Renato BaretićBidni oni moji Nijemci, bog in da zdravlje - zavapio je neku večer moj dragi znanac - šta će oni sad ako opet dođu u Stari Grad? Dogodilo mu se, naime, prošlog ljeta da s palube trajekta sjetno promatra pristajanje u predivnoj starograjskoj uvali i uto začuje jednog starijeg Nijemca kako svojoj ženi uspaniceno govori: "Ušli smo na krivi brod! Ovo nije Stari Grad, ovo je neki Kerum, pogledaj! Tko zna na kojem smo uopće otoku!" Pristaništem su dominirala golema neonska slova na giga-mega-marketu izgrađenom neposredno iznad trajektnoga gata. U usporedbi s njima službena je tabla s imenom luke bila neprimjetna kao papalina u društvu s kitopsinom...

I što ce sad ti nevoljni Nijemci ako im se lani svidjelo u slučajno otkrivenom Kerumu, tom ljupkom gradiću čija povijest seže sve do helenske antike, ako im je na njegovoj rivi, po pjacetama i kaletama, bilo nezaboravno lijepo, toliko lijepo da su odlučili doći i ovog ljeta? Smijalo se cijelo društvance dok smo zamišljali i imitirali užas Heinricha i Gertrude: opet će u splitskoj trajektnoj luci kupiti karte za Stari Grad (sad već iz iskustva znaju da je to novohrvatsko ime za antički Kerum), uživat će u plovidbi, razdragano mahati jedriličarima u prolazu, a onda, kad brodski motori zabrundaju u basu i krenu usporavati, spaze da uplovljavaju u neku sasvim drugu luku! Sve je naizgled isto kao i lani, ali... Ali... Ali, ali ovo nije njihov Kerum! Vidi, Trude, ovo je neki Tommy! Tko zna na kojem smo otoku, opet smo pogriješili brod, daj mi kartu!

"Ta-ni-nana, ta-ni-nana...", odnekud iza njihovih leđa tiho će zasvirati špica "Zone sumraka"... Da, velim, bilo je zabavno te večeri s društvom (tabla s natpisom "Tommyslavgrad", jasno, bila je prva sljedeća asocijacija), zabavno u onolikoj mjeri koliko se smijehom i ludiranjem možete obraniti od očaja. A očaj nije imao nikakve veze s tim što Kerum ostaje bez svojeg malotrgovinskog carstva (zaboli nas, uostalom, kupac za to čije će odore nositi trgovkinje u dućanima, zar ne?) nego zato što smo "promašili ceo fudbal" kad smo prije tri godine tvrdili da će Željko Kerum, bude li izabran za gradonačelnika Splita, pogodovati isključivo svojim interesima, a sve nas ostale ostaviti na cjedilu. Pogriješili smo do daske, sad se tek vidi, jer frajer očito nije u stanju ni sebe samog namiriti! Tri godine apsolutistički gospodari gradom kojemu nije učinio ama baš nikakvu korist (okej, to smo i očekivali), ali to što potkraj mandata panično rasprodaje gotovo svu svoju poslovnu imovinu, e, to već spada u neobjašnjivosti dostojne "Zone sumraka". Ili "Na rubu vlajnosti", dometnuo bi jedan moj. Očaj o kojemu govorim, moram priznati, nije izazvan samo spoznajom da smo pogriješili u predizbornoj procjeni kako će naš Žele sebi osigurati poslovni procvat, nego i zebnjom zbog činjenice da je pred svima nama, Splićanima, još jedna cijela godina življenja pod vlašću jednog skršenog megalomana kojemu već odavno ni samome nije ni do čega. Dogodine u ovo doba više nikome u Splitu neće biti smiješno ako u novinama pročita oglas: "Gume za Ferarija, 26 cola, 5 kom., ka nove, hitno povoljno prodajem ili minjam za manje." Budemo li živi i barem donekle siti, osjećat ćemo čak i stanovitu sućut za tog oglašivača, jadonačelnika koji u ponoć na autobusnom kolodvoru žica "Imaš dvi kune, triba mi za bus do Zagreba, iman ujutro saborski odbor za turizam, majke mi, nemoren opet nedoć, razumi me brale"... Treba, međutim, tu godinu nekako preživjeti i presmijati. Na tome smo, velim, zdušno radili spomenute večeri, a ja sam svojem dotadašnjem obolu dodao i anegdotu o francuskom prijatelju Frédéricu, koji mi je nakon dva dana provedena u Splitu rekao (naravno, na divnom "Allo, allo" engleskom): "Čuo sam mnogo nevjerojatnih prica o vašem gradonačelniku, Ko... Kon... Konz... Nikako da mu zapamtim ime". Trebale su mi tada dvije minute da dođem k sebi od smijeha i izgovorim mu pravo prezime splitskog poteštata... I pričam ja to sad svojem društvancu, a jedan mi kaže: "Čekaj, pa ti mu uopće nisi objasnio cijelu situaciju, trebao si čovjeku reci: gradonačelnik se zove Kerum, zapamti već jednom, a Konzum, Konzum je predsjednik države i vlade!"