Dok se HDZ-ovi predsjednički kandidati iscrpljuju u ružnoj i prljavoj završnici uoči nedjeljnih izbora, šamarajući se ideologijom i sljedbeništvom za Stjepanom Mesićem ili Ivom Sanaderom, o stvarnoj ostavštini svakog od njih malo se govori, iako rezultati njihova rada daju puno municije za tu borbu.

Odnedavni favorit u HDZ-ovoj izbornoj utakmici, bivši ministar unutarnjih poslova i obavještajac Tomislav Karamarko ustvrdio je kako je tek njegovim dolaskom na čelo MUP-a počela istinska borba protiv korupcije i kriminala. Karamarko je dužnost preuzeo u listopadu 2008. u kabinetu Ive Sanadera i ministar je ostao sve do odlaska HDZ-a s vlasti potkraj prošle godine. Unatoč njegovu visoku mišljenju o vlastitom radu u Vladi, ozbiljno ga demantira statistika koju je pripremio MUP-ov Odjel za strateško planiranje, analitiku i razvoj, a koja pokazuje da je Karamarko u 13 godina najneuspješniji od šest ministara koliko ih se izmijenilo u toj fotelji. Sabor je prije desetak dana prihvatio Izvješće ministra unutarnjih poslova o obavljanju policijskih poslova u 2011., kojemu je priložen i Statistički pregled uspješnosti policije 1998.-2011. godine. Iz tog je dokumenta vidljivo kako je Karamarko kao ministar imao u apsolutnom iznosu najviše proračunskog novca na raspolaganju za svoj resor (prosječno nešto manje od 4,5 milijarde kuna godišnje), ali je njegovu ministarsku mandatu MUP-ov Odjel za analitiku dao najmanji koeficijent uspješenosti - tek 18,4. Najviši koeficijent uspješnosti ministarskog mandata imao je, prema toj analitici, pokojni ministar Marijan Mlinarić, čak 50,6, koji je MUP vodio 2004. i 2005. godine.

SDP-ov ministar u trećesiječanjskoj vladi Šime Lučin (2000.-2003.) imao je koeficijent uspješnosti ministarskog mandata 43,4, a iza njega slijede Ivica Kirin Jubito (2006.-2007.) s 31,4, Berislav Rončević (2008.) s 22,9, te Ivan Penić (1998.-1999.) s koeficijentom 20,4. Po tim mjerenjima, osim koeficijenta uspješnosti, Karamarko bilježi i najniže koeficijente efikasnosti kroz čitav svoj trogodišnji mandat.