnom financiranju. Velika potrošnja države na sve i sva, brojni neefikasni projekti (subvencije npr. HŽ-u i brodogradilištima), kao i neodrživi projekti (Pelješki most itd.), doveli su do toga da se javna potrošnja popela s oko 80 milijardi kuna (2003./04.) na 120 milijardi kuna i takva je bila prethodne tri godine. Istodobno, kapacitet prihoda države rastao je do 115 milijardi pred krizu, ali je zbog propadanja tvrtki, ukidanja radnih mjesta i povećanja broja nezaposlenih pao prema 100 milijardi kuna. Znači da je deficit između 15 i 20 milijardi kuna i to dalje djeluje na visoke kamate, zaduženost i nelikvidnost. To, nadalje, smanjuje konkurentnost, povećava porezno opterećenje privatnog sektora i povećava nezaposlenost (zbog velikog opterećenja porezima i doprinosima). Hrvatski udjeli subvencija, osobito vertikalnih i direktnih, nekom sektoru među najvišima su u Europi i to će se morati smanjiti - tomu će svakako pridonijeti rješavanje problema s brodogradnjom. Ostaju subvencije Hrvatskim željeznicama i njihovu restrukturiranju. Hrvatska jako malo iskorištava mogućnosti dopuštene pravilima EU-a - horizontalno subvencioniranje izvoznog sektora ili inovacija ili drugih aktivnosti koje su dostupne poduzetnicima koji pripadaju raznim sektorima, a koje mogu bitno utjecati na podizanje njihove konkurentnosti. Preusmjeravanje dijela dosadašnjih vertikalnih (u EU-u zabranjenih) u horizontalne subvencije i nadopuna kapitala HBOR-a (koji također ima programe koji povećavaju konkurentnost ili podupiru izvoz) uvelike bi povećao konkurentnost domaće privrede i povećao njihove poslove i zapošljavanje. Restrukturiranje željeznica i subvencija već je odavno u programima koje je Hrvatska dogovarala sa Svjetskom bankom jer nisu dokraja realizirani. U suradnji sa Svjetskom bankom već su odavno doneseni i programi restrukturiranja mirovinskog i zdravstvenog sustava te sustava socijalne pomoći, ali, osim u mirovinskoj reformi, nisu daleko dogurali, a i ona je ubijena 2004./05. godine. Hrvatska za sve te programe izdvaja goleme iznose koji udjelom u BDP-u sliče onima koje izdvajaju dva ili tri puta bogatije skandinavske zemlje. Međutim, nitko se još nije javno zapitao jesu li ovakve mirovine, plaće u javnom sektoru, zaposlenost u javnom sektoru, razina socijalne i zdravstvene zaštite održivi? Kad bismo proveli sve ove reforme, mogli bismo smanjiti javnu potrošnju i omogućiti smanjivanje poreznih stopa i stopa doprinosa, čime bismo privatnom sektoru omogućili dodatni impuls za povećanje konkurentnosti, poslovanja i zapošljavanje. Da dođemo do dohotka po glavi u Skandinaviji, možda bismo mogli malo smanjiti ili zamrznuti socijalna prava na neko vrijeme, kako bismo ih opet mogli povećavati kad s 12.000 eura po glavi stanovnika ipak dođemo blizu 30.000 eura, koliko imaju u Skandinaviji.

