Mladi televizijski novinar Ivan Kralj (22), dvostruki dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva, ovih se dana zajedno sa svojim urednikom Sinišom Svilanom našao u središtu medijskog skandala. Nakon što je emitiran njegov prilog u emisiji “Glamour”, u kojem je hineći novinara početnika od tzv. estradnih zvijezda s Dore tražio da mu se predstave, jer im “ne zna točno ime i prezime”, digla se halabuka, ali je najoštrije reagirao Mario Mihaljević, njegov stariji kolega. Naime, estradne kvaziveličine smrtno su se uvrijedile na postavljeno im pitanje “Tko ste vi?”, što znači da su pale na ispitu taštine i ega.

Mario Mihaljević u patetičnoj javnoj prijavi protiv Siniše Svilana, koju je uputio Mirku Galiću, direktoru, te Jasni Ulagi-Valić, glavnoj urednici HRT-a, Etičkom povjerenstvu i Sudu časti HND-a, nije birao riječi, nego je uličnim rječnikom optužio i Svilana i Kralja. Među ostalim, proglasio ih je izmetom, najprljavijim žurnalističkim smećem, a Svilana je u cijelom pismu nazivao SS, očito aludirajući na zloglasne njemačke jedinice iz Drugog svjetskog rata. Uz ostale prijetnje i uvrede, zaključio je “da bi jedino primjereno bilo da im razbije noseve, mikrofon i kameru”. Na kraju je zatražio zaštitu svog ljudskog i profesionalnog dostojanstva “kako ne bi primijenio odgojne metode običajnog prava ulice”.
Kralj se novinarstvom bavi od šesnaeste godine. Već u srednjoj školi postao je zamjenik glavnog urednika Rocky Expressa, a istodobno s upisom na fakultet počeo je raditi na Otvorenoj televiziji. Uskoro su ga angažirali u Mrežinoj “Latinici” u kojoj je pune tri godine radio kao glavni reporter. Nakon što se ta emisija ponovno počela prikazivati na HTV-u, Kralj se, kaže, suočavao s “nakupinom neprofesionalnosti” koja je kulminirala u cenzuri njegove reportaže “Lipa sela lipo gore”. Reportažu o iživljavanju hrvatskog mladića nad srpskim starcem u selu Čista Mala cenzurirao je tadašnji resorski urednik Velimir Đuretić. Kralj je napustio emisiju i otišao s HTV-a gdje su mu rekli da se čak i ministre ogrezle u malverzacijama treba oslovljavati inicijalima do pravomoćne presude (Ivan Herak, kažu mu, treba biti Ivan H.!!!). Kralj je nastavio raditi za Feral Tribune, a nakon godinu dana prihvatio je poziv Siniše Svilana u HTV-ov “Glamour”. Televizijski kritičari redom su mu davali pozitivne ocjene, no sudionici njegovih reportaža katkad su mu prijetili.

“U tim sezonama ‘Latinice’ često smo se bavili crnom kronikom. Ljudi s poluvijetnamskim sindromom, konkretne supkulturne i podzemne skupine mislili su da imaju monopol nad istinom i pritom prijetili bombama, čekali pred redakcijom radi fizičkih obračuna i slično. Bio sam tek punoljetan i nije mi bilo svejedno. Noću sam gradom hodao s očima na leđima”, kaže. “Ne znam jesu li ljudi s vremenom postali manje nasilni ili je razlog promjena novinarskih tema, ali od tih vremena pa do slučaja s Mariom Mihaljevićem ne sjećam se da mi je itko ozbiljnije prijetio.”
NACIONAL: Slažete li se s ocjenom da ste u televizijskim reportažama, pogotovo u ovoj o estradnim “zvijezdama” na Dori, donijeli nov pristup i da ste uspješno demistificirali njihovu taštinu i ego? – Iskreno, ne znam. Moj kućni televizor već je dulje izvan funkcije i kako ne mogu pratiti što drugi novinari rade, ne znam ni koliko odskačem od televizijskog standarda. Pretpostavljam da je točno da radim drukčije, a ako se to gledateljima sviđa, meni je drago. Zapravo stvaram televiziju kakvu bih i sam želio gledati. Pokušavam biti što jednostavniji u pristupu. Ne radim za intelektualnu elitu, ali ne podilazim ni prosječnom gledatelju. Pokušavam svakome pružiti sasvim dovoljno ”štofa” da doživi svoju osobnu televizijsku satisfakciju.
NACIONAL: Ali uveli ste “undercover formu”, dakle, novinara na tajnom zadatku, što dosad nije postojalo na HTV-u. – Ako sam već prvi, nadam se da nisam i zadnji novinar koji koristi tu formu. Žalosti me što na televizijskom tržištu ne primjećujem novinare koji su spremni, primjerice, incognito se ukrcati u Rožmanovu sektu ili nešto slično. Možda to jest doza moje osobne ludosti, ali ipak, potraga za istinom ne može biti toliko flegmatična da je moramo svoditi na bilten novinarstvo. Možda bi “undercover” zadatke i istraživačko novinarstvo trebalo novčano posebno stimulirati pa bi se već našlo dobrovoljaca.
NACIONAL: Jeste li prilog s Dore planski pripremali zajedno s urednikom Sinišom Svilanom odlučivši kratkim i efektnim pitanjem “tko ste vi” skinuti aureolu s likova na Dori? – Tu je ideju zapravo dala manekenka Ana Grepo. Kad sam bio na koncertu rumunjskog puhačkog sastava “Fanfare Ciocarlia”, ta mi se gospođica učinila poznatom iz našeg društvenog života, ali nikako nisam mogao povezati lik s imenom. U razgovoru sam pristojno obznanio da ne znam njezino ime, a ona je reagirala nevjerojatno uvrijeđeno. Omalovažavajući me izjavom da sigurno ne radim dugo za “Glamour”, na moje “Ja sam Ivan Kralj, drago mi je”, nije htjela ni zucnuti. Poslije sam o tome razgovarao s redakcijskim kolegom Danijelom Despotom, koji je također doživljavao bahate ispade Tončija Huljića i sličnih, i u tom se razgovoru iskristalizirala ideja kojom ću garnirati već pripremanu reportažu o hrvatskim zvijezdama. Nisam išao nikoga provocirati bahatim “A tko ste, molim vas, vi??”, nego sam, glumeći ne baš upućenog, ali pristojnog novinara, razgovore o Dori završavao pitanjem: “Kako da vas potpišemo?” Elementarna pristojnost nikome od njih nije nalagala da se prije razgovora upoznaju sa svojim sugovornikom. Bitno je da kamera snima i da će oni biti na televiziji…
NACIONAL: Jeste li tim naoko banalnim pitanjem “tko ste vi” htjeli upozoriti na totalno poremećeni vrijednosni sustav u hrvatskom društvu u kojem su tzv. zvijezde političari i estradni pjevači, a ne, recimo, violinistica i znanstvenik? – Ne mislim da netko s tzv. estrade ima veće pravo na slavu od nekog iz neke druge profesije. Taj su sustav, ipak, iskonstruirali mediji. Nije istina da glazba kao zanimanje automatski nekog glazbenika svrstava među zvijezde ili općekulturne činjenice.
NACIONAL: Jeste li očekivali tako napuhane, proste i drske reakcije? – Njihove su reakcije prije svega neobične. Neupućenost ili slabija upućenost nekog novinara ničim ne opravdava bahatost i agresivnost izvora informacije. Nije točno da “znati televizijski posao” znači znati tko je koji izvođač na Dori, nego – biti spreman saznati ono što ne znaš. Ako te dame i gospoda već sami nemaju potrebu upoznati se sa sugovornikom, red je da sam pitaš. Na fakultetu su me učili da se nikad ne treba sramiti pitati. Na stranu što ja sasvim slučajno znam tko su svi ti mikulići, danas mi prilaze mnogi ugledni i obrazovani ljudi i najozbiljnije govore da za neke od njih nikad nisu čuli. A opet, za te uglednike ne bih rekao da su “općenekulturni”.
NACIONAL: Kako su reagirali ostali ljudi, publika, kolege? – Ne sjećam se da sam ikad imao zakrčeniji mobitel SMS porukama i da me je toliko ljudi zaustavljalo na ulici i na televiziji, čestitalo mi i vješalo mi se za ramena. Bili su oduševljeni kao da su doživjeli katarzu. Za informaciju “zvijezdama”, čestitali su mi i brojni kolege novinari koji sa “zvijezdama” svakodnevno rade. Oni tvrde da ih je reportaža prikazala u pravome svjetlu. Ego i taština je, dakle, nešto sasvim postojeće. Bahatost, također.
NACIONAL: Jedino je Mario Mihaljević reagirao tako oštro, uputivši svoje prosvjedno pismo direktoru i glavnoj urednici televizije, Sudu časti HND-a i Etičkom povjerenstvu HRT-a? – Branimir Mihaljević pokušao je putem novina isprati svoju reakciju tvrdeći čak da je rekao kako me upozorio na nekakvu novinarsku nekulturu. Svi koji su reportažu gledali, dobro su čuli da mladi pjevač svoje ime smatra dijelom – opće kulture. Mihaljević stariji u svom javnom pamfletu prozvao me žurnalističkim smećem prijeteći razbijanjem nosova i uličnim obračunima. Istini za volju, nekidan me nazvao i ispričao se zbog svega. Rekao mi je da je bio grub prema meni i da me zapravo cijeni kao novinara. Čak je rekao da je na Dori on bio taj koji mene nije prepoznao, jer me navodno zna još s dodjela novinarskih nagrada. Najavio je da će se i javno ispričati u svojoj emisiji “Pilana”, koju će, kaže, ovog utorka u cijelosti posvetiti svojoj pogreški. Bit će mi zanimljivo to čuti, a nadam se samo da će javnu ispriku faksirati i svim tiskovnim medijima u kojima je prvotno prosuo žuč.
NACIONAL: Kako vi ocjenjujete takvo Mihaljevićevo ponašanje? – Neobično je da netko izraze poput izmeta, smeća i slično upotrebljava u službenim prijavama Sudu časti HND-a. Ne bi li bilo čudno da se na nekom općinskom ili trgovačkom sudu pojavljuju prijave s vulgarnom terminologijom? Iako je Mihaljević protiv mene “velikodušno” povukao optužbe, od Svilana navodno neće odustati. Iz moje perspektive, to su niski udarci ispod pojasa i zapravo ne pretjerano kreativni štosovi. Čak mi i dječje prepucavanje u pješčaniku izgleda intelektualnije.
NACIONAL: Jeste li osjetili strah i odlučili smanjiti dozu istinoljubivosti u svojim novinarskim prilozima? – Da je to pismo stiglo u redakciju, vjerojatno ne bi ni došlo do javnosti, nego bi završilo kao i negdašnje prijetnje u “Latinici” – u košu. No ono je poslano medijima, dva tjedna nakon Dore, dakle, promišljeno je, i u njemu se ultimativno traži presuda. Mogu li takve prijetnje ustrašiti? Priznajem, nekidan sam vidio gospodina Mihaljevića na televizijskom Trgu i obišao sam ga. Mislim da to nije strah, nego želja za prevencijom konflikta. Kolegu ne poznajem osobno, a o njegovoj naravi mogu suditi samo u dozi u kojoj je javno pokazuje. Ne znam jesu li ovakvi pamfleti samo dio imidža.
NACIONAL: Što su o svemu rekli Mirko Galić, direktor, i Jasna Ulaga-Valić, glavna urednica HTV-a? – Još nitko nije reagirao. Možda je stvar u tome što nismo ni tražili njihovo očitovanje. A možda i zato što ljudi imaju tendenciju bavljenje estradom svrstavati u novinarstvo B kategorije. To više mi je povratak na HTV, baš u emisiju “Glamour”, bio veći izazov. Ostaje činjenica da nema reakcija ni HTV-a, ni HND-a. Valjda zato što je riječ o zabavljačkom segmentu društva, neki misle da etikete poput izmeta i nas zabavljaju. Ah, prijete da će nam razbiti nosove, ali što onda, narast će novi… Svejedno, ne mislim lelekati o novinarskoj ugroženosti, jer postoje novinarski poslovi s mnogo većom razinom opasnosti.
NACIONAL: Hoćete li vi i Siniša Svilan prijaviti Marija Mihaljevića sudu ili barem istim instancama kojima je on vas prijavio? – Nismo mi nikakve tužibabe Reze, a ljudi se ionako najbolje dokazuju vlastitim postupcima. Sud časti, barem u ovom slučaju, sasvim je izlišan. O časti i kućnom odgoju nekih ljudi nitko ne treba vijećati. Javljaju nam se odvjetnici i govore da postoje elementi i za kazneni progon, i za privatnu tužbu zbog povrede ugleda i časti. Mi ne trebamo zarađivati na općinskim sudovima. Posve nam je dovoljan naš uobičajen novinarski posao. Tužbe za duševne boli isplative su za siromašne ljude. Prije svega, za one siromašne duhom.
NACIONAL: Jesu li vas Mihaljevićeve diskvalifikacije povrijedile? – Ma ne, meni je to smiješno.
NACIONAL: Što ćete poduzeti ako otac Mihaljević ustraje u svom šerifskom nastupu koji se najbolje vidi u prijetnji da u novinarstvu može ostati samo jedan od vas dvojice – on ili vi? – Mislim da se ta nazovi prijetnja više odnosila na moga urednika nego na mene. Ali svejedno: to šerifsko izvikivanje da u ovom gradu ima mjesta samo za jednoga od nas, više priliči Divljem zapadu. Kome se baca laso, nek ga baca. Mi ćemo si laskati da smo dobri konji i da zato netko želi dizati prašinu. Dokazivanje po sudovima nam ne treba.
NACIONAL: Vjerujete li da je ta reportaža počela rušenje estradne šarene laži? – Bio bih pretenciozan kad bih sebi pridavao zasluge da ću promijeniti mentalne sklopove ljudi. Možda mogu upozoriti na nešto, ali njihova promjena ovisit će samo o njima. Nismo pomaknuli svijet, ali smo barem poručili da ne treba biti pretjerano fasciniran zvučnim imenima. Ili bezvučnim, svejedno.
NACIONAL: Hoće li iz radionice Ivana Kralja uskoro izaći i druga epizoda serijala “Tko ste vi?”? – Mislim da je tema, bar za neko vrijeme, apsolvirana. Inače, već sam prije planirao raditi veliku reportažu o zahodskim školjkama. Sada mi se to, iz pozicije “izmet novinarstva”, čini odličnom idejom.

OKVIR:
Goran Karan uzeo je natpis sa svojim imenom i rekao: “Evo, tu piše i sve će ti biti jasno.” Ivan Mikulić nije mi htio reći ime, ali je izjavio: “Raspitajte se naokolo tko sam i radite svoj posao profesionalno. Ako vam mogu pomoći nekim savjetom, možda financijski…” Alka Vuica nije mogla vjerovati: “Nemojte se šaliti. Ma, vi mene zajebavate. Ne znate mi prezime?” Alen Vitasović je bio oštar rekavši: “Niste zaslužni da radite na televiziji ako ne znate tko su izvođači na Dori!” Na moje protupitanje zna li tko sam ja, odgovorio je da – ne zna! Pokazavši mi natpis sa svojim imenom, Branimir Mihaljević je također bio odrješit: “Evo vam ovo pa si zapamtite kako se zovem. A za koju televiziju radite? HTV? E, onda nemojte ništa ni objavljivati, može? Zato što je poznavanje imena stvar opće kulture!” A Mario Mihaljević nabacivao se sa spolnim organima moje majke.