15.05.2012. / 10:40

Autor: Diana Robaš

Saskia Sassen:

Skladištenje 'suvišnih'

U keynesijanskom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata sustav je uvlačio ljude jer su mu bili potrebni – radilo se na masovnoj proizvodnji, masovnoj potrošnji, omasovljenju srednje klase. Danas sustav isključuje ljude; sigurnosni aparat isključuje nas iz povijesno utemeljenog poimanja sebe kao građana, a prenapuhani zatvorski sustav služi da bi „skladištio“ ljude

Saskia SassenSaskia SassenNizozemska sociologinja Saskia Sassen održala je u sklopu Subversive Foruma u kinu Europa predavanje pod naslovom „Globalna ulica: nastajanje političkog". Sassen je odrasla u Latinskoj Americi, a sada živi u SAD-u za koji kaže da predstavlja ekstreman primjer svih zamislivih zloupotreba koje navodno zakonit sustav može počiniti. Riječ je o nečemu što Sassen naziva „sistematicitetom" (systematicity) - ne jednom jedinom „neprijatelju", već o nečemu raspršenome što se polako i tiho uvlači u rutine svakodnevnog života. Njezino su područje interesa prostori na kojima oni lišeni moći mogu stvoriti alternative.

Europsko poimanje javnog prostora

Pokret Occupy radi na stvaranju novog teritorija i to je vrlo težak i složen posao, posve različit od demonstracija jer je trajnije prirode i zahtijeva određeno uređenje. Javni prostor je prema uobičajenom europskom poimanju prostor za ritualne prakse; tipično je europska, pomalo buržoaska predožba piazze ili boulevarda na kojima se odvijaju procesi određeni kodom koji razumiju njihovi sudionici. Kao primjer Sassen navodi gužve i zastoje u centru grada u kojima među prolaznicima dolazi do bliskih susreta, naguravanja, sudara... U urbanom prostoru takvo je ponašanje posve uobičajeno, dio je koda koji pojedinci prihvaćaju i ne shvaćaju takve pojave ozbiljno ni osobno, dok bi na selu identične prakse bile smatrane uvredljivima.

Tijekom okupacije trga Tahrir u Kairu prosvjednici su svojim tijelima blokirali tenkove koji su pokušali prodrijeti na trg. Sassen se pita što je to u gradu i urbanom prostoru što omogućuje takve akcije. Gradski trg očito se ne može svesti samo na ritualizirane prakse i utvrđene kodove ponašanja, on je u izvjesnom smislu „sirov", osobito u današnje vrijeme nestabilnosti značenja. Danas se odvija „masivni frontalni brutalni napad" na samu našu čovječnost i na društveni ugovor koji bi trebao biti temelj liberalne demokracije kako se ona tradicionalno shvaća. Globalna ulica umjesto praćenja usađenih kodova u urbanom okružju pronalazi prostor za stvaranje.

Svjetiljka u mraku

Ekonomija, globalne financije, društvo i čitav niz drugih „moćne" su kategorije, riječi bremenite sadržajem koje, kada jednom budu izgovorene, priječe daljnje razmišljanje jer naoko govore toliko mnogo. No, Sassen se pita što one kriju upravo time što su toliko moćne. Pritom koristi metaforu svjetiljke koja bliješti u vrlo mračnoj noći. Ono što je u krugu svjetla vrlo dobro se vidi, ali sve izvan kruga je nevidljivo. Tako nas i moćna objašnjenja zasljepljuju za mnoštvo drugih stvari. Područje interesa za Sassen upravo je ono u sjeni, ono što okružuje moćna objašnjenja, a osobito je fascinira pitanje teritorija.

Globalni grad

Teritorij je složen, kolektivno sazdan pojam. On nije „ni zemlja, ni rođenje, ni tlo, ni prostor, ni teren", već mnogo više od toga. Danas, u doba digitalnih tehnologija, teritorij je dijelom elektronski. Povijesno značenje teritorija u posljednjih tristotinjak godina je „nacionalni, suvereni teritorij" i od njega je tu kategoriju potrebno osloboditi. Sassen govori o „pljoštenju", sabijanju pojma u jedno jedino značenje i postavlja pitanje što se događa kada teritorij izađe iz konvencionalnog okvira nacionalne države. Na primjer, kada Kina kupuje zemljišta u Africi da bi na njima gradila plantaže. Time mijenja prostor, briše floru, faunu, naselja, radna mjesta... Je li to onda i dalje teritorij te afričke države koja je zemlju prodala? „Globalni grad", pojam koji je Sassen uvela u široku uporabu, sličan je toj kineskoj plantaži jer gradi identičnu strukturu na tkivu nacionalnog suverenog teritorija.