Velika nezaposlenost

Kronični problem Hrvatske je nezaposlenost, osobito mladih. Ni u najbolje vrijeme 2007. broj zaposlenih nije premašio 2 milijuna (što bi se moglo očekivati prema prosječnoj stopi participacije u zemljama EU-a), dok se broj nezaposlenih nije smanjio ispod 200.000, odnosno 10 posto. Druga trećina su stariji i višegodišnji nezaposleni, čija se zaposlenost ne može kratkoročno riješiti. Tu Zavod treba državne novce trošiti na njihovu prekvalifikaciju i stjecanje novih znanja, kako bi opet postali zapošljivi. Postoje i oni radnici koji nemaju zapošljiva znanja, a to je posljedica sporog prilagođavanja kurikuluma visokih škola stanju u privredi - tu bi svakako pomoglo kad bi u svakom veleučilištu barem na savjetodavnoj razini sudjelovali i predstavnici privrede. Kako bi što više ljudi participiralo na tržištu rada, država se treba usredotočiti na potporne institucije, osobito na pomoć ženama, koje prema prosjeku EU-a ispodprosječno sudjeluju na tržištu rada u Hrvatskoj. Jačanje jaslica, dadilja i drugih potpornih institucija pomoglo bi ženama da se lakše ponovo uključe na tržište rada i da ne gube znanja i radno iskustvo dok su na porodiljnom. Najveći je problem nezaposlenost mladih. Na žalost, ako se ne budu brzo stvarala nova radna mjesta, njihov će se problem riješiti odlaskom i zapošljavanjem u drugim zemljama EU-a. Velika kronična nezaposlenost, slab rast BDP-a uz pad u posljednjih nekoliko godina i neprekidni rast cijena pokazuju da je Hrvatska u procesu stagflacije i smanjenja agregatne ponude - kao što su razvijene zemlje bile 70-ih. Rješenje tih problema postizalo se povećanjem agregatne ponude, smanjivanjem poreza i doprinosa, olakšavanjem poslovanja privatnom sektoru i fleksibiliziranjem radnog zakonodavstva. Uspiju li se provesti reforme na strani potrošnje državnog proračuna, racionalizira lokalna uprava i samouprava, restrukturira i uredi sektor javnih poduzeća, bit će moguće smanjiti stope poreza i doprinosa, što će dodatno povećati konkurentnost i potaknuti povećanje agregatne ponude kroz izvoz. Drugi je način poticanje izvoza i izvoznog sektora, koji samim tim što prodaje uspješno u svijetu jamči oplemenjivanje državnog novca, umjesto bacanja kroz subvencije gubitničkim sektorima, kao što se to dosad činilo, osobito u brodogradnji. Ali ključan predmet reforme svakako ostaje Zakon o radu. Njegova relativno najviša rigidnost među europskim zemljama, ali i nepovoljna sudska praksa radnih sporova, odvraćaju privatni sektor od dodatnog zapošljavanja. Jer poduzetnik pri zapošljavanju rada kao i bilo kojeg drugog sredstva odmah gleda kako će izići iz ugovora s radom u slučaju nepovoljnih okolnosti.

Korupcija, netransparentnost poslovanja i pravna nesigurnost

Korupcija i pravna nesigurnost, prema mnogim studijama, odvraćaju poduzetnike od poduzetničkih pothvata i potiču ih da izbjegavaju takve zemlje. Jasna pravila omogućavaju jasan izračun troškova i koristi te dobro promišljene odluke isplati li se ili ne poduzetnički pothvat. Jasna pravila onemogućuju korupciju i omogućavaju poduzetnicima da se koncentriraju na poboljšanje poslovanja i inovacije, umjesto na traženje rupa u zakonu ili korumpiranje. Jasna pravila najviše štite male i srednje poduzetnike, a to je ipak najbrže rastući segment razvijenih europskih privreda. Jednaka pravila za sve, poput plaćanja poreza i doprinosa bez iznimaka, mogli bi dodatno omogućiti smanjivanje stopa poreza i doprinosa i dodatno olakšati poslovanje i povećati konkurentnost. Promjena ponašanja administracije prema građanima i poduzetnicima kao klijentima svakako je prvi korak. Drugi je korak provedba nalaza Hitroreza i FIAS-a i što brže uklanjanje pronađenih barijera.

Nedovoljno razvijena tržišta

U Hrvatskoj je tržište nedovoljno razvijeno. Prereguliranost i upletanje države u mnoge segmente poslovanja, od traženja imena poduzeća pri osnivanju do mnoštva pravila i propisa kojih se ne mogu pridržavati ni najveće tvrtke, dodatno poskupljuju ulazak u poduzetništvo i samo poslovanje, nameću visoke troškove praćenja i zadovoljavanja propisa, od mogućnosti arbitrarnih inspekcija i kažnjavanja ako nije sve po zakonu - do reketarenja i mogućnosti korupcije. Ulazak u EU dodatno će olakšati i ujednačiti pravila igre te uvesti konkurenciju koja je uvijek dobra - svi monopolisti i velike dominantne kompanije u hrvatskim okvirima dobit će konkurenciju i postati u europskim okvirima ono što jesu - mala i srednja poduzeća. A mala i srednja i neka velika poduzeća, koja su dosad bila zapostavljena, imaju priliku s ulaskom u EU pronaći nove prilike na tržištu s više od 500 milijuna stanovnika. U interesu države bilo bi pripremiti poduzetnike za veliku nepoznanicu koja dolazi 1. srpnja 2013. Međutim, država ni kod WTO-a, CEFTA-e, NATO-a i drugih prilika nije poduzetnike pripremala na ono što ih čeka. Da se to ne ponovi, zajedno s Hrvatskim izvoznicima pripremam projekt pripreme za EU posebno namijenjen poduzetnicima, EUforija, koji će biti detaljnije najavljen na konvenciji Hrvatskih izvoznika u svibnju i početi početkom lipnja.

Vezane vijesti

Grčka i €: hoće li nam nebo pasti na glavu?

Grčka i €: hoće li nam nebo pasti na glavu?

Zašto Europa i prosječni Hans spašavaju Grke? Zato što bi izlazak Grčke značio golem gubitak povjerenja u euro i pad vrijednosti te valute, a time i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika