Objavljeno u Nacionalu br. 331, 2002-03-19

Autor: Željka Godeč

Leksikon

Ecija Ojdanić

Razotkrivanje kroz 20 pitanja

Ecija OjdanićEcija Ojdanić (28), rođena u Drnišu, odrasla u Splitu, koja se na početku svoje karijere proslavila glavnom ulogom u Marinkovićevoj “Gloriji” za koju je nagrađena na Marulovim danima, jedna od najangažiranijih mladih glumica, trenutno u stalnom postavu Teatra &TD u “Proljetnom buđenju”, “Sudnjem danu”, Toma u predstavi “Trainspotting”, Gordana u “Zagorki na duplerici”, te Tatjana u ”Što je muškarac bez brkova” u HNK, koju gledatelji Hrvatske televizije upravo gledaju u ulozi konobarice u ‘Novom dobu’, otkriva što je veseli i uznemiruje u profesionalnom i privatnom životu.

– Kritika je sasjekla seriju “Novo doba”. – Vi ste novinari na nju nabrušeni, jer zadire u vaš svjetonazor, ali to je dobra serija koju bih i sama gledala. Uvjerena sam da je to najbolja serija što ju je proizveo HRT u posljednjih deset godina. – Što vam se, ipak, ne sviđa? – Možda je Hribar pretjerao s minutažom. A priča je mogla imati malo više ljubavi i seksa. – Što ste naučili kad ste radili kao konobarica pripremajući se za predstavu? – Show je bio raditi u “Sedmici”, mom omiljenom kafiću. Nisam razbila previše čaša, a naučila sam skuhati solidnu kavu, postala sam spretnija i okretnija. Naučila sam da je težak fizički posao nositi na pladnju deset piva. I da su konobari “čvrsti” karakteri kad uz sve te količine alkohola ostaju trijezni. – Kojom ste ulogom zadovoljni i zašto? – To je isto kao kad majku s gomilom djece pitate koje joj je najdraže, pa je prisiljena izabrati ono najosjetljivije, boležljivo… – Koja vam je onda bila najbolesnija uloga? – “Proljetno buđenje”, zbog porođajnih muka koje su iz birokratskih razloga trajale šest mjeseci i zato što sam se zaljubila u tekst i kolege. – Postoji li u Hrvatskoj tipologija glumaca i koji tip vi predstavljate? – Teatar &TD nema strogo određen repertoar, pa imam priliku glumiti širok spektar uloga. Doduše, to je krug temperamentnih, energičnih zavodnica. – Jeste li i privatno takvi? – Jesam temperamentna, ali nisam zavodnica: rak sam po horoskopu i majka me drugačije odgojila. – Što ste sve dosad napravili da biste se prilagodili ulozi? – Farbala kosu u sve moguće boje, ošišala se kratko, dva sam mjeseca učila voziti role oko Jaruna za ”Život sa žoharima”, radila u kafiću, intervjuirala policajce, učila dijalekte. Da ne pričam o zanemarivanju privatnog života. Ali, to nije žrtva, nego sreća. – Pristali biste i na sve vrste seksualnih odnosa ili imate granice? – Odbila sam neke uloge, jer nisu bile za mene. Ali, kad pristanem – nemam ograničenja. – Biste li “natukli” dvadesetak kilograma da to zahtijeva lik? – S najvećim zadovoljstvom bih jela sve živo. A to bi sigurno i dobro platili. – Koja je uloga bila najbliža vašem karakteru? – Uloga Tatjane, mlade udovice u ”Što je muškarac bez brkova” nije najbliža mom karakteru, ali jest mentalitetu, i Gordane iz “Zagorke”, zbog temperamenta i emotivnosti. – Kako glasi najljepši kompliment koji ste dobili? – Više pamtim kritike negoli komplimente, jer im ne vjerujem. Dojmila me se, kad sam glumila “Gloriju”, jedna žena koja je sjedila blizu scene i glasno ridala. I neki dan mi je Livio Badurina rekao da vidi toliko podtekstova u ulozi Tatjane kojih ni sama nisam svjesna, što znači da sam toliko prožela ulogu i ona mene. – A kritike koje pamtite? – Od negativne kritike mi je još gore kad sam samo usput spomenuta kao “učesnica”. – Kako ste podnijeli napade zbog serije “Vaši i naši”? – Uglavnom se to odnosilo na tekst, a ne na glumce, ali je svejedno ispala tuga i jad. Kritičari koji su se okomili na “Novo doba” sada tvrde da su “Vaši i naši” bili genijalni. Toliko o kritici. – S obzirom na tezu akademaca da se “pravi” glumci na nju ne upisuju iz prve, osjećate li se manje pravom glumicom zato što vi jeste? – Ne! Tata ih je podmitio pršutima i vinom. – Čemu zahvaljujete što je to vama, ipak, uspjelo? – Da nije bilo moje profesorice književnosti koja me je bodrila jer joj se svidjelo moje recitiranje po razredu i pokojne Marije Danire koja me pripremala, pitanje je bih li se usudila prijaviti. Da me nisu primili iz prve, sigurno ne bih probala drugi put. – Kako reagirate na tračeve i ljubomore u glumačkom svijetu? – Možda tračevi ne dolaze do mene, no nemam osjećaj da me se previše trača. Uvijek postoji ljubomora nekih kolegica, ali to me danas više ne boli kao nekad. Svi bi htjeli da ih vole i kolege i publika, ali dio sazrijevanja je da se prežive i porazi. – Zašto je kazalište izgubilo magiju koju je nekoć imalo? – Sigurna sam da vizualne umjetnosti koje su nas potisnule nikada neće uništiti kazalište, jer ništa ne može zamijeniti čovjeka na sceni. – Kako preživljavate od umjetnosti? – Slobodnjak sam, na paušalu od tisuću kuna mjesečno plus honorar za svaku predstavu. Koliko glumim – toliko dobijem. A dobijem gotovo kao moj otac, koji je županijski sudac sa četrdeset godina staža. Otkud mi pravo da kažem da je to malo. – Tko vam je dao ime? – Ja sam iz vlaške obitelji u kojoj se očekivalo da prvo dijete bude muško. Ali, rodila se moja sestra: Ilijana, koje je dobila ime po djedu. Dinastije su se zadovoljile, pa mi je mama, kad se opet rodila cura, mogla dati ime po svojoj prijateljici iz djetinjstva, koja je bila sve ono što je moja mama htjela biti. – Jesu li vas roditelji odgovarali od neizvjesne profesije? – Tata je htio da nastavim njegovu tradiciju i upišem pravo, mama je navijala da postanem doktorica. Dugo im je trebalo da se opuste i vide da mogu živjeti od glume i biti sretna, a sad im, valjda, pomalo i laska kad ih susjedi tapšu. – Kakvu ste predodžbu imali o Zagrebu kad ste dolazili na studij? – U Zagreb sam došla kao prava provincijalka: s velikim očima i strahopoštovanjem, tražila sam pola sata Trg bana Jelačića i još duže Akademiju. Sada je to moj grad. – Kako ste proveli prvu godinu? – Najgori period u životu: udebljala sam se deset kilograma i dugo mi je trebalo da se priviknem na to da više nisam zaštićena, poznata, pažena i mažena kao što sam bila u Splitu. – Imate li trauma iz faze adaptacije? – Grozno me je pogodilo što me neki profesori nisu htjeli na Akademiji jer su mislili da sam Srpkinja. – Što biste mijenjali na sebi? – Na prvi pogled svašta: i nos i kosu i nokte, a zapravo samo jedno: da mogu slobodno jesti sve, da se kilogrami ne lijepe tako za mene. – A u sebi? – Htjela bih biti čvršća i malo manje osjetljiva. Utopistički vjerujem da je svijet dobar i lijep, a to mi se često obija o glavu, ali ne mogu odustati od toga. – Najgore, najbolje osobine? – Htjela bih umjerenije živjeti, da sve svoje patnje proživim na sceni i vodim mirniji život. Smeta me što se nekad durim kao dijete. – Kakve predrasude najčešće ljudi imaju o vama? – Obično misle da sam gutačica muškaraca, zavodnica i užasno jaka, a to je samo zbog mog fizičkog izgleda žene Meštrovićevih oblina. A ništa od toga nisam: uopće nemam gene lovca. Možda je vrijeme da ih otkrijem. – Kakve dijete provodite da ostanete u kondiciji? – Prije sedam mjeseci prestala sam pušiti i piti kavu i prešla sam na makrobiotsku prehranu, koja mi je preokrenula život, pa sam stavila embargo na dijete, s kojima sam se mučila od petnaeste godine. – Što vas je motiviralo? – Zbog pušenja mi je pucao glas, pa me uhvatila panika da ću ostati bez svoga oruđa za život. – Čime vas ljudi osvajaju? – Energijom, šarmom, ljudi s ciljevima, oni koji imaju snage izboriti se za svoje snove. – Kakve muškarce ne volite? – Ne volim muškarce koji u meni vide opasnost jake žene. Znam kuhati, prati prozore, živjeti od svoga posla, dobro se zabavljam i još uvijek nemam trajnu vezu. – Vidite li se u glumačkom braku? – Ne, htjela bih imati mirnog, staloženog muškarca koji nema problema sa svojim samopouzdanjem. – Što je za vas muškarac bez brkova? – Još tražim odgovor.

Protiv kilograma borim se sportom

Najdraži film: “Kralj ljubavne afere” Neila Jordana i “Zajedno” Modisona

Omiljena knjiga: “Ljubav u doba kolere” Gabriela Garcije Marqueza i “Kontrapunkt” Aldouxa Huxleyja

Uzori u djetinjstvu: Milena Dravić

Prijevozno sredstvo: metalik plavi suzuki swift

Redatelj: Paul Anderson, Modison…

Političar: Bill Clinton

Sport: fitnes, aerobik, badminton, rolanje, jedrenje

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika