Objavljeno u Nacionalu br. 322, 2002-01-15

Autor: Marko Ćustić

Radikalni zaokret Applea u industriji kompjutora

iMac - Revolucionarni kompjutor Stevea Jobsa

"Apple" je prvog ponedjeljka u novoj godini ponovno uspio dizajnom svog novog kompjutora oduševiti svjetske medije

“Apple” je prvog ponedjeljka u novoj godini ponovno uspio dizajnom svog novog kompjutora oduševiti svjetske medije. Naime, u ponedjeljak je u San Franciscu predstavljen novi iMac, jednostavan kompjutor za kućnu upotrebu, kojeg je dizajnirao sam Steven Jobs, osnivač i CEO Applea. Novi je iMac dizajnom toliko radikalno odmakao od postojećih PC kompjutora da je “Appleu” zaslužio i američku naslovnicu posljednjeg broja newsmagazina Time. Svi su se važniji svjetski mediji osvrnuli na novi iMac, nasljednik kompjutora koji je od 1998. prodan u šest milijuna primjeraka, i koji je svojim prozirnim voćnim bojama kućišta promijenio način na koji danas razmišljamo o dizajnu kompjutora i drugih uporabnih predmeta.
Jobsova je koncepcija ista, i na neki se način nastavlja na filozofiju njegovih prvih kompjutora iz sedamdesetih i osamdesetih godina: u isto kućište strpati monitor i kompjutor sa svim komponentama koje su korisniku potrebne. Paket u kojeg je sve to stavljeno zaista je skromnih dimenzija u usporedbi s konkurencijom iz na Intelu baziranog PC svijeta. Međutim, izgled novog iMaca usporediv je s nečim drugim: stolnom lampom Luxom Jr.-om, junakom istoimenog, kompjutorski animiranog filma iz 1986. godine nagrađenog Oscarom. Film je snimila tvrtka “Pixar”, koja se odvojila od LucasFilma, a u kojoj je Jobs odmah kupio većinski udio.
Poput stolne lampe, iMac počiva na stabilnom postolju veličine raspolovljene rukometne lopte. U postolju se nalazi moćni G4 PowerPC procesor s radnim taktom od 800 MHz i 60 gigabajta hard diska, opremljen Superdriveom, uređajem za reprodukciju i snimanje CD-a i DVD-a. Takav će model stajati 1799 američkih dolara, a u ponudi će se kasnije naći i dva slabija modela za 1500 i 1300 dolara, od kojih onaj srednji reproducira DVD-e, a najslabiji je opremljen samo CD pržilicom, slabijim procesorom s manje RAM memorije i mono zvučnikom.
Najvažniji su priključci na stražnjoj strani: dva Firewirea i pet USB-a, što čini iMac pravim multimedijskim hubom. U te će se priključke jednostavno i bez potrebe za instalacijom drivera i sličnih problema koje imaju PC korisnici, priključivati MP3 playeri, digitalni fotoaparati i digitalne videokamere.
Iz vrha kućišta izlazi sjajna metalna ruka sa zglobom koja omogućuje postavljanje monitora kojeg može držati u bilo kojem položaju. Sam je monitor izazvao najviše pozornosti pri predstavljanju iMaca. Riječ je o vrlo tankom, 15-inčnom Active Matrix LCD ekranu koji pruža izvanrednu kvalitetu slike i koji je obrubljen tankim slojem prozirne plastike koja služi za pomicanje monitora. Zahvaljujući njemu iMac izgleda onako kako je Jobs odlučio da će izgledati kad se razočarao prototipom koji je sličio na prethodni model. Jobs je tada odbacio prijedlog svojih inženjera i otišao u šetnju voćnjakom na svom kalifornijskom imanju. U šetnju je pozvao glavnog “Appleovog” dizajnera Jonathana Ivea, čovjeka koji je stvorio originalni iMac, superizdržljivi i supertanki laptop Titanium te najbolji prijenosni uređaj za reprodukciju digitalne glazbe iPod. “Kompjutor mora izgledati poput suncokreta”, kazao je Jobs Iveu.
Samovoljni kompjutorski milijarder dijete je Silicijske doline, u kojoj se rodio 1955. godine kao Steve Paulis, u vrijeme dok je glavna djelatnost u tom području bila uzgoj marelica. Ubrzo nakon rođenja usvojili su ga Paul i Clara Jobs iz Mountain Viewa. U gradiću Los Altosu pohađao je srednju školu, a u slobodno je vrijeme išao na tečajeve iz elektronike u Palo Alto, gdje je bilo sjedište Hewlett Packarda. U HP-u je upoznao Stevea Wozniaka, koji je nedavno izbačen sa sveučilišta Berkeley, koji je u to vrijeme razvijao model Plave kutije, ilegalnog uređaja kojim su prvi hackeri ostvarivali besplatne međugradske pozive iz govornica. Jobs je pomogao Wozniaku pronaći kupce za Plavu kutiju, i prijateljstvo se rodilo.
Nakon srednje škole, Jobs se 1972. upisao na Reed koledž u oregonskom Portlandu. Odabrao je fiziku, književnost i poeziju, ali je od studija odustao nakon prvog semestra. Proveo je još godinu dana u kampusu proučavajući filozofiju, osobito istočnjačku, te eksperimentirajući s halucinogenim drogama.
Radeći 1974. u Atariju na dizajnu video igara, zaradio je dovoljno novca za polugodišnje mistično putovanje u Indiju. Po povratku u Kaliforniju pridružio se Wozniaku, koji se sa svojim istomišljenicima sastajao u “Homebrew Computer Clubu”. Jobs nije bio dobar inženjer poput Wozniacka, ali je imao smisao za posao, pa ga je nagovorio da zajedno pokrenu proizvodnju osobnih kompjutora. Prvi njihov kompjutor, Apple I projektirali su u Jobsovoj sobi, a prototip su izgradili u garaži. Lokalni trgovac elektronikom naručio je 25 komada, i tako su Jobs i Wozniak ubrzo osnovali kompaniju “Apple”. Rasprodali su sve vrijedno što su imali: “Volkswagenov” kombi i “Hewlett-Packardov” znanstveni kalkulator. Wozniak je napustio posao u HP-u i postao potpredsjednik nove kompanije zadužen za razvoj, a Jobs je postao njen predsjednik.
Apple I se tijekom 1976. prodavao hobistima po cijeni od 666 dolara. “Apple” je u prvoj godini zaradio više od 700 tisuća dolara, dovoljno za razvoj novog uređaja nazvanog Apple II, koji je postao “fićo” među osobnim kompjutorima u Americi. Kupovao se za domaćinstva i škole, mogao se priključiti na kolor ekran, a imao je bibilioteku od 16000 naslova.
Uspjeh Applea II privukao je mnoge investitore, a među njima i neke od najiskusnijih poslovnih ljudi američkog tehnološkog sektora, koji su došli na čelo tvrtke. U sljedeće tri godine Apple II je prodan u ukupnoj vrijednosti od 139 milijuna dolara. Na newyorškoj je burzi “Apple” osvanuo 1980. godine, kad su u prvom danu dionice s 22 skočile na 29 dolara, a svi su investitori postali milijuneri.
Rast se samo nastavljao: 1982. “Apple” je prodao robu u vrijednosti 583 milijuna dolara, do kraja godine dionice su vrijedile više od 30 dolara.
Iako se Apple II dobro prodavao i bio posebno popularan među djecom, Jobs je uvidio da će teško pridobiti starije generacije. Stoga je odlučio realizirati neke ideje koje su stajale neiskorištene u razvojnom laboratoriju fotokopirnog diva, “Xerox PARC-u”, još od ranih sedamdesetih. Ideje su bile miš i grafičko sučelje. Jobs je vjerovao da će netko tko cijeli život radi s papirima, olovkama i registratorima lakše prihvatiti kompjutor kod kojeg dokument predstavlja sličica dokumenta, brisanje sličica kante za smeće, a program za obradu teksta stoji iza sličice olovke. Tako je nastala Lisa, jedan od najvećih Jobsovih promašaja. Stvorena da bi konkurirala opasnom novajliji na tržištu, IBM-ovom PC-u, Lisa je neslavno propala zbog cijene od 10.000 dolara.
Godinu dana kasnije predstavljen je Macintosh. Iznimno uspješna “Appleova” platforma nije bila uspješna i za Jobsa. Njegov angažman oko novog uređaja izazvao je brojne antagonizme, jer se persuadivni Jobs petljao u posao svima odreda i inzistirao na tehnološkoj eleganciji, a ne na uporabnoj vrijednosti. Financijsko vodstvo tvrtke uskoro se izravno sukobilo s Jobsom, i otpremilo ga iz “Applea” s utješnih stotinjak milijuna dolara u dionicama, a Wozniak se sam povukao još ranije.
Jobs se u tridesetoj osjetio odbačenim, otputovao je u Europu i krizu srednjih godina brzo prebrodio, baveći se mišlju da se povuče na jug Francuske i piše poeziju ili da biciklom obilazi svijet.
Međutim, nije mogao bez industrije, pa se vratio u Ameriku i kupio većinski udio u novoosonovanom “Pixaru”. Svoju novu kompaniju “Next” predstavio je 1989., ona je proizvodila luksuzne high end kompjutore za profesionalne korisnike zasnovane na umrežavanju. “Next” je godinama grcao na margini i konačno je propao 1993. sa 250 milijuna dolara dugova. Uskoro je “Pixar” izdao prvi dugometražni film, megahit “Priča o igračkama”.
U međuvremenu, “Apple” je nastavio proizvoditi kompjutore za mahom specijalizirano tržište stolnog izdavaštva, a kasnije i za grafičku industriju. Kompanija koja ima ozbiljnih problema s imidžem i pristupom masovnim korisnicima obratila se Jobsu za pomoć, i on se, uz veliku pompu, vratio na čelo “Applea” 1997. godine. Uskoro je počistio proizvodne linije od nepotrebnih modela te usmjerio tvrtku prema sljedećoj velikoj novini – Internetu. Jobsova su predviđanja bila točna i kad je 1998. na tržište izašao prvi iMac (i je za Internet), postao je trenutačni hit. Odjednom su svi proizvođači počeli kopirati dizajn šarenih poluprozirnih iMacova, pa su se na tom tragu pojavili PC kompjutori i periferni uređaji, ali i audio uređaji, pa čak i kuhinjski aparati i držači za toaletni papir; iMac je uvećao vrijednost dionica “Applea” za 400 posto, a uslijedile su uspješne G3 i G4 serije, propali Cube i uvođenje CD i DVD pržilica kao standardne opreme.
Nanovija je Jobsova vizija kompjutor koji je toliko lijep da će ga svatko poželjeti, a toliko jednostavan da će ga svatko moći koristiti. Novi je iMac opravdano oduševio i svjetske i specijalizirane medije. Na uspjeh iMaca neće loše utjecati ni to što je nedavno u Americi objavljena biografija koja Jobsa prikazuje kao okrutnog tiranina, kao ni činjenica da će mali kompjutor biti nemoguće nadograđivati. O uspjehu iMaca vjerojatno će, kao i dosad tijekom “Appleove” povijesti, presuditi to što je novi kompjutor barem dva koraka ispred PC svijeta.

Vezane vijesti

Direktor Applea Tim Cook odbio isplatu 75 milijuna dolara

Direktor Applea Tim Cook odbio isplatu 75 milijuna dolara

Direktor informatičkog diva Apple, Tim Cook, odustao je od 75 milijuna dolara dividende od dionica kojima je tvrtka nagradila svoje zaposlenike,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika