Bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić u oba je svoja mandata bio usred raznih i brojnih konflikata, ali glavna mu je osobina da od svojih stavova, ako je bio uvjeren u njihovu ispravnost, nije odustajao ni za jotu. Tako je i sada, kad su ga mediji puni kao aktera u dvjema navodnim aferama - Patria i kupnja dvaju stanova. U intervjuu za Nacional podrobno obrazlaže zašto je uvjeren da mu u oba slučaja udruženo podmeću svi oni kojima nije po volji, ali komentira i aktualno stanje u državi, kojim nije oduševljen.

Prošlog tjedna, u utorak navečer, zagrebačke redakcije uzbunila je informacija da vas je USKOK priveo na saslušanje i novinari su se sjatili u Gajevu, ali pokazalo se da je to bila dezinformacija. Kako to komentirate?
- Nitko od mene nije tražio nikakvo dodatno objašnjenje u vezi s kupnjom stanova o kojima se sada toliko raspravlja. Ovo što spominjete dio je montirane afere, to je čisto podmetanje.

Tko vam montira i podmeće, i zašto?
- Ne mogu na to decidirano odgovoriti, mogu samo nagađati. A da je riječ o harangi i pokušaju političkog diskvalificiranja, sasvim je jasno. Smetam mnogima, i to ne ja kao Stipe Mesić, nego im smeta politika koju sam vodio u dva mandata, i koju nastavljam promicati i nakon mandata. Stvorila se neprincipijelna koalicija - jedni su u nju ušli zbog ljubomore, a drugi zato što su bili i ostali protiv mene.

Iz vaših riječi iščitava se kao da su s jedne strane Sabor, Vlada i predsjednik, koji dolaze iz istog političkog miljea kao i vi, a s druge desnica. Ovi potonji
nemaju baš poseban pristup medijima pa se nameće zaključak da harangu o kojoj govorite protiv vas provodi aktualna vlast?
- Vjerojatno u tome ima djelić istine. A što se tiče mojih stalnih političkih kritičara, među njima ima i čistih političkih nakaza, i likova koji ne spadaju u ozbiljan krug političara, ljudi s političke margine koji uporno žele nešto predstavljati u politici, ali ne uspijevaju. Dakle: gubitnici kojima je konstanta djelovanja napadanje moje politiku.

Ali vaši stalni kritičari su politički i medijski irelevantni. Vi očito imate problema s aktualnom
vlašću?
- Ne znam zašto bi to trebalo biti tako, jer sam sa svima njima u dobrim, prijateljskim
relacijama, i pripadamo istoj političkoj opciji. Istina, sada puno ne komuniciramo. Ja sam
im na raspolaganju, ako misle da negdje nešto iz određenih razloga ne mogu učiniti, ili to ne
mogu glasnije. Dakle, ja tu uvijek mogu odigrati određenu ulogu.

Koristi li netko iz Vlade ili s Pantovčaka vaše iskustvo i kontakte?
- Zasad baš nisam primijetio. Nitko sa mnom ne kontaktira. Pojavim se na nekim događajima,
onda ne znaju što bi sa mnom, i tako je to već više od dvije godine.

Upozorili ste na svoje golemo političko iskustvo za koje u aktualnoj vlasti nije pokazana politička volja da se iskoristi za dobrobit zemlje. Niste izrekli, ali je jasno da ste pikirali na svog nasljednika. Jesu li barem nova vlada, premijer ili šefica diplomacije pokazali interes za vaše iskustvo i kontakte?

- Kad imate toliko godina koliko ih ja imam, kad imate političku biografiju kakvu ja imam,
jasno je da imate i golemo političko iskustvo. A kad ste u dobroj kondiciji, u kakvoj ja jesam, učini vam se glupim da nikome ne padne na pamet to iskustvo na bilo koji način iskoristiti. Nikome se ne želim nametati, ali činilo bi mi se logičnim da me povremeno netko od ovih koje ste spomenuli nazove, da se sretnemo, da popričamo, ne samo o vremenu i hrani koja je na stolu.

Vratimo se na afere. Jeste li doznali kako i zašto se pojavila informacija da vas je USKOK priveo
na razgovor?
- Nisam, ali očito je u pitanju obična podvala. Netko je nekome podvalio tu dezinformaciju
i onda se to širilo. Puno ljudi me nazivalo tu večer, ja sam se odazivao, pa su mi javili da sam
već pred zgradom DORH-a, a ja sam im rekao da mi jave ako me tamo vide da znam gdje sam.

Kako je glasila puna dezinformacija - jeste li u USKOK bili "privedeni" zbog stanova ili Patrije?
- Ni to ne znam. Ali iskoristio bih priliku da objasnim tu navodnu aferu sa stanovima. To je
normalna ljudska priča kakva se događa mnogim ljudima, pa tako i mojoj supruzi i meni.
Moja je supruga bila vlasnica manjeg stana u Ožegovićevoj ulici u Zagrebu, a 1977. zamijenila
je taj stan za stan od 106 kvadrata u Ilici 78. Ona je vlasnica toga stana, a ja sam kupio garažu u dvorištu te zgrade. Toliko o mom bogatstvu. Doduše, kupio sam i vikendicu od 58 kvadrata, koja je presložena, stara zagorska drvena kuća. Mi smo htjeli promijeniti stan u Ilici
i razgovarali smo s više osoba, među kojima i sa Štefanijom Balog, koja je projektirala i imala
dosta informacija o mogućnosti zamjene. Moja je žena htjela da ovaj stan zamijenimo za
dva, jedan veći i jedan manji, pa nam je Štefanija rekla da ona gradi na Borčecu, 18 kilometara
od Zagreba, a ne u atraktivnoj podsljemenskoj zoni, kako se piše. Ponudila nam je zamjenu
stana u Ilici za jedan veći i jedan manji u Borčecu, s tim što bi ona prodala ovaj u Ilici. Tako
je dogovorila s mojom ženom, i ta realna zamjena bila bi sasvim normalno provedena, no banka nije mogla čekati otplatu kredita koji je njen Arhitektonski studio imao za gradnju, pa je preuzela stanove. Štefanija se našla u teškoj situaciji i predložila mojoj ženi da pozajmimo novac i kupimo ta dva stana, od kojih bi u manjem živjela unuka, a u većem nas dvoje. Obratio sam se dvojici mojih prijatelja koji su - s povjerenjem u mene - mojoj ženi pozajmili novac i tim novcem smo stanove kupili, i to od banke, a ne od Štefanije Balog. Problem je nastao zbog toga što se to događalo u vrijeme kad je nekretnine bilo teško prodati, pa iako su za stan u Ilici bili zainteresirani i odvjetnički uredi i mnogi drugi ljudi, nismo se mogli složiti oko cijene i zato stan još nije prodan. Prijatelju koji je posudio manji dio novca možemo otplatiti, a onome s većim dijelom novca, ako ne uspijemo prodati, ustupit ćemo stan u Ilici. Nema tu nikakve enigme. Napravili smo logičnu stvar, pozajmili smo dok ne uspijemo prodati.

Kupnja se problematizira jer je kupac vaša supruga, umirovljenica s malom mirovinom?
- Pa to i nije kupljeno njenim novcem, nego se trebao prodati njezin stan, čime bismo pokrili
cijenu ova dva stana. Na žalost, to nije išlo kako smo očekivali i zato smo, rekao sam već,
novac pozajmili. Svi u to petljaju našu obiteljsku višedesetljetnu prijateljicu Štefaniju Balog. Njena i moja obitelj su jako povezane još od vremena kad sam 1976. izišao iz zatvora. Evo i zašto: uspio sam se zaposliti jedino u Arhitektonskom studiju u kojem je ona bila predsjednica zbora radnika, a direktor je bio Žarko Vincek koji je bio u partizanima s mojim ocem. Po izlasku iz zatvora javio sam se na ravno 150 natječaja i nigdje me nisu primili. Kad sam se javio za pravnika u Novogradnju, odgovorili su mi da nemam moralno-političku podobnost, ali se "prima
drug Vice Vukojević koji ima sve moralno-političke kvalitete". Javio sam se i u Croatia osiguranje, gdje sam dobio isti odgovor, ali je primljen "drug Bosiljko Mišetić koji ima sve moralno-političke kvalitete". Od tada znam da me policija ili prati ili čuva. Sada sam u fazi kada me i čuva i prati. Meni, inače, ne smeta novinarska znatiželja, još manje istraživačko novinarstvo, ali mi se gade psi krvosljednici, a ovo je sada njihovo vrijeme. Ovo nije vrijeme novinarstva, ovo je vrijeme pasa krvosljednika.

Zašto ne želite reći imena te dvojice prijatelja, koji, koliko je poznato, nemaju ništa protiv
toga, pa da skinete teret s vrata?
- Jednostavno neću, jer je riječ o principu. Ja nikada nisam bio u društvenom stanu, a kako je stan bio u ženinu vlasništvu, mogao sam tražiti i dobio bih društveni stan, i nitko
mi danas ne bi postavljao pitanja, ali ja to nikada nisam htio. Mnogima smetam upravo
zbog svojih principa. Tražio sam da se otkrije trag novca koji je slala dijaspora, nisam puno
uspio, tražio sam da se intenziviraju istrage o kriminalu u pretvorbi i privatizaciji, ni tu

nisam puno uspio, ali sada se ponešto otpetljava. Mnogima sam se zamjerio i sad su procijenili da bi mi mogli vratiti. To im je promašaj, a kad se pokaže da tu nema ništa, neće im
pasti na pamet da se ispričaju. Zato ne dam imena, iako moji prijatelji nemaju ništa protiv
toga, ali ja imam. Ako me pita DORH, USKOK ili Porezna uprava, odmah će dobiti podatke.
Institucijama, dakle, istog trenutka dajem imena, ali ne ovako, u ovoj harangi, da se na
mene radi pritisak ne bi li me se diskvalificiralo. Sada bih ja trebao dati imena, jer su me psi
krvosljednici stisnuli. Jednostavno neću. Onima koji me nastoje zastrašiti, onima koji mi
prijete, koji me neosnovano prozivaju, sigurno neću reći.

Kad već spominjete novac koji je slala dijaspora, publicist Darko Petričić, koji je nedavno

oslobođen optužbe da vas je klevetao, sada je podignuo kaznenu prijavu protiv vas zbog lažnog iskaza o 100 tisuća dolara u čekovima australskih Hrvata, za koje vi tvrdite da ste ih izgubili, a najavljuje i mogućnost kaznene prijave i za ratno
profiterstvo?
- I gospodin Petričić, i oni koji stoje iza njega, toliko su beznačajni, da na to neću trošiti vrijeme. To ćemo rješavati na sudu. Ja, naime, još uvijek vjerujem u to da je Hrvatska na putu da postane pravna država. Očekujete li poziv USKOK-a, s obzirom na
galamu oko stanova i Patrije?
- Ne treba USKOK mene zvati, sam ću otići ovih dana, kad budem imao vremena, malo ću
popričati s njima i objasniti im o čemu je riječ da ne ispadne da ja bilo koga izbjegavam. Razgovarat ću s njima o svemu što ih zanima, ako ih zanima.

Priča o stanovima dio je i spora koji ste izgubili tužeći Petričića za klevetu, a u njoj stoji da nije jasno utvrđen izvor financiranja vaših stanova?

- Ta prvostupanjska presuda, na koju sam se žalio, primjer je i dalje zabrinjavajućeg, rekao
bih sramotnog stanja, barem u dijelu hrvatskog pravosuđa. Njeno je obrazloženje takvo
da bi ga se postidio svaki prosječan student prve godine prava. I na tako nešto ne reagira
ni Udruga sudaca, ni Vrhovni sud - kao autoritet, ne u postupku, ni Hrvatska pravna akademija, da o pravnicima u vrhu hrvatske politike i ne govorim. Svima je to, čini se, normalno. E, meni nije. I to ne zato što se odnosi na mene, jer sam na primjere upravo sramotnih sudskih presuda upozoravao dok sam još bio predsjednik.

Ničim nisu obranjene kvalifikacije zbog kojih sam tužio. Spominje vas se, uz Franju Gregurića, i u aferi Patria, a posrednik te tvrtke Wolfgang Riedl u iskazu opisuje vas kao "aktivne sudionike", u dopisu Fincima ističe da je osigurao potporu vas dvojice za kupnju oklopnih vozila?
- Riedl se poziva na izjavu Waltera Wolfa s kojim se ja nikada nisam sastao. Riječ je o izvoru
iz druge ruke, bez ijednog dokaza. Istina je, smatrao sam, na osnovi onoga što su mi eksperti
rekli, finsku ponudu dobrom i prihvatljivom, i to nisam tajio. No od toga do primanja mita
dalek je put. A, osim toga, nikako ne razumijem zašto bi ikoga trebalo podmićivati da prihvati
projekt koji je bolji od konkurencije. Da činjenicu da je o kupnji Patrije odlučivala sedmeročlana
komisija i ne spominjem. Procijenjeno je da je ponuda Patrije u svim elementima bolja i da
je jeftinija za 35 milijuna eura, da je offset aranžman 150 milijuna eura i da imamo pravo proizvoditi i plasirati na treća tržišta. Ja nisam ni o čemu odlučivao, nego su me samo obavijestili da je izabrana Patria. Gregurić nije imao, niti je mogao imati bilo kakvu ulogu, a ja još manje. Iz MORH-a su tražili da moj savjetnik Vlatko Cvrtila bude u komisiji, no na dan odlučivanja on čak ni nije bio na sjednici, nego u inozemstvu. Vidite, dakle, koliko je sve to šuplje i namješteno. Samo podsjećam da je počelo s objavljivanjem u Jutarnjem listu moje fotografije uz tekst u kojem se mene nije ni spominjalo, ali koji je u naslovu bombastično javljao da je Patria davala mito u Hrvatskoj, pa su uslijedili upiti u mojem Uredu znam li ja nešto o tome da USKOK istražuje tko je dolazio u Ured predsjednika dok sam ja bio na dužnosti, a sve u vezi s Patrijom, potom je lansirana priča kako je "Mesić pod istragom",
a istražitelji USKOK-a "vršljaju po Pantovčaku", da bi tek nakon nekoliko tjedana aktualni predsjednik rekao na televiziji da nikakvi istražitelji nisu bili na Pantovčaku, nego je USKOK samo uputio dopis na koji je i odgovoreno. Zašto je rekao tek sada, na to ja ne mogu odgovoriti.

Ne brine vas da bi u knjizi posjeta s Pantovčaka mogli pronaći neke po vas kompromitantne
podatke?
- Nisu našli ništa, jer jednostavno ne mogu naći ništa, budući da nitko sa mnom posebno
nije razgovarao o Patriji. Da, dolazili su predstavnici firmi, uvijek u pratnji ambasadora, i to
za sve poslove javne nabave. Vjerojatno su mislili da predsjednik tu može nešto učiniti, no ja
sam njih samo saslušao, a odlučivao je MORH. U vrijeme kad sam ja u žestokom sukobu s ministrom obrane Rončevićem zbog javne nabave kamiona, zbog kojih su neki i osuđeni, kako
bih s njim surađivao na drugoj javnoj nabavi? U iskazu se spominje i general Zagorec, s kojim
sam također bio u velikom sukobu. Pa bi trebalo zaključiti da to Finci nisu znali i mislili su da bi
on na nekoga mogao djelovati. Smiješno.

Jeste li se susretali s Walterom Wolfom, Riedlovim suradnikom, i o čemu ste razgovarali?
U Sloveniji se protiv njega i premijera Janše vodi kazneni postupak za korupciju i pogodovanje u slučaju Patria.
- Još jednom: niti sam gospodina Wolfa susreo, niti sam s njim razgovarao o Patriji. Ja
sam u deset godina mandata susretao tisuće ljudi, i pojedinačno, i u skupinama. Možda je
Wolf bio u nekoj skupini koja me posjetila, a s njima sam se u pravilu i fotografirao, ali susret
s njim na temu kupnje finskih oklopnih transportera nisam imao. Povodom tih optužbi oglasili ste se priopćenjem u kojem kažete da vam je poznato tko je, kada i kako dogovarao takve medijske manipulacije, ali da ih nećete iznositi zbog stabilnosti države.

Nije li baš u interesu državne stabilnosti da se zna tko podmeće informacije za koje tvrdite da su lažne?
- U interesu je države da se bavi stvarnim aferama i skandalima, a ne konstrukcijama
koje se podmeću bivšem šefu države. Ja imam pouzdane informacije o pozadini konstrukcije
skandala u koje me se nastoji uvući, kako ovoga s Patrijom, tako i najnovijega u vezi sa stanovima koje je kupila moja supruga. Ali ističem: imam pouzdane informacije iz izvora kojima
vjerujem, znam tko je s kim dogovarao opremu članka u jednim dnevnim novinama, ali
nemam materijalnih dokaza za to. I zato niti mogu, niti hoću na bilo koga upirati prstom, ili
ga prozivati. Ja sam, za razliku od medija koji bi me uporno htjeli pribiti na stup srama, svjestan odgovornosti za izgovorenu riječ.