IlustracijaSteven Rosenfeld za AlterNet.org piše o opasnostima novog zakona CISPA (Zakon o dijeljenju i zaštiticyber podataka) koji je u četvrtak izglasao Predstavnički dom američkog Kongresa. Zakon namijenjen zaštiti internetskih kompanija i pružatelja internetskih usluga od cyber napada problematičan je jer „daje federalnoj vladi prevelik pristup privatnim životima svih korisnika interneta" ili, kako je to jednostavnije sročio Ron Paul, „pretvara Facebook i Google u 'vladine špijune'".

Pravi problem CISPA-e, o kojoj još mora glasovati i Senat, Rosenfeld vidi u onome čega u tom zakonu nema: pokušaja „sprečavanja erozije osnovnih ustavnih prava u internetsko doba". Anjali Dalal, suradnica na Projektu o informacijskom društvu na Pravnom fakultetu sveučilišta Yale, smatra da CISPA ugrožava građanske slobode i kršitelje ustava unaprijed oslobađa odgovornosti pred zakonom, pretpostavljajući da internetske tvrtke koje dostavljaju podatke o korisnicima i vlada koja ih prima "djeluju u dobroj vjeri", čime je građanima onemogućeno da protiv njih podižu sudske tužbe zbog povrede privatnosti.

'Državni neprijatelj'

Slično nedavno usvojenom zakonu NDAA (Zakon o ovlaštenju za nacionalnu obranu), i CISPA dopušta vladi izbjegavanje sudova u borbi protiv „državnih neprijatelja". Takvim inzistiranjem na izvansudskim postupcima uvode se ratna pravila u sklopu kojih pravo na privatnost i ostala ustavna jamstva ne znače ništa. Kod CISPA-e nije problem u davanju vladinih podataka privatnim internetskim tvrtkama u svrhu zaštite od napada, već obrnuto. Pravosuđe razlikuje javni i privatni dio internetske aktivnosti: „e-mail adrese, naslovi poruka i podaci o prometu su kao adrese na omotnicama kod obične pošte - oni su javni". Ali sudovi drže da bi sadržaj internetske komunikacije, baš kao i sadržaj papirnatog pisma, trebao biti privatna stvar.

Zbog ustavne odredbe koja ograničava prekomjerno državno upletanje u privatne živote građana, vladi je za detaljniji pregled internetskih aktivnosti potreban sudski nalog za pretres. To se, međutim, ne odnosi na privatne kompanije te se vlada može u suradnji s njima dočepati svih dostupnih podataka o svakom korisniku. CISPA regrutira internetske kompanije kao pomoćne policajce ili zamjenike šerifa koji će sve informacije koje prikupe poslušno prosljeđivati vladinim agencijama, „uključujući možda i agencije za nacionalnu sigurnost". Pritom neće biti obvezane svojim klijentima otkriti da njihove privatne podatke dijele s državom.

Big Data

Iako je Obavještajni odbor sročio nove amandmane u kojima precizira u koje će sve „sigurnosne" i „zaštitne" svrhe vlada koristiti dobivene informacije, kritičari CISPA-e, uza sve druge prigovore, upozoravaju da je njezina terminologija i dalje odviše nejasna. Također, ne vjeruju da će se privatne internetske kompanije same truditi štititi privatnost svojih klijenata kada ih zakon oslobađa svake kaznene odgovornosti.

Što će vlada točno s prikupljenim podacima jedna je od najvećih nepoznanica CISPA-e. Uobičajena je pretpostavka da veća količina podataka znači i veću količinu nejasnoća, ali Jeff Jonas, viši znanstveni suradnik u IBM-u, kaže da vrijedi upravo obrnuto: „Ljudi danas stvaraju ogromne količine izuzetno korisnih podataka. ... S većim brojem podataka dolazi i bolje razumijevanje i predviđanje." Dok korisnici pogrešno pretpostavljaju da su sve informacije koje svakodnevno bilježe o sebi i drugima tajne, one se gomilaju u skupove poznate kao „Big Data" koji omogućavaju precizno praćenje i prognoziranje svih njihovih radnji.

Potkopavanje građanskih sloboda

Iako se u svijetu komercijalnog biznisa „najboljom poslovnom praksom" smatra obavještavanje klijenata kada se njihovi privatni podaci dijele s trećim strankama, CISPA tu obvezu potpuno dokida i time poništava „zaštitu osobne privatnosti", kako je upozorio dnevni list Silicijske doline San Jose Mercury News. Anjali Dalal kaže da su pri donošenju zakona zaboravljeni Prvi i Četvrti amandman ustava koji zastupaju slobodu od vladina narušavanja privatnosti, odnosno slobodu govora.

Predstavnički dom prije tri godine odobrio je zakon kojim omogućava neometano prisluškivanje američkih telefona radi otkrivanja terorističkih aktivnosti, jamčeći pritom imunitet telekomunikacijskim tvrtkama koje surađuju s vladom. Kao i taj zakon, i CISPA je novi korak ka potkopavanju građanskih sloboda i obezvređenju američkog ustava. Bit će to dan za pamćenje, zaključuje Rosenfeld, kada Kongres pri donošenju zakona prvo obrati pažnju na ustavna jamstva umjesto da mu ona budu zadnja stvar na pameti.