Pokret Occupy i prosvjednici na trgu Tahrir stvaraju teritorij kampirajući i živeći na trgovima. Oni u nešto što je dosad bilo „spljošteno" do te mjere da je gotovo izgubilo značenje usađuju povijest kritike i pobune i stvaraju novu verziju društvenoga, što je izuzetan pothvat. Occupy „kolektivizira semantički prostor" u kojem se mogu odvijati određene vrste rasprava kakve inače nisu moguće. U SAD-u, primjerice, otvorio je prostor za 70% građana koji su se u anketama krajem 2011. izjasnili oko toga da je nejednakost prevršila svaku mjeru i da treba uvesti više poreze na najbogatije.

Država nadzora

Tu je i pitanje imigracije, o kojem Sassen zna ponešto i iz osobnog iskustva. U SAD je došla kao ilegalni imigrant i isprva je radila kao čistačica uz druge strankinje, uglavnom iz Latinske Amerike. Iako su one bile svedene na svoj posao, koji je bio zamoran, slabo plaćen i štetan po zdravlje, sve su na kraju napustile nametnuti identitet čistačice i krenule dalje. Radije nego da mislimo na osobu imigranta, kaže Sassen, zamislimo prostore kojima se ona može kretati. Kretanje prostorom stvara putanju kojom se može stići i do izlaza.

IlustracijaIlustracijaU stvaranje prostora za proizvodnju alternativa uklapa se i pitanje nadzora. SAD su postale država nadzora u kojoj prema podacima postoji 9000 nadzornih stanica, ali ne zna se ima li ih još i koliko. Pod prismotrom su sva područja života, a glavni tehnički izazov je kako postići potpun nadzor nad svime. Insajderske informacije govore o nevjerojatnih 30 trilijuna prikupljenih e-mail poruka koje vjerojatno nikada neće moći biti dokraja pročitane. Sustav postoji kako bi zaštitio građane i upravo zato nadziru sve što je u vezi s njima. Time se građani „rekonstituiraju kao sumnjivci" - nas nadziru i mi smo sumnjivi, a sve za naše vlastito dobro. Jesmo li mi stanovnici nove kolonije? I postoje li prostori na kojima možemo nešto učiniti, gdje nismo samo nadzirani?

Aktivna isključenja iz sustava

Newyorški Wall Street teritorij je globalnih financija i „stroj za proizvodnju bogatstva". Sassen sumnja u mogućnost života u posve ravnopravnom društvu, ali ova nejednakost je pretjerana. Danas 1% najbogatijih građana New Yorka prisvaja gotovo polovicu cjelokupnih prihoda. Ta je nejednakost rasla s godinama dok konačno nije prešla sve granice. Podaci pokazuju da su u posljednjih dvadesetak godina prihodi najbogatijih porasli za 300%.

U SAD-u su danas na djelu „aktivna isključenja iz sustava". U keynesijanskom razdoblju nakon Drugog svjetskog rata sustav je uvlačio ljude jer su mu bili potrebni - radilo se na masovnoj proizvodnji, masovnoj potrošnji, omasovljenju srednje klase. Danas sustav isključuje ljude; sigurnosni aparat isključuje nas iz povijesno utemeljenog poimanja sebe kao građana, a prenapuhani zatvorski sustav služi da bi „skladištio" ljude - prošle godine čak se 14 milijuna Amerikanaca u jednom trenutku zateklo u zatvoru.

Stvaranje povijesti u brutalnim naletima

Sustav, međutim, mnoge stvari čini nevidljivima, poput problema ovrha koji je eskalirao između 2001. i 2007. godine, a posljedice su vidljive i danas. Ovrhe su rezultat financijskih špekulacija koje su dovele do inovacije u ulaganjima: masovnog sklapanja ugovora o zajmovima pokrivenima imovinom, pri čemu prava vrijednost nekretnina nije uzimana u obzir. 9 milijuna ljudi koji su potpisali te ugovore ostalo je bez domova, a još 6 milijuna očekuje ista sudbina - ukupno je to cjelokupna populacija Nizozemske. Silni milijuni američkih beskućnika, međutim, nevidljivi su za sustav, koji za njihov položaj nudi uobičajeno opravdanje: bili su neodgovorni.

„Supermoćni sistematiciteti" imaju sposobnost uništavanja i stvaraju povijest u kratkim i brutalnim naletima. Nemoćni, naprotiv, stvaraju povijest tijekom više generacija. Gradski prostori imaju nešto u sebi, za razliku od ranije spomenutih plantaža, zbog čega je na njima moguće stvaranje povijesti. Ljudi na Tahriru bez oružja su, samo vlastitim tijelima i prisutnošću, destabilizirali značenje tenkova koji su ih došli rastjerati. Pojam grada i urbanih potencijala elementi su „protuhegemonskog pokreta", a Occupy osporava postojeće oblike moći i nadzora a da pritom nije nužno usmjeren ka tome da sam prigrabi moć. Pokret u početku nema definiran oblik, ali svojom otvorenošću privlači sve više ljudi. Njegov program nije jasno naznačen, ali s obzirom na brojnost i različitost mjesta na svijetu kojima se pokret proširio on se i ne može svesti na jedan jedini program. Occupy je zona između nemoćnosti i stjecanja moći i u tome, zaključuje Sassen, leži njegov smisao i vrijednost.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika