09.05.2012. / 18:41

Autor: Diana Robaš

Industrija utamničenja

Studija grabežljivog kapitalizma

Nacional.hr donosi vam treći u nizu tekstova posvećenih jednom od najstravičnijih nusprodukata neoliberalizma - privatnim zatvorima - koji od Ronalda Reagana pa naovamo u Americi i nekim zapadnoeuropskim zemljama nezaustavljivo šire specifičnu aromu distopije, pretvarajući ciničnu metaforu za kapitalizam - što više zatvorenika, to veća zarada! - u sumornu realnost. Hrvatska je, doduše, još daleko od takvog zatvorskog sustava. Kukuriku koalicija tek je prije tri mjeseca najavila mogućnost ulaska privatnog kapitala u izgradnju novih zatvorskih objekata i održavanje hladnog pogona, nikako kontrolu zatvorenika...

IlustracijaIlustracijaU drugom iz serije članaka za Truthout o privatizaciji američkog zatvorskog sustava novinarka i istražiteljica Dina Rasor bavi se najvećom privatnom zatvorskom kompanijom poznatom kao CCA (Američka kazneno-popravna korporacija). SAD je svjetski prvak po broju zatvorenika: ima ih ukupno 2.3 milijuna, što znači da se svaki stoti stanovnik zemlje nalazi iza rešetaka. Američka unija za građanske slobode (ACLU) navodi da se „broj ljudi u zatvorima između 1970. i 2005. godine povećao za 700%". Podaci o privatnim zatvorima još su alarmantniji. Industrija privatnih zatvora počela se razvijati 1980-ih godina da bi do 1990. obuhvaćala 67 kaznionica napučenih s prosječno 7000 zatvorenika dnevno. Između 1990. i 2009. godine „broj ljudi zatočenih u privatnim zatvorima porastao je za više od 1600%, s približno 7000 na približno 129,000 kažnjenika".

CCA je u siječnju razaslala pisma u 48 američkih saveznih država, od kojih su mnoge u financijskim problemima, nudeći im otkup državnih zatvora i sklapanje ugovora po kojima bi preuzela upravljanje zatvorima na najmanje 20 godina. Njezino obrazloženje da su privatni zatvori isplativiji od državnih, naglašava Rasor, već je mnogo puta opovrgnuto. CCA je za kupnju zatvora osigurala 250 milijuna dolara, a u pismu navodi koje kriterije zatvori moraju ispunjavati kako bi došli u obzir za kupnju. Među njima su minimalan kapacitet od 1000 ležaja i jamstvo da će popunjenost tijekom cijelog trajanja ugovornog roka („od 20 ili više godina") biti najmanje 90%.

'Opasnost dekriminalizacije droga'

Ipak, CCA je svjesna da bi broj zatvorenika mogao pasti zbog uvođenja blažih zakona ili pada stope kriminala, o čemu govori i njezino godišnje izvješće iz 2010., rječnikom gotovo identičnim onome iz izvješća njezina konkurenta GEO Groupa koje je Rasor citirala u prethodnom članku. Kao i GEO, i CCA je osobito zabrinuta zbog mogućnosti dekriminalizacije droga i ublažavanja zakona vezanih uz ilegalne imigrante. Kraće minimalne kazne, ranije puštanje zbog dobrog ponašanja, uvjetna sloboda, mjere prevencije - sve je to navedeno kao štetno za poslovne rezultate tvrtke.

Ponuda koju je CCA iznijela pred 48 saveznih država računa na njihov strah od besparice i u slučaju pristanka daje CCA-i dugotrajan monopol nad kupljenim zatvorima, čije prostore iznajmljuje natrag državama prodavateljicama pod uvjetima daleko strožima od onih iz prethodnih ugovora. Pokusni primjer te „nove marketinške strategije" bila je prošlogodišnja kupnja kaznionice Lake Erie u Ohiju za 72 milijuna dolara, pri čemu se država Ohio obvezala plaćati ratu određenu za 90%-tnu popunjenost zatvora čak i ako stvarni postotak bude manji. Ukoliko se Ohio unutar narednih dvadesetak godina predomisli, preostaje mu samo gradnja novog javnog zatvora ili otkaz ugovora koji bi državu vjerojatno vrlo skupo stajao. Glavni razlog CCA-ina uspjeha u Ohiju vjerojatno je činjenica da je čelnik tamošnjeg odjela za kaznionice bivši generalni direktor CCA-e. Rasor se nada da će druge savezne države imati dovoljno zdravog razuma da ne ulaze u nepoštenu pogodbu s tom kompanijom.

Lobiranje za strože zakone

CCA je dvadesetak godina bila članica Američkog vijeća za zakonodavnu razmjenu (ALEC), organizacije posvećene stvaranju nacrta zakona kojima se promiču konzervativnost i interesi slobodnog tržišta. Za trajanja svog članstva CCA je prema pisanju lista Arizona Republic sudjelovala u stvaranju preko 85 prijedloga zakona u korist strožih sudskih presuda, pojačanog progona ilegalnih imigranata i proširenja privatizacije zatvora. Istodobno, brojni zaposlenici CCA-e obnašali su dužnosti u saveznoj i federalnoj vladi, otvarajući kompaniji prostor za politički utjecaj. Arizona Republic bilježi i da je CCA u posljednjih desetak godina utrošila oko 17.6 milijuna dolara za lobiranje u Kongresu i federalnim agencijama poput Ministarstva domovinske sigurnosti i njegove Agencije za imigraciju i carinu.

Alex Friedmann iz Radne skupine za privatne kaznionice sastavio je podulji popis CCA-inih službenika koji su imali utjecajne položaje u vladi i javnom sektoru. Rasor uočava da je ime na popisu koje „najviše razočarava" Thurgood Marshall Jr.: član upravnog odbora CCA-e sin je glasovitog Thurgooda Marshalla, prvog afroameričkog suca Vrhovnog suda i revolucionarnog promicatelja građanskih prava. Kako su ACLU i Friedmannova skupina dokumentirale brojne slučajeve zlostavljanja i neadekvatne uvjete u CCA-inim zatvorima, Rasor je pokušala stupiti u kontakt s Marshallom kako bi ga upitala zašto sjedi u upravi tvrtke poznate po lošem tretmanu zatvorenika, ali je ovaj bio nedostupan.

Silovanja, seksualna zlostavljanja

Friedmann je 1999. godine pušten na slobodu nakon izdržavanja desetogodišnje zatvorske kazne od koje je šest godina proveo u CCA-inim zatvorima u Tennesseeju. Otada je „prikupio impresivnu količinu podataka o svim privatnim zatvorskim kompanijama", ali se zbog osobnih iskustava posebno usredotočio na CCA. Kupivši dionice kompanije, stekao je pravo predlaganja rezolucije koja bi obvezala CCA da poduzme mjere sprečavanja seksualnog zlostavljanja u svojim zatvorima, počevši s objavom statističkih podataka o incidentima.

Friedmann je pokrenuo online peticiju i potrudio se nacrt svog zahtjeva razaslati što većem broju dioničara, uključujući korporacije poput Wells Farga i General Electrica koje nisu bile pretjerano oduševljene njegovom akcijom. Istodobno, CCA se trudi spriječiti usvajanje rezolucije uloživši neuspješnu žalbu Komisiji za sigurnost i razmjenu (SEC) i otvoreno nagovarajući dioničare da glasuju protiv. U međuvremenu, britanski Guardian objavio je članak o Friedmannovoj bitci u kojem su navedeni i sramotno brojni slučajevi silovanja i seksualnih zlostavljanja u CCA-inim zatvorima širom SAD-a. Glasovanje o Friedmannovoj rezoluciji ima se održati 10. svibnja na godišnjem sastanku CCA u Nashvilleu.

Više o temi:

Korporativni arhipelag gulag

Industrija utamničenja

Vezane vijesti

Korporativna zafrikancija

Korporativna zafrikancija

Jill Richardson, pokretačica bloga o organskom uzgoju hrane La Vida Locavore, piše za AlterNet o novom planu zapadnih multinacionalnih korporacija za… Više

Komentari

registracija
9/3/10

nostradurus, 09.05.12. 22:00

Vlasnici privatnih zatvora su i bankari. :-)).


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika