Cristina Fernandez de KirchnerUrednik mjesečnika Le Monde diplomatique Serge Halimi piše o hrabroj odluci argentinske predsjednice Christine Kirchner, koja je prošlog listopada osvojila drugi mandat, da nacionalizira "ključni sektor ekonomije, prije 13 godina prodan privatnim ulagačima". Prošli mjesec nacionalizirana je većina udjela španjolske multinacionalne korporacije za naftu i plin Repsol u argentinskoj naftnoj kompaniji YPF, na čije su čelo imenovana dva člana argentinske vlade. Događaj je sablaznio Europsku komisiju, Wall Street Journal i Financial Times koji su ga proglasili "ekonomskim piratstvom", a Economist je predložio isključenje "piratske države" iz skupine G20 i uvođenje viza za njezine građane.

Kirchner je 16. travnja obrazložila nacionalizaciju time što je Argentina "jedina zemlja u Latinskoj Americi, a rekla bih i na svijetu, koja ne kontrolira svoje prirodne izvore". Iako su mnoge naftne kompanije danas u privatnom vlasništvu, Halimi vjeruje da se Kirchner referira na ranije slučajeve nacionalizacije prirodnih bogatstava: "Mossadeqovu nacionalizaciju British Petroleuma u Iranu 1951., Naserovo prisvajanje Sueskog kanala za Egipat 1956., Boumedienneovu nabavku imovine Elfa i CFP-Totala za Alžir 1971., Putinovo zauzeće kompanije Jukos u Rusiji 2003. i Chávezovo preuzimanje venezuelanske naftne tvrtke PDVSA".

Vlada Argentine optužila je bivše španjolske vlasnike YPF-a da nisu ulagali u proizvodnju, već su devet desetina dobiti dijelili dioničarima te je zbog toga "nacionalna proizvodnja nafte od 2004. pala za 20%", a "uvoz energije porastao 20 puta". Odluka o nacionalizaciji s odobravanjem je dočekana u zemlji, ali ostatak svijeta obasuo je Argentinu prijetnjama, tmurnim proročanstvima i "ekstravagantnim zahtjevima za naknadom". Povijest je, međutim, na strani Buenos Airesa. Usred ekonomske krize 2001. godine odluka o prestanku isplaćivanja duga i devalvaciji valute prizvala je najave konačne propasti, ali rezultat je bio 90%-tno povećanje proizvodnje i značajan pad nezaposlenosti i siromaštva. Europi bi, savjetuje Halimi, bilo bolje da ne vjeruje "dioničarima španjolske multinacionalke, već da slijedi odvažno političko vodstvo Argentine".