Objavljeno u Nacionalu br. 859, 2012-04-30

Autor: Nataša Magdalenić Bantić

Potez engleskih konzervativaca

Britanska vlast želi ozakoniti sklapanje istospolnih brakova: ako dvoje ljudi želi doživotnu vezu, to je dobro za društvo, a uopće nije važno koga oni pritom vole

David CameronDavid Cameron"Ako se par voli i želi svoj život posvetiti jedno drugom, moraju imati pravo vjenčati se bez obzira na to kojega su spola." Tom je rečenicom britanska ministrica za ravnopravnost Lynne Featherstone pokrenula konzultacije - i pripadnu lavinu - o promjeni zakona koja bi najkasnije do idućih izbora 2015. omogućila sklapanje istospolnih brakova. Britanski homoseksualni parovi od 2005. imaju pravo na "civilno partnerstvo", zajednicu koja je gotovo istovjetna braku, ali se tako ne zove. Laburisti, koji su ozakonili civilno partnerstvo, nisu išli dalje od toga iz vjerojatno dva razloga. Prvi je bio politika malih koraka, odnosno pripremanje javnosti na moguće promjene u budućnosti. A drugi, ništa manje važan, bila je duboka religioznost njihova tadašnjeg vođe Tonyja Blaira, koji je tek po izlasku iz Downing Streeta otkrio svoje katoličke boje, iako se tijekom cijele njegove vladavine pričalo da je u religijskim pogledima tvrđi od dominantne Anglikanske crkve.

Prije nego što je došao na vlast, sadašnji premijer David Cameron dao je predizborno obećanje da će vrata bračne zajednice otvoriti svim ljudima, neovisno o njihovoj spolnoj orijentaciji, "baš zato što je konzervativac". Taj je njegov citat ovih dana analiziran do zadnjeg slova s obje strane vrlo emotivne i oštre svađe. Konzervativniji torijevci kažu da je ta izjava glupost i da je Cameronovo inzistiranje na bračnoj jednakosti "zaraza koja dolazi od liberalnih demokrata", manjinskih koalicijskih partnera. Sam pak Cameron kaže da je njegova ideja vrlo jasna - ako se dvoje ljudi želi obvezati pred Bogom i ljudima na doživotnu vezu, to samo može biti dobro za društvo. Koga oni pritom vole, potpuno je nevažno.


DAKAKO, NIJE TREBALO dugo čekati na odgovor religijskih zajednica u Britaniji. I to unatoč tome što se najavljena promjena zakona odnosi isključivo na civilni, a ne na religijski sklopljen brak. Odnosno, nitko neće moći natjerati svećenika/imama/rabina... da - svom protivljenju unatoč - pod krovom hrama svoje religije vjenča dvoje ljudi. Podršku promjeni definicije braka - jer to je zapravo ono o čemu se tu radi - dala je tek skupina liberalnih svećenika Anglikanske crkve, dok su se veći dio visokih anglikanskih svećenika, Katolička crkva i udruge britanskih muslimana te glavna organizacija Sikha u državi digli na noge jer brak doživljavaju isključivo kao "zajednicu muškarca i žene". Vođa britanskih Sikha novi je zakonski prijedlog čak proglasio "napadom glasne manjine na religiju", dok je Muslimansko vijeće Britanije, krovno udruženje britanskih poklonika islama, priopćilo da je vladino obrazloženje o nužnosti te promjene "nevjerojatno slabo". I Sikhi i muslimani objavili su da se protive homofobiji, ali da vjeruju da je sadašnje rješenje, kroz civilno partnerstvo, više nego dovoljno za britanske homoseksualne parove jer u očima zakona imaju potpuno jednaka prava. Katolička crkva otišla je i korak dalje i zato se prošlog tjedna našla na udaru britanskih liberala i protivnika miješanja religije u obrazovanje.

DVOJICA BRITANSKIH NADBISKUPA najprije su sredinom ožujka u dvije i pol tisuće katoličkih crkava diljem Britanije poslali pismo u kojemu brak nazivaju "prirodnom institucijom" koja je "u samim temeljima društva", pozivajući vjernike da učine sve što je u njihovoj moći da značenje braka "ne bude izgubljeno za buduće generacije". Proširenje definicije braka, tvrde oni, smanjilo bi značenje te "institucije" na vrlo općenitu obavezu dvoje ljudi i time bi se dodatno stanjilo moralno tkanje društva. Ta vijest sama po sebi nije izazvala veći interes javnosti, ali se stvar stubokom promijenila kad je otkriveno da je vrh britanskih katolika pisao svakoj katoličkoj srednjoj školi u Engleskoj i Walesu tražeći da "ohrabre" svoje učenike da potpišu peticiju protiv homoseksualnih brakova. To u praksi znači da se pismo odnosilo i na djecu od 11 godina, s koliko se u Britaniji kreće u srednju školu. Većina škola to je pismo pročitala ipak samo starijim učenicima, a nakon što je pukla bruka, Katolički obrazovni servis (CES), udruga koja koordinira rad katoličkih škola, poslao je dodatno pismo u katoličke škole objašnjavajući da je protuzakonito da mlađi od 16 godina potpisuju bilo koju peticiju. Koalicija za brak, kršćanska udruga koja lobira protiv ozakonjenja homoseksualnih brakova, tvrdi da je njenu online-peticiju potpisalo više od 450.000 ljudi, ali nije jasno jesu li među njima i premladi đaci katoličkih škola. Najveći je problem to što sve katoličke srednje škole financira država. Upravo zbog toga dio javnosti ne razumije zašto se iz njihovih poreza financira netolerancija. Prema važećim zakonima, bez obzira na svoja učenja ni jedna britanska škola ne smije djecu upotrebljavati u političke svrhe. Britansko udruženje humanista uvjereno je da su katoličke škole pod vodstvom CES-a prekršile zakon i prijeti da će Servis dati na sud. Istovremeno, velška vlada uskoro će početi s istragom je li CES zaista prekršio zakon i treba li poduzeti kakve mjere. CES se pak brani argumentom da sve religijske škole imaju pravo seks i intimne odnose podučavati u skladu sa svojim uvjerenjima te da je katolički stav prema braku vjersko, a ne političko pitanje.

POBORNICI HOMOSEKSUALNIH BRAKOVA, koji vjeruju da oni pozitivno utječu na život društva u cjelini, dobili su nenadanu podršku iz tvornice suhih podataka - Državnog zavoda za statistiku. U nedavno objavljenim podacima otkriveno je da se homoseksualni parovi objedinjeni civilnim partnerstvom manje rastaju nego heteroseksualni parovi koji žive u braku. Razlog bi mogao biti upravo u klipovima koje društvo baca pred homoseksualne parove, koji pak zbog toga temeljitije razmišljaju kome će posvetiti ostatak života. Analitičari procjenjuju da su se u pravom valu civilnih partnerstava na zajednički život većinom obvezali parovi koji su već dugo bili zajedno i koji su odmah prihvatili mogućnost da ozakone svoju ljubav. I da srede svoje često zakonsko- financijski kaotične živote jer im zakon nije do tada rješavao pitanje nasljedstva, života ili smrti u slučaju kome, zajedničke štednje i druge "sitnice" o kojima se heteroseksualni parovi nisu morali brinuti. Statistički zavod je, osim toga, otkrio i da za današnje britanske heteroseksualne parove više ne vrijedi staro uvjerenje o kriznoj sedmoj godišnjici braka. Brakolomna kriza danas se događa znatno ranije - najčešće već u trećoj godini braka. Statistika je, osim toga, otkrila da današnji heteroseksualci ulaze u brak u znatno poznijoj dobi, ali da zato znatno ranije u vezi dobivaju djecu. A upravo je beba, i promjena načina života koji se događa rođenjem djeteta, razlog koji rastavljeni najčešće navode kao razlog za rastavu. Homoseksualni parovi ne slijede taj heteroseksualni primjer, ali i za njih vrijedi da je većina djece u gay obiteljima rođena unutar ozakonjene zajednice. Otkad je novi zakon 2008. dopustio ženama u lezbijskoj vezi da se obje nađu na rodnom listu djeteta kao majke, u takvim je vezama rođeno 499 djece, uglavnom unutar civilnog partnerstva. Brojke za gay muškarce - koji se također obojica imaju pravo upisati kao roditelji djeteta koje rodi surogat-majka - međutim, nisu poznate. Otkad je civilno partnerstvo uvedeno, registrirane su gotovo 43.000 takvih veza, od čega ih je rastavom završilo 2,5 posto - 3 posto manje od heteroseksualnih brakova. A krajem ožujka sud je odlučio da civilni partneri imaju istovjetna prava koja vrijede za heteroseksualce i tijekom razvoda.

VISOKOPROFILNI SLUČAJ rastave jednog glumca s West Enda i njegova bankarskog civilnog partnera završio je podjelom imovine na isti način na koji bi ona bila podijeljena u rastavi braka. Britanski odvjetnici iskoristili su taj slučaj da upozore ljude u civilnim partnerstvima - što po slovu zakona mogu biti samo homoseksualci, jer takvu vezu zakon ne dopušta heteroseksualcima - da budu svjesni u kakvu vezu ulaze i da pri podjeli imovine između partnerstva i braka zaista nema nikakve zakonske razlike. David Cameron, sve u svemu, pred sobom ima težak zadatak da u ispravnost svoje politike uvjeri ne samo religijske vođe, nego i vlastite zastupnike. Najavljujući promjenu zakona, britanski je premijer zastupnicima obećao "slobodno glasanje", po vlastitoj savjesti, bez stranačke stege. Stotinjak torijevaca moglo bi glasati protiv zakonske promjene definicije braka, a ima i glasina da su neki od ministara najavili ostavke ako se taj zakon zaista nađe na zastupničkim klupama. Drugi su pak sto posto iza Camerona. Najglasnija u toj grupi je ministrica unutarnjih poslovao Theresa May, koja je najbolje sažela stav liberalne Britanije: "Ne vjerujem da država treba imati moć onemogućiti ljudima da se vjenčaju osim ako za to ne postoje debeli razlozi. Homoseksualnost, međutim, to nije."

Vezane vijesti

'U pitanju je opstanak eura'

'U pitanju je opstanak eura'

Britanski premijer David Cameron pozvao je u četvrtak europske čelnike da smire krizu eurozone, a izglednu grčku nemogućnost otplate duga iskoristio… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika