Objavljeno u Nacionalu br. 858, 2012-04-24

Autor: Nina Ožegović

Knjiga je mrtvo slovo

U vrijeme Gaja više se čitalo

Istraživanje i propast malih izdavača pokazuju da knjige niti kupujemo niti čitamo: radi li se o naciji glupana ili smo se pretvorili u lijenčine nezainteresirane za išta osim za jeftini shopping?

Knjige nimalo ne
zanimaju stanovnike
Hrvatske pa će ove
godine broj novih
naslova na hrvatskom
jeziku biti oko 1500, što
nas vraća na kraj 90-ihKnjige nimalo ne zanimaju stanovnike Hrvatske pa će ove godine broj novih naslova na hrvatskom jeziku biti oko 1500, što nas vraća na kraj 90-ihZbog drastičnog pada prodaje knjige u Hrvatskoj u iznosu od čak 40 posto, smiješnih tiraža od 500 primjeraka, poražavajućih podataka o totalnom gubljenju čitateljskih navika i općenito alarmantne situacije u domaćem izdavaštvu, novoosnovana udruga malih izdavača Knjižni blok – Inicijativa za knjigu nedavno je zatražila od nadležnih institucija - svih zainteresiranih Ministarstava te hrvatske Vlade hitno spašavanje "ove kulturne industrije koja je jedna od temelja nacionalnog identiteta". U otvorenom pismu zahtijevaju da se najkasnije do kraja travnja ove godine oformi radna skupina s predstavnicima ceha i navedenih ministarstva "koja bi treba pronaći financijske i druge modele za opstanak knjige i svih sudionika u lancu knjige od autora, nakladnika, knjižara i knjižnica". Također traže osmišljavanje nacionalne strategije koja bi vratila čitateljske navike.

MALE IZDAVAČE na taj korak primorala je bezizgledna situacija u hrvatskom izdavaštvu u kojem oko 13.000 ljudi izravno ili neizravno živi od knjige, a tiraže su, kako kažu, jednake ili manje no što su bile u vrijeme Ljudevita Gaja. Usto, Grad Zagreb je smanjio sredstva za kupnju novih knjiga gradskim knjižnicama za dva i pol milijuna kuna, a Ministarstvo kulture je u odnosu na prethodnu godinu sredstva za književne časopise smanjilo za 10 posto, potporu izdavanju knjiga za 12 posto. Dakle za 1,5 milijun kuna, a unatoč najavljenom povećanju budžeta MZOS-a za znanstvenu knjigu i ta potpora je puno manja nego što je bila u 2007. godini. Svakodnevnica malih izdavača kao što su Durieux, OceanMore, Novi liber, Antibarbarus, Jesenski & Turk, Planotopija, Disput i drugi zapravo je bezizgledana: oni životare između velikih nakladnika, koji u svojim rukama drže oko 95 posto knjižarske mreže, i troškova proizvodnje, autora, prevoditelja, marketinga i distribucije, a situaciju dodatno pogoršava niska platežna moć i pad standarda, raspad knjižarske mreže i zasićenost tržišta brojnim naslovima. Tu je i apatija hrvatskih građana, što je pak rezultiralo totalnim pad interesa za knjigu i čitanje. Naime, kako pokazuje nedavno Istraživanje tržišta knjige što ga je provelo GFK, hrvatski građani knjige niti kupuju niti čitaju. Po podacima tog istraživanja u zadnjih godinu dana jednu knjigu je kupilo tek nešto više od 30 posto građana, što je zabrinjavajući podatak s obzirom na to da se podaci odnose na tri mjeseca uoči Nove godine, dakle u vrijeme kada su se tradicionalno kupovale knjige kao darovi. No još je alarmantniji podatak da je čak 50,8 posto građana odgovorilo da ih knjige uopće ne zanimaju, 86,6 posto je izjavilo da knjige nikad ne bi ni čitali niti kupovali, a samo 20,2 posto izjavilo je da ne mogu kupiti zbog ekonomskih razloga.


Jesmo li postali nacija glupana ili smo se pretvorili u lijenčine, nezainteresirane za išta drugo osim za šetkaranje po šoping centrima i isprazno igranje videoigrica? Direktor Durieuxa Dražen Tončić, koji je uglavnom objavljivao zahtjevnije, mahom nagrađivane hrvatske i bosanskohercegovačke autore, od Dubravke Ugrešić, Miljenka Jergovića i Borisa Dežulovića do Dževada Karahasana, otkriva da njihova nekomercijalna kuća bilježi od 2003. godišnji pad prodaje knjiga od 20 posto. Govoreći o uzrocima takve situacije zaključuje kako je "sve lijepo zabilježeno" u nedavno završenom istraživanju GFK. U njemu smo se smjestili, kaže, "negdje u sredini po broju pročitanih naslova u po glavi stanovnika", no Tončić u to "iskreno sumnja". Smatra da su knjige kao što su "Londončanka u cvjetnjaku ruža" ili "Posljednji vampirski ugriz" pročitane knjige jednako kao što je "Posljednja ispovijest najdraže ljubavnice" Modnog mačka književno djelo, "Hrvatski nogomet – posljednji zid obrane zapadnog kršćanstva" ozbiljna zbirka eseja, ili "Do zadnjeg metka – na fronti od Pantovčaka do Banskih dvora" pravi krležijanski roman s primjesama domoljublja. Mišo Nejašmić, direktor izdavačke kuće Jesenski & Turk, poznate po serioznim sociološkim, filozofskim i politološkim izdanjima, otvoreno priznaje da izdavači bilježe pad prodaje knjiga već od drugog djela 2009. godine koji se, ovisno od nakladnika, kretao po stopi od 10 do 30 posto.

"Danas se situacija dodatno pogoršala i bojim se da tu nije kraj", upozorava Nejašmić, dodajući da je prodaja po kioscima i supermarketima te ostalim neknjižarskim kanalima prije nekoliko godina istodobno povećavala statistike i smanjivala prosječnu cijenu knjige, no danas su i ti kanali prodaje u dramatičnom padu, a posljedice te hiperprodukcije knjiga i uspostavljanja niskih cijena itekako determiniraju depresiju u branši. Gordana Sfeci, direktorica kuće OceanMore, koja u svom repertaoru ima mnoštvo provokativnih svjetski priznatih autora poput nobelovki Elfriede Jelinek i Herte Muller te Francuza Frederica Beigbedera i Michela Houellebecqa, također tvrdi da nema nikakvih naznaka da će se ta drastični pad zaustaviti, a kamoli da će prodaja početi rasti. Prema podacima nakladničke kuće Meandarmedije, koja se opredijelila za kvalitetnu domaću i stranu prozu, pa tako nudi klasike poput Milana Kundere i Thomasa Bernhardta, ali i hrvatske autore kao što je Ivana Sajko, taj je pad još drastičniji i prelazi 50 posto u odnosu na 2010. godinu.

NA PITANJE KOJA SE vrsta izdanja – beletristika, publicistika ili stručna knjiga - najmanje prodaju, a za koja ipak još uvijek postoji zanimanje čitatelja, Nejašmić upozorava da je pad zahvatio apsolutno sva područja i da su naklade u zadnje tri godine pale za više od 50 posto, dok se broj novih naslova u usporedbi s referentnim godinama kao što su bile 2008. i 2009. više nego prepolovio. "Bojim se da ove godine broj novih naslova na hrvatskom jeziku neće prijeći 1500, što nas vraća u kraj 90-ih", tvrdi Nejašmić. U nakladničkoj kući OceanMore najveći pad prodaje bilježe neki domaći autori te naslovi tzv. chick lit profila. "Uslijed krize i općeg pada standarda i tiraže knjiga počele su se smanjivati što onda poskupljuje proizvodnju naslova i tako se krug zatvara", ističe direktorica Gordana Sfeci, napominjući kako se tiraže uglavnom kreću od 600 do 800 primjeraka, što je gotovo na rubu isplativosti. Po njenom mišljenju bez raznih potpora za prijevode domicilnih zemalja, primjerice, od hrvatskog Ministarstva kulture i Grada Zagreba, mnogi naslovi uopće se ne bi mogli objaviti. "Mi smo prošle godine objavili zbirku priča 'Služba, družba, prošnja, ljubav, brak' kanadske autorice Alice Munro, koja se ubraja u vrhunsku književnost, i taj se naslov začuđujuće dobro prodavao, što je neobično za knjige koje imaju 'težinu'", kaže i zaključuje da je taj naslov imao i kvalitetnu kritičarsku i medijsku podršku, što je "sigurno bilo od presudnog značaja za pristojnu prodaju".

I BRANKO ČEGEC iz Meandarmedije smatra da se ne prodaju one knjige koje ne dobiju nikakvu pozornost u našoj reduciranoj knjiškoj i književnoj javnosti. "Znamo da su knjige poezije, drama ili esejistike tradicionalno slabijega marketinškog potencijala, no kako ih javnost ignorira, onda one ne uspijevaju doći ni do svoje profilirane publike koja se iz godine u godinu smanjuje jer nema mehanizama u sustavu obrazovanja, niti u medijima, a niti u javnim institucijama kao što su knjižnice, strukovna udruženja i slično, preko kojih bi se stvarala nova publika", kaže Čegec. Otkriva nam da je Meandarmedia imala vrlo uspješnih knjiga, od Kundere, preko romana Davida Truebe, Josea Eduarda Agualuse ili Aleka Popova, do Attalijevih analiza aktualne krize i ekonomskih perspektiva na početku novoga stoljeća. Direktor Durieuxa Dražen Tončić otkriva nevjerojatnu činjenicu da su se kod njih uvijek bolje prodavali domaći autori od prijevoda strane literature, iako nikad nisu imali blockbustere. Knjige se više ne kupuju ni na rasprodajama ni u antikvarijatimaKnjige se više ne kupuju ni na rasprodajama ni u antikvarijatima"Kako smo mi uglavnom orijentirani na esejistiku, nikada nismo očekivali neku ludnicu od prodaje", kaže Tončić, dodajući da im se ipak i to dogodilo u slučaju knjige "Jezik i nacionalizam" lingvistice Snježana Kordić, vjerojatno zato što se oko te knjige podigla velika prašina. Po njegovom sudu, Durieux ne bi uspio gotovo ništa objaviti bez potpore. Najgore se prodaju ili se ne prodaju uopće knjige drama i poezije. "Što se tiče tiraža, mi uglavnom sada sve tiskamo u nakladi do 500 primjeraka, a knjigu koja se proda u 400 primjeraka smatramo hitom, iako je to nerentabilno", kaže Tončić zaključujući kako kuća nema dobiti, a autor ne dobije ništa.

"Osim toga, ako se uzme u obzir da dugovi knjižara sežu uglavnom u 2008. godinu, ispostavlja se da za 2009., 2010. i 2011. nismo uprihodovali gotovo ništa. Saldo na svim tada objavljenim naslovima je - 0".

KAD SMO NAŠE sugovornike pitali je li globalna kriza najveći krivac za takvo stanje u hrvatskom izdavaštvu i je li pad ekonomske moći u korelaciji s drastičnim padom prodaje knjige i općom nezainteresiranošću hrvatskih građana za čitanje knjiga, odgovorili su nam kako je "sigurno da svatko prvo počinje štedjeti na proizvodima kulture pa tako knjiga prva dolazi na red da se izbaci iz kućnog budžeta", iako po Tončićevom otkriću "srećom raste broj posudbi knjiga u knjižarama". Po njihovom mišljenju na ovu mučnu situaciju utjecao je i niz drugih faktora. Tako Nejašmić optužuje lošu politiku resornih ministarstava u proteklim godinama i razne neodržive projekte i trendove, ali i utjecaj novih tehnologija, prvenstveno interneta koje su radikalno utjecale na čitateljske navike. Direktor Meandarmedije Branko Čegec smatra da je silno pretenciozno govoriti o tržištu "jer je i to jedna od riječi koja znači sve, dakle ništa, jer su neovisne knjižare doslovno uništene, a knjižarski lanci izdavačkih kuća pokušavaju nametati nove uvjete u svoju korist, dok istodobno ne mogu podmiriti najveći dio svojih obveza prema dobavljačima". Također smatra da se mi samo djelomično možemo pozivati na tzv. svjetske procese, kao što je globalna kriza i slično. Po Čegecovom mišljenju, živimo u jednoj potpuno devastiranoj zemlji - ekonomski, intelektualno i moralno u kojoj se "sve događalo pred našim očima, a mi nismo reagirali i sada se ponašamo kao da nam je Grinich ukrao Božić". "Sve se događalo s legitimitetom tzv. 'biračkog tijela' i s rukom na srcu za domovinu u vlastitom džepu", tvrdi Čegec. Gordana Sfeci krivca nalazi u izostanku "opće podrške knjizi i čitanju kao jednom od najvažnijih segmenata cjeloživotnog obrazovanja", a situaciji je svakako pridonio i "totalni manjak medijske podrške".

"Kritičarska scena se marginalizirala na neke portale i časopise za kulturu, književni kritičari u dnevnim novinama i većini tjednika već dugo ne postoje, kulturne rubrike dijele prostor sa spektaklima bizarnih i krajnje upitnih vrijednosti, a u elektronskim medijima ne postoji niti jedna jedina emisija koja prati knjižnu produkciju u Hrvatskoj", rezolutna je Gordana Sfeci. Istaknula je i nedostatak "pametne sustavne akcije promicanja kulture čitanja kroz obrazovni sustav na nacionalnoj razini, koja bi pridonijela da se konstantno odgajaju novi ljubitelji knjiga i da se krug zainteresiranih stalno pomlađuje i širi". A svi su se složili u jednom: drastičnom padu prodaje knjiga pridonijelo je i tzv. kiosk izdavaštvo tokom 2003. i 2004. godine, kada su se knjige masovno prodavale po cijeni od 19.00 kuna, što je donijelo "privid da knjiga može biti dostupna svakome. "Sada je zbog toga većina novoregrutiranih kupaca u zabludi jer misli da je svaka knjiga skuplja od 19 kuna prijevara, no lijepo smo vidjeli da pokretač te 'revolucionarne' prakse nije izdržao niti dvije godine u nakladništvu, nego je pobjegao glavom bez obzira iz tog biznisa", kaže Gordana Sfeci zaključujući da će štetu koju je napravio nakladnički ceh trpjeti još dugi niz godina.

Dražen Tončić je dodao da je Durieux u to vrijeme zabilježio pad od 40 posto te da su troškove, koji su tada nastali zbog neprodanih knjiga, vukli još godinama. "Moja je pretpostavka da su se čitatelji osjećali prevarenima od strane izdavača jer su knjige, koje su se do tog trenutka prodavale po recimo 120 kuna, na kiosku mogle kupiti po 19 kuna", kaže Tončić, objašnjavajući da je to možda rezultiralo zaobilaženjem knjižara. Također je istaknuo kao objektivni problem "skupoću knjige, koja će s padom naklada postati još skuplja". Otvorio je i pitanje novih generacije, koje su s jedne strane vezane na druge medije, a s druge ih nitko nije naučio kulturi čitanja. "Djeca danas u školi ne čitaju lektiru već odu na internet gdje skinu osnovne podatke potrebne za školu", kaže Tončić, dodajući da će klincima lektira biti nezanimljiva čak i u slučaju da im se uvrsti Charles Bukowski u lektiru. Po njegovom mišljenju, kultura čitanja u Hrvata bila je vjerojatno mnogostruko bolja dok je Mačekov HSS otvarao čitaonice po selima, nego u svim godinama nakon 1972. "Prema mojim iskustvima iz bivše Jugoslavije 80 posto naklada većine knjiga tiskanih u tvrtkama, u kojima sam radio, prodavao se u Beogradu, osim izdanja Marije Jurić Zagorke. I to bez obzira na to što smo imali predstavništva i u Sloveniji i u Makedoniji, a samo 20 posto naslova a ostatku zemlje", kaže Tončić, apelirajući na to da treba pod hitno poraditi na kulturi čitanja. I on smatra da je politika hrvatskog tiska prema knjizi pridonijela padu interesa za knjige. "Za razliku od hrvatskih novina, sve francuske ili njemačke novine, ili magazini imaju prikaze pet knjiga, a kod nas bi to bila sablazan, osim u vrijeme Interlibera, ili ako nakladnik novina sam objavi neki naslov". Smatra da bi marketing, za koji nitko od "malih" izdavača nema novca, možda malo poboljšao situaciju, ali kad usporedi potrošeni novac na oglašavanje knjiga s postignutim rezultatima prodaje "upitan je efekt takvog ulaganja".

"Ako ste potrošili 400.000 kuna za oglasni prostor, morali ste prodati 40.000 knjiga da bi se to isplatilo, a jeste li?", skeptično se pita Tončić. "Ili je to vaša kulturna misija pa ste radili sve bez profita, u stvari s gubitkom - za dobrobit čitatelja. Već vidim vlasnika medija u Austriji ili Njemačkoj koji trlja ruke jer je upravo ispucao oko 100.000 eura da bi širio kulturu čitanja knjiga po Hrvatskoj. Smiješi mu se Orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića", komentirao je Tončić. Zanimalo nas je također koliko je prodaja knjiga u supermarketima utjecala na popularnost i prodaju knjiga te čitateljske navike hrvatskih građana. Gordana Sfeci je objasnila da većina izdanja kuće OcenaMore ni tematikom ni cijenom nisu pogodna za prodaju u supermarketima tako "da se nakon jednog prilično jadnog iskustva nisu više bavili takvim vidom prodaje". Prodaja knjiga u marketima nema utjecaja niti na prodaju Durieuxovih izdanja "jer to nije njihova publika". Tončić smatra kako je povećanje prodaje u marketima samo šminka za statistiku jer je uglavnom riječ o slikovnicama koje se kupuju za djecu dok se čeka u redu na blagajni, ili lijepo upakiranim roto-romanima koji danas izgledaju kao knjige. "Ne može se baš očekivati da će netko u marketu kupovati Le Goffa, Braudela ili Aristotela, osim ako ga ne prevarite umotavši to u neku sasvim drugu priču", kaže Tončić, podsjećajući na onaj "znakovit podatak iz istraživanja HGK po kojem je većina kupila knjigu ne zato što je vidjela kritiku, ili što ju je preporučio knjižar nego "onako". Po njegovom mišljenju, knjižari su pogriješili otvarajući silne knjižare u shopping centrima. "Čovjek tamo ide kupiti cipele i hlače pa se asortiman prilagođava klijenteli", kaže Tončić, objašnjavajući da "prave" knjižare u marketima zjape prazne jer kupci, "kao poslušno stado sele iz starog shopping centra u novootvoreni", a uz to velik su problem sami trgovci koji često nemaju ni elementarnog književnog znanja pa kupcima ne znaju preporučiti niti jedno izdanje, a kamoli im objasniti važnost nekog naslova.

IAKO SE U ZADNJE vrijeme pojavilo "objašnjenje" kako i ostale tranzicijske zemlje bilježe pad prodaje knjiga, Čegec otkriva "da je Hrvatska pri samom vrhu, valjda kao prilog nacionalnom ponosu". U isto vrijeme visokorazvijene zemlje, poput Francuske, otkriva Gordana Sfeci, bilježe rast prodaje knjiga. "U sljedeće tri godine predviđa se daljnji rast u iznosu od 4,5 posto, što je fantastičan podatak budući da se predviđa pad multimedije od 5,5 do 20 posto", kaže Gordana Sfeci. Kako je jedan od većih problema gašenje knjižarske mreže te čudni odnosi neplaćanja između izdavača i knjižara, Tončić kao izlaz iz alarmantne situacije predlaže "intervenciju zajednice otvaranjem knjižara koje bi bile neovisne i u kojima bi se mogli pronaći naslovi svih nakladnika po istim uvjetima, uz komisijski rabat od 30 posto". Tako bi se u tim nezavisnim knjižarama mogli naći i naslovi, kaže, raznih malih nekomercijalnih nakladnika, kao što su ogranci Matice hrvatske koja objavljuje "nevjerojatne naslove i koji se gotovo nigdje ne mogu pronaći". "Zamislite jednu knjižaru na tri kata kao što postoje u Berlinu ili Parizu, bez šalica, bojica i hrane za ljubimce, u kojoj možete pronaći kompletnu hrvatsku produkciju", zaključuje s nadom direktor Durieuxa, objašnjavajući da je za uspjeh takvog projekta potrebna potpora, ali i pošteno poslovanje i pošten odnos prema nakladnicima kakva je imao, kaže, preminuli voditelj knjižare AGMa u Teslinoj ulici Vlado Makvić. "Možda ovo izgleda kao da se zalažem za državni intervencionizam, što je u suprotnosti sa slobodnim tržištem, ali kultura nije pitanje slobodnog tržišta i slobodne trgovine jer ako mislimo da jest tada ćemo na televiziji imati isključivo sapunice, u novinama samo crnu kroniku i vijesti o nepoznatim starletama jer to donosi profit", zaključio je Tončić.

Vezane vijesti

Orhan Pamuk otvorio "Muzej nevinosti"

Orhan Pamuk otvorio "Muzej nevinosti"

Turski Nobelovac Orhan Pamuk u Istanbulu je otvorio "Muzej nevinosti", neobičan prostor posvećen likovima i predmetima iz njegova istoimena romana.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika