Posljednja ispitivanja javnog mnijenja potvrđuju pobjedu socijalističkog kandidata Françoisa
Hollandea nad Nicolasom Sarkozyjem u drugom krugu predsjedničkih izbora, s prednošću od 55 posto glasova. Hoćemo li biti svjedoci još jednog od francuskih paradoksa, da zemlja u kojoj desnica ima većinu u prvom krugu izbora, čak veću nego prije četiri godina, izabere
socijalističkog predsjednika? NAKON PORAZA u prvom krugu Sarkozy se našao u ulozi izazivača, što mu nije teško palo jer slovi kao poseban fighter. Što je situacija teža, on je borbeniji. Unatoč zaostatku od 1,5 posto za Hollandeom, izborne je rezultate prokomentirao sa smiješkom. Rezultat kandidatkinje ekstremno desne Nacionalne fronte Marine Le Pen, za
koju je glasalo nikad više Francuza, gotovo 18 posto, protumačen je u Sarkozyjevu
taboru kao dobar znak. Predsjednički kandidat Sarkozy odmah je krenuo u lov na glasove
ekstremne desnice, "naroda koji pati, gubitnika krize, seljaka koji se ne žele pomiriti
s nestankom i skromnih umirovljenika", kako ih je nazvao. Empatija je oduvijek

bila jača strana Sarkozyjeve komunikacijske strategije. Sarkozy je s glasačkim tijelom i idejama ekstremne desnice očijukao i prije početka kampanje. Jedan od njegovih strateških savjetnika, Patrick Buisson, iz njenih je redova.

Imigracija je rano postala jednom od ključnih tema Sarkozyjeve kampanje, iako su Francuzima najvažniji nezaposlenost, ekonomska kriza i socijalni nazadak.Marine Le Pen je više puta spočitnula Sarkozyju da joj krade ideje. Kad je otkrila da su Francuzi "prisiljeni jesti halal meso jer većinu klaonica drže muslimani", Sarkozy je tu ideju nekoliko dana vrtio na svojim mitinzima i nastupima. Kad je Le Pen grmjela protiv propusnosti schengenskih granica zbog koje stotine tisuća imigranata ulaze u Francusku, Sarkozy je zaprijetio unilateralnim uvođenjem kontrole na francuskim granicama. Imigraciju u finišu kampanje optužuje za deficit socijalnog osiguranja. "Predsjednički kandidat Sarkozy ne samo da je preuzeo ideje ekstremne desnice, nego i njenu
retoriku i opsesije", upozorio je uvodničar Le Mondea. Sarkozy u kampanji ne prestaje
stigmatizirati imigraciju, elite, sindikate, medije, sve posrednike između naroda i vlasti. Unio je razdor između Francuza i imigranata, onih koji rade i nezaposlenih, zaposlenika u javnom i privatnom sektoru. Sve su to teme na kojima Nacionalna fronta gradi svoj politički kapital. ISTINA, GOTOVO 6 I POL milijuna glasača te stranke ne može se zanemariti. Jer nije
riječ samo o nacionalistima i ksenofobima, nego u velikoj mjeri o gubitnicima globalizacije.

Zbog toga je neumjesna histerizacija i demonizacija tih glasača i uopće Nacionalne

fronte, koju proizvode komunistički Humanité i dio ljevičarskog tiska. Govoriti samo o kriptofašističkim glasačima i stranci znači zatvoriti oči pred stvarnošću. Marine Le Pen je "normalizirala" stranku svog oca i od nje napravila populističku formaciju kakvih je puno u Europi, a u više zemalja su i dio vladajućih koalicija, a to u Francuskoj nije slučaj. I to je jedan od francuskih paradoksa: stranka za koju glasa gotovo svaki peti Francuz nema svog predstavnika u parlamentu. Sarkozy je potvrdio da u njegovoj novoj vladi, ako ponovo bude izabran, neće biti ministara iz Nacionalne fronte. No njegovo skretanje prema populističkim temama kao što su nacionalni identitet, imigracija, nesigurnost i granice opasno banalizira
strahove i tjeskobe biračkog tijela Nacionalne fronte, osobito u situaciji kad Europu
zahvaća populistički, antieuropski val, zbog čega je Sarkozyjevo podilaženje idejama Nacionalne fronte izazvalo zabrinutost ne samo u Francuskoj.

SARKOZYJEVA STRATEGIJA nije bez rizika. Preuzimajući teme ekstremne desnice,
od sebe je udaljio dio desnog centra, čiji je predsjednički kandidat François Bayrou
osvojio nešto više od 9 posto glasova, a čije je biračko tijelo podijeljeno između desnice
i ljevice. Bez njega Sarkozy ne može nadoknaditi 10 posto glasova koliko mu prema
posljednjim ispitivanjima javnog mnijenja nedostaje da sustigne Hollandea u drugom
krugu. Ni u taboru Sarkozyjeve Unije za narodni pokret (UMP) strategija mahanja
temama Nacionalne fronte nije naišla na jednoglasno odobravanje. Bivši premijer
Jean-Pierre Raffarin najavio je da će se o toj strategiji raspravljati nakon drugog
kruga izbora, dok premijer François Fillon i ministar vanjskih poslova Alain Juppé, iako
javno šute, u kuloarima izražavaju sumnju u ispravnost te strategije. Stvari bi se
ozbiljno mogle zaoštriti ako Sarkozy izgubi. Sukob dviju struja UMP-a, umjerene i tvrdo
desne, tada bi moga eskalirati. A kako se mjesec dana nakon predsjedničkih u Francuskoj
održavaju i parlamentarni izbori, na koje Nacionalna fronta izlazi bitno ojačana
uspjehom Marine Le Pen, pitanje koalicija će se nužno nametnuti. Dosad je desnica
odbijala koalirati s Nacionalnom frontom, i po cijenu prepuštanja izbornih okruga ljevici.
No u novom kontekstu taj tabu neki su sad spremni prekršiti. Hoće li to dovesti do
raskola u UMP-u? U svakom slučaju, Marine Le Pen sebe već vidi kao vođu nove, rekonstruirane
desnice, i sve će učiniti da razbije UMP. Socijalistički kandidat François Hollande također nije mogao izbjeći obraćanje glasačkom tijelu Nacionalne fronte. Ali odabrao je drugi pristup, ne iz emocionalnog registra, nego tumačeći njihov izbor posljedicama krize. "Nema potrebe govoriti
poput Nacionalne fronte kako bi se pokazala briga za te glasače", ocijenio je za televizijskog
nastupa. Strategija koju je izabrao inzistira na "ekonomskoj obnovi, drukčijoj ekonomskoj politici, borbi protiv ekonomskog fatalizma i dezindustrijalizacije". Hollande, koji je u početku kampanje slovio kao neuvjerljiv zbog nedostatka karizme i povučenosti, dobro se izbrifirao. Vjerojatno mu je u tome pomogla i nova životna suputnica, politička novinarka Valérie Triewieler. Na sve češće i prljavije Sarkozyjeve napade odgovara smireno i argumentirano.
Kad ga Sarkozy optužuje da namjerava dati pravo glasa imigrantima na lokalnim izborima,
odgovara da oni koji plaćaju porez imaju pravo znati na što se troši njihov novac,
precizirajući da imigranti ne mogu obnašati funkciju gradonačelnika. Sarkozy ide
tako daleko da ga optužuje za lov na glasove muslimana. Izjavio je da je kontroverzni
islamski "intelektualac" Tarik Ramadan poziva muslimane da glasaju za Hollandea,
što je opovrgnuto. Ali dezinformacija se u finišu kampanje pamti jače od ispravka.

JEDNA OD NAJJAČIH optužbi na račun Hollandea bila je da ugrožava Francusku i Europsku uniju zahtjevom za promjenom europskog pakta o budžetskoj stabilnosti tako što bi u njega bio unesen amandman o potrebi financiranja ekonomskog rasta. Ono