Sebastian Coe, organizator OI u Londonu, s grčkim kolegom Spyrosom Capralosom i predsjednikom Međunarodnog olimpijskog odbora Jacquesom RoggeomOlimpijska baklja stići će 19. svibnja na britansko otočje, nakon čega će je u idućih 70 dana na putu od osam tisuća milja (12-ak tisuća kilometara) nositi osam tisuća ljudi. Organizatori kažu da 95 posto Britanaca neće biti više od sat vremena udaljeno od njene putanje i nadaju se da će vječni olimpijski plamen pozitivno utjecati na stav Velike Britanije prema Olimpijadi koja se održava u njihovom glavnom gradu.

Kada je 6. srpnja 2005. London sa samo četiri glasa više Parizu ispred nosa oteo titulu domaćina ljetne Olimpijade 2012., među onima koji su se veselili bio je jednak broj onih koji su se zaista radovali Olimpijskim igrama na njihovom terenu i onih čije je zadovoljstvo bilo ograničeno znatno nižim strastima: pobjedom nad Francuzima. Od kada je tadašnji britanski premijer Tony Blair objavio da će se London kandidirati za Olimpijske igre, mišljenja su bila podjeljena a strasti uzburkane. Protivnici su ukazivali na skupoću projekta, propale investicije i primjer raspadajućih dvorana diljem Grčke, problem transporta i sigurnosti u ionako kompliciranoj britanskoj prijestolnici. Pobornici su pak tvrdili da će Igre za generacije koje dolaze promijeniti siromašne dijelove grada, pomoći pri razvoju sporta u Londonu, dovesti brojne turiste a time i dodatnu zaradu. Povijest će pokazati da je samo dan kasnije London doživio najgori teroristički napad u nekoliko desetljeća i koji je iz britanskih glava na dugi rok izbrisao misli o Olimpijadi.

Atletičarska legenda Sebastian Coe i njegov organizacijski tim, poznatiji kao LOGOC, godinama su u miru i relativnoj tišini potpuno transformirali ogromno područje siromašnog i zapuštenog istočnog Londona u Olimpijsko selo i pripadajuće terene svjesni da će tom zatišju doći kraj i da će morati položiti račune i političarima i naciji koja ionako nije bila sasvim oduševljena dobivenim Igrama. Sam će Coe ovih dana reći kako se prije osam godina, gledajući prljavu pustopoljinu - i 20-metarsku planinu niklu od starih frižidera - usred Stratforda, danas olimpijskom sjedištu, osjećao kao kakav loš trgovački putnik koji nezainteresiranom kupcu pokušava na Costa Bravi prodati neizgrađeni pansion.

Osam godina kasnije i malo više od dva mjeseca do početka Olimpijskih igara 2012. LOGOC-u se mora priznati da mu je pansion odlično ispao. Zbog veličine grada i ionako preopterećenog transportnog sustava najveći dio olimpijskih terena smješten je u spomenutom Stratfordu. Svi tereni i dvorane su završeni i isprobani a trenutno se uređuje samo okoliš. Najvlažniji travanj u britanskoj povijesti i ništa bolji svibanj grupi posebno angažiranih vrtlara zadali su dodatne glavobolje ali oni tvrde da će svaka travka (15 tisuća kvadratnih metara travnjaka), cvijet (ukupno 450 tisuća) i drvo (4 tisuće) 27. srpnja biti spremni za velebno otvorenje koje režira britanski filmaš Danny Boyle. Prošloga tjedna službeno je otvoren i Orbit, otkačeni crveni metalni vidikovac koji je u srcu Olimpijskog parka dizajnirao poznati umjetnik Anish Kapoor. I dok je Kapoorova umjetnička duša zabrinuta što će ulaz u 22 milijuna funti (gotovo 200 milijuna kuna) vrijednu građevinu koštati 15 funti (135 kuna) te vjeruje da je to previsoka cijena za pogled na London iz njegove tvorevine, organizatori se nadaju da će ta olimpijska novina postati obaveznom turističkom destinacijom i ponosno ističu da je Orbit 22 metara viši od njujorškog Kipa slobode. Nakon ozbiljnih problema s prodajom ulaznica u svibnju prošle godine - do kojih je došlo radi ogromnog interesa ali i čudnog sustava dodijele karata lutrijom u kojemu je gotovo milijun ljudi ostalo bez ijedne ulaznice - Coe i LOGOC su i tome uspjeli stati na kraj i iduća dva kruga prodaje karata prošla su iznad očekivanja. Neprodane karte za 23. svibnja idu u otvorenu prodaju, dakle i onima koji se nisu posebno registrirali na posebnoj internet stranici, a organizatori se nadaju da će planuti jednakom brzinom kojom su nestajale tijekom prethodnih prodaja i da će uspjeti zaraditi predviđenih pola milijarde funti.
To, međutim, ne znači da na tom planu teku med i mlijeko. LOGOC je ozbiljno dobio po nosu nakon što je - svim obećanjima unatoč - odlučeno da će naplaćivati (15 funti) tradicionalno besplatne biciklističke utrke, ali i ulaz u Olimpijski park gdje će posjetitelji za 10 funti (90 kuna) moći natjecanja gledati na velikim ekranima i udisati olimpijsku atmosferu. Nedavna istraga Channel 4 televizije otkrila je da su - i opet LOGOC-ovim obećanjima unatoč - tvrtke koje prodaju ekskluzivne VIP olimpijske pakete uspjele svojim klijentima osigurati vožnju posebnim "olimpijskim trakama". Dijelovi su to londonskih prometnica koje će - na užas brojnih vlasnika automobila u britanskom glavnom gradu - biti zatvoreni za sav promet osim za službena olimpijska vozila kojima će se natjecatelji, novinari i olimpijski dužnosnici prebacivati od hotela do dvorana i nazad. Isti je TV program podigao tlak svojim gledateljima kada im je otkriveno da svaki od brojnih dužnosnika Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) ne samo da mora odsjesti u hotelu od pet zvijezdica, već da doslovno svaki od njih ima i svoju osobnu limuzinu s vozačem. Kao da ni to nije dosta, članovi MOO-a neće odsjesti u blizini Olimpijskog parka, već u srcu grada čime će dodatno zagušivati promet. Nakon spomenutog dokumentarca i javnost i novinar pitali su se je li London morao pristati baš na svaki MOO uvjet i kako će to dodatno - i nepotrebno - zakomplicirati jedan od dva aspekta Olimpijskih igara od kojih svi najviše zaziru: promet.

Prošloga je tjedna Denis Oswald, član MOO-a zadužen za londonske Igre, upozorio sve sretne dobitnike ulaznica da dobro isplaniraju kako će stići do olimpijskog natjecanja te da obavezno vremenu koje su predvidjeli za put dodaju - tri sata. Brojka je to koja je uspjela iznenaditi i najiskusnije Londončane. London Underground, skupno tijelo zaduženo za promet u metropoli - koje okuplja podzemnu i nadzemnu željeznicu, autobuse, tramvaj te rječne autobuse - već tjednima provodi kampanju upozoravajući svoje stalne korisnike da će tijekom Olimpijskih igara mnoge stanice biti prekrcane, neke će imati posebni režim ulaska i izlaska te građane mole da razmotre alternativne načine dolaska do stadiona, predlažući pritom šetnju i bicikle jer će parkirnih mjesta biti izuzetno malo. Londonu, osim toga, ne trebaju dodatni automobili na cesti jer je promet od uvođenja vrlo skupe dnevne cestarine za ulazak u grad - 90 kuna - opao vrlo malo. Stručnjaci procjenjuju da će se londonski transportni sustav tijekom Olimpijade morati nositi s tri milijuna putnika na dan više nego inače. U gradu se, dakako, neće održavati samo sportska natjecanja, već i brojni kulturni programi, uključujući službeni London 2012 Festival u srcu grada koji počinje prvog dana ljeta i traje do kraja Paraolimpijade 12. rujna. Olimpijski kulturno-zabavni program održavat će se i diljem Velike Britanije tijekom cijeloga ljeta, a sve u pokušaju da se i ostatak države udobrovolji zbog ogromnih troškova i poreznih davanja koja su zadnjih osam godina slijevana u olimpijski proračun. Toliki broj ljudi u ionako ljeti prekrcanom Londonu izvor je cijelog drugog izvora problema koji je - pored prometa - druga najveća briga i organizatora i političara i građana: sigurnost. Kad je nedavno otkriveno da je Ministarstvo obrane stanarima jednog bloka zgrada nedaleko Stratforda poslalo pismo u kojemu ih obavještava da su - zbog izvrsnog položaja i pogleda na olimpijski kompleks - jedini kandidat za postavljanje raketnog zemlja-zrak sustava, list Guardian pitao je svoje čitatelje bi li se oni osjećali sigurno kada bi vrh njihove zgrade bio pretvoren u ispaljivalište projektila - odgovor je bio tipičan za vremena u kojima živimo: 57,2 posto čitatelja odgovorilo je "Da, učinio/la bih bilo što da zaustavim teroriste".

Ministarstvo obrane priopćilo je da nije još odlučilo hoće li zaista postaviti projektile na taj stambeni kompleks, ali se zato zna da će na Temzi tijekom Igara biti smještan najveći britanski bojni brod - HMS Ocean - na kojemu će 24 sata na dan dežurati nekoliko timova marinaca. Kritičari takvog pristupa upozoravaju da je vladajuća koalicija uspjela mirnodopske igre, koje su u staroj Grčkoj zaustavljale svaki sukob, pretvoriti u ratnu zonu. I izražavaju sumnju da će taj pristup obeshrabriti teroriste - pri čemu se najčešće misli na Al-Qaidu - ako zaista žele napasti grad tijekom Olimpijade. Vlada se, međutim, ne slaže. U gradu će tijekom Igara biti smješteno čak 19 tisuća vojnika, svakodnevno će patrolirati 9 tisuća policajaca a u samim arenama bit će gotovo 24 tisuće redara. Olimpijski kompleks okružen je sa 16 kilometara električne žice koja je koštala 80 milijuna funti, a policija se opskrbila s ultrasoničnom opremom koja može ili služiti kao nevjerojatno jak zvučnik ili emitirati tonove koji ljudima nanose bol (koriste je, primjerice, brodovi u borbi protiv somalijskih gusara). Na sigurnost će se dnevno trošiti 250 tisuća funti (2 milijuna 250 tisuća kuna). Organizatori su na sigurnost do sada potrošili više od milijardu funti (9 milijardi kuna). Tome sve unatoč, jedan je djelatnik koji radi u kompleksu dan prije nego što je 40 tisuća ljudi prisustvovalo službenom otvorenju stadiona - uspio ušvercati lažnu bombu. Priču je objavio the Sun on Sunday kako bi, rekoše, ukazali na greške u anti-terorističkim mjerama, što je dovelo do hitne istrage i mnogih crvenih obraza. Upravo bi troškovi osiguranja mogli biti ti koji će probiti olimpijski proračun kojeg se LOGOC za sada relativno drži.

No, sve će te brojke biti nula prema onoj koja bi mogla pasti na leđa poreznih obveznika ako su organizatori neuspješni u provedbi svog plana "naslijeđa Olimpijade", odnosno što će se sa svim objektima dogoditi kad se spuste zastori. Olimpijsko selo bit će pretvoreno u stanove koji će uskoro biti pušteni u prodaju a dio njih je osiguran za takozvane "ključne radnike" (policajce, vatrogasce, medicinske sestre, učitelje...) koji si ne mogu priuštiti život u Londonu, gradu u kojemu je stan 50 posto prosječno skuplji nego u ostatku države. Najveća je svađa oko olimpijskog stadiona za kojega se borilo nekoliko nogometnih klubova, a najviše šansi još uvijek ima West Ham. No, unatoč nekoliko krugova pregovora odluka o tome kome će pripasti biser olimpijske gradnje znat će se ipak tek nakon Igara. No, ono što je i zabezeknulo i razočaralo građane jest da do ultramodernih dvorana i bazena neće moći doći čitave dvije godine. Kada 12. rujna zadnji natjecatelji napuste Stratford, Olimpijskom parku slijedi 490 milijuna funti vrijedna pregradnja. Neki će objekti biti razmontirani (košarkaška dvorana i vaterpolo centar, naprimjer) i na njihovom mjestu će izroniti novi stanovi, ceste i biciklističke staze. Većina sportskih objekata već ima budućeg korisnika i vlasnika a ono što svi apsolutno s užasom pokušavaju izbjeći je sudbina koju je doživio dio dvorana u Ateni koje danas, osam godina nakon Olimpijade, propadaju u državi koja je opet simbol dugova i propale ekonomije. Moto londonske Olimpijade je: inspirirajmo generaciju. Sasvim sigurno pritom je ne misle inspirirati da u budućnosti bježe od organizacije Olimpijskih igara kao od smrtne kazne.