Mirza Džomba“Prijatelju moj, lijepo je to što smo ušli u finale rukometnog Kupa prvaka, što ćemo možda biti najbolja momčad u Europi, ali Veszprem ipak nije Zagreb. Ovdje nema ludnice kao u Zagrebu, nema tog veselja. Veszprem je miran grad, svi nas vole, ali u usporedbi sa Zagrebom to jednostavno nije to”, kaže Mirza Džomba, jedan od četvorice Hrvata koji su doveli mađarskog rukometnog prvaka Fotex iz Veszprema do finala klupskog Kupa prvaka, mjesta koje je do sada bilo rezervirao samo za najveće i najbogatije poput Barcelone ili nekad Badel 1862 Zagreba. Međutim, otkad su Džomba (25), Božidar Jović (30) i Zlatko Saračević (41) zaigrali za Fotex, a Zdravko Zovko postao trener, klub koji je do tada bio iskompleksiran stalnim porazima u četvrtfinalu Kupa prvaka postao je mjesto u kojem se igra možda najbolji europski klupski rukomet. Ono možda maknut će se ako u dvije utakmice finala, koje će se igrati 21. i 28. travnja, Fotex bude bolji od Magdeburga, prvaka Njemačke.
Veszprem je gradić od 50 tisuća stanovnika, 290 kilometara od Zagreba, na zapadnoj strani Balatona, i kada nas je Džomba dočekao u središtu grada, rekao je odmah: “Ne očekujte ovdje nikakvu zabavu, ovdje u sedam uvečer počinju treptati svjetla na semaforima jer više nema psa na ulici.” Miran grad jedan je od razloga uspjeha Fotexa jer se igrači ne bave ničim drugim osim rukometom, ističe Zdravko Zovko, trener Fotexa. Raspon njihovih godina govori o (ne)zadovoljstvu mirnoćom Veszprema jer i Zovko i Saračaveć kažu kako im ovakav mir i treba, Jović je negdje između, a Džomba, najmlađi, ipak poželi kakav-takav provod.
Prvi od četvorice Zagrepčana koji je potpisao za Fotex bio je Jović, i to u ožujku 2000. Dotadašnji igrač Zagreba napustio je klub koji je imao novčanih problema i bio je šokiran načinom na koji se poštovala financijska strana ugovora u Fotexu. Ništa čudno, vlasnik Fotexa, poslovnog koncerna i glavnog sponzora kluba, jest Gabor Versagy koji podjednako mnogo ulaže i u nogometne klubove MTK i Ferencvaros. Međutim, Versagy vrlo rijetko dolazi na utakmice Fotexa zato što se toliko živcira kao gledatelj da je u napadima bijesa spreman izvrijeđati suce. On je rukometni fanatik koji smatra da je Fotex najbolji klub na svijetu, ali je svjestan da njegovo ponašanje nije primjereno pa zato gotovo više ne dolazi na utakmice, govore igrači.
Nakon što je Jović potpisao za Fotex i preselio se u Veszprem šalimo se kako je počeo zvati ostale igrače da prijeđu u Fotex kako njemu ne bi bilo dosadno. Prvi je za njim došao Zdravko Zovko koji je ugovor potpisao u svibnju 2000., a dva mjeseca poslije potpisao je i Saračević. Prva sezona služila je za preslagivanje momčadi i psihološku pripremu za veće uspjehe na kakve mjesni mađarski igrači nisu bili navikli. Hrvatski, s druge strane, jesu jer je Zdravko Zovko kao igrač osvojio zlatnu olimpijsku medalju kao član jugoslavenske reprezentacije 1984. u Los Angelesu, a kao trener osvojio je dva klupska kupa prvaka Europe sa Zagrebom 1991. i 1992., te kao trener hrvatske reprezentacije osvojio srebrnu medalju na svjetskom prvenstvu na Islandu 1995. te broncu na europskom prvenstvu u Portugalu 1994. Saračević je tada bio član hrvatske reprezentacije kao i Jović koji ima titulu klupskog prvaka Europe iz 1992. sa Zagrebom.
Fotex je do tada živio na slavi najpoznatijeg mađarskog reprezentativca Josefa Elesa i dvojice Kubanca Carlosa Pereza i Ive Luisa Diaza. Nekadašnji kubanski reprezentativci bili su dio nacionalnog tima koji se 1997. nakon turnira u Parizu nije želio vratiti u domovinu nego su se njegovi članovi razmiljeli po Europi. Njih dvojica u međuvremenu su se vjenčali s domaćim djevojkama i dobili mađarsko državljanstvo. Ni dan-danas ne usude se otputovati na Kubu bojeći se da se neće moći vratiti u Mađarsku tako da im samo preostaje da svojoj obitelji šalju novac. “Sjajni su igrači, tjelesno izgledaju poput pantera”, kaže Džomba.
Ni sportska dvorana u Veszpremu nije imala europski štih, sa samo jednom tribinom mogla je primiti 1500 gledatelja, ali nakon što su dovedeni novi igrač dvorana je renovirana tako da u nju danas stane 3000 gledatelja od čega su, ističe Saračević, 1200 pretplatnici s godišnjim ulaznicama. Ništa čudno, u državi u kojoj je sport općenito sve slabiji i u kojoj osim nacionalne vaterpolske reprezentacije nema momčadi kojom se može ponositi, pojava jakog Fotexa bila je pravo iznenađenje. Dokaz tome bila je utakmica Fotexa protiv momčadi Cegledi iz nacionalnog prvenstva kojoj smo prisustvovali i na kojoj su tribine napunile cijele obitelji iz Veszprema.
Prva sezona, ona 2000./2001., služila je za obnavljanje momčadi koja tada nije ni igrala u Kupu prvaka jer je prethodne sezone prvak bio Dunaffer. Za ovu sezonu angažiran je i Mirza Džomba, treći bivši zagrebaš, i trebalo je konačno pokazati da kupovanje Hrvata nije bilo kupovanje mačka u vreći. S druge strane, ti Hrvati morali su se naviknuti na pravila igre kakvih nije bilo u Zagrebu. “Zamisli, kada smo potpisali za Fotex, u ugovoru je pisalo da u 22 sata moramo biti kod kuće”, čudi se Saračević dok smo večerali u restoranu hotela “Betekints”. “Dok smo igrali u Zagrebu imali smo status zločestih dečki, što je bilo možda nezasluženo, ali 22 sata je bilo doista iznenađenje”, dodaje Saračević napominjući da je Zovko uspio dogovoriti produženje do 23 sata. Nije to bilo jedino iznenađenje, u klubu se pazi na svaku forintu tako da se financijski kažnjava kašnjenje na trening, kašnjenje na autobus koji ih vozi na gostujuću utakmicu, isključenje zbog prigovaranja sucu i tako dalje. “Tako prikupljen novac ide u kasu za navijače, od čega ih se pomaže u kupovanju transparenta, putovanju na utakmice i slično”, nastavlja Saračević. Niz pravila na koja nisu navikli uključuje i obveznu zajedničku večeru u spomenutom restoranu hotela “Betekints”. “Htio, ne htio moraš doći na večeru i nešto pojesti. Kako je restoran jedan od sponzora kluba, oni plaćaju 10 njemačkih maraka u svakom obroku, ostatak plaćaju igrači”, zaključuje Saračević.
Igrači su smješteni u stanovima, Džombu često posjećuje njegova djevojka, a protekla dva mjeseca s Jovićem je živjela njegova supruga Nirvana koja je u sedmom mjesecu trudnoće i šestogodišnji sin Adrian. “Sin mi je super, ova dva mjeseca pohađao je mjesni vrtić i odmah našao djevojku”, ponosno ističe Jović. S obzirom na to da Zagreb nije daleko, igrači, koji voze klupske odnosno sponzorske Audije, često putuju u Zagreb. Dok su u Veszpremu, zajedno s dva Kubanca pohađaju tečaj mađarskog jezika. “Došli smo do šeste lekcije, sada učimo neke pjesmice, a Saračeviću ide najbolje”, ističe Zovko kojem u vođenju momčadi pomaže pomoćni trener Rudolf Csonti, Vojvođanin koji vrlo lako prevodi Zovkove ideje. “Csonti mi je vrlo važan, sjetite se Osvalda Ardillesa koji je za vrijeme vođenja Dinama promijenio pet prevoditelja”, objašnjava značaj prevoditelja koji je ujedno i rukometni trener.
Međutim, trebalo je probiti blokadu u glavama mađarskih igrača koji nisu vjerovali da mogu osvojiti nešto u Europi. “Dolazak Saračevića značio je jako mnogo, on je bio pokazatelj da se može možda i do vrha Europe”, kaže Zovko ističući da Fotex ima 25-godišnju tradiciju, što znači da je rukomet uvijek imao velik značaj u Veszpremu. Već su prve europske utakmice pokazale da je Fotex s hrvatskim pojačanjima strašno jak, na ulaske među osam najboljih u Europi već su navikli, ali polufinale Kupa prvaka Fotex do sada nije nikada vidio. U četvrtfinalu ih je čekao prvak Španjolske, strašno jaki Ademar Leon. U prvoj utakmici u Španjolskoj Fotex je senzacionalno pobijedio s pet golova razlike. “Zamisli, pobijedimo, a ostali igrači se u povratku u avionu tresu od straha jer ne vjeruju da konačno mogu ući u polufinale. Pa nisam vjerovao što se događa, imali su potpunu blokadu u glavama”, još se i danas se čudi Jović i prisjeća se kako su i članovi uprave kluba također govorili “ne možemo vjerovati što se događa, dajte nam da popijemo nešto”.
U Veszpremu je bilo 12 razlike za Fotex i prvi put ušlo se u polufinale. U dvije utakmice Saračević je postigao 22 gola, i u Veszpremu su ga odmah proglasili budućim gradonačelnikom. Tada su za polufinalnog protivnika dobili trenutačno najjaču momčad u Europi, prošlogodišnjeg prvaka Europe, španjolsku momčad Portland San Antonio iz Pamplone. U prvoj utakmici u Veszpremu bilo je osam razlike za Fotex, odavno nitko nije tako bio ponizio Portland San Antonio. U uzvratu je Fotex izgubio sa šest razlike, ali Džomba kaže kako bi, da je trebalo, pobijedili i u gostima, ali su igrači razmišljali samo o obrani osam golova prednosti. U te su dvije utakmice Jović i Džomba bili najbolji strijelci pa su se kandidature za novoga gradonačelnika Veszprema počele širiti. “O svojim primanjima i o godišnjem proračunu kluba ne smijemo govoriti, ali Portland San Antonio ima pet puta veći proračun od Fotexa”, naglašava Džomba.
U Veszpremu se sada postavlja samo jedno pitanje – kako doći do ulaznice za finalnu utakmicu, koja će stajati oko 200 kuna. “Čelni ljudi Fotexa nisu vjerovali da je Badel 1862 Zagreb imao po 10 tisuća gledatelja po utakmici, a da se pritom ulaznice nisu naplaćivale. Za njih to nije normalno. Prije nekoliko dana razgovarao sam sa svojim frizerom koji se slaže s tako visokom cijenom ulaznice i najavljuje da će raditi prekovremeno i vikendom samo da bi mogao platiti ulaznicu”, kaže Saračević. Besplatnih ulaznica neće biti, igrači će moći kupiti po četiri ulaznice, a zatim ih dati svojim prijateljima ili rodbini. Nekakva se euforija ipak stvara, ali i sami priznaju da se to ne može mjeriti s najuspješnijim danima Badel 1862 Zagreba, u Veszpremu je uspjeh kada ih publika nakon utakmice pozove da još jednom iziđu na parket i pozdrave ih.
U svakom slučaju bit će ovo najuspješnija sezona za Fotex dok će za Saračevića, smatra se, ovo biti oproštajna sezona. Za njega je već pronađena zamjena, naravno u Zagrebu, odakle će stići makedonski reprezentativac Kiro Lazarov. Saračević je svjestan da će ga u slučaju osvajanja Kupa prvaka i klupskog prvaka Mađarske uprava Fotexa moliti da odigra još jednu sezonu, što se ne bi moglo odbaciti kao nemoguće jer je posljednjih nekoliko godina za Saračevića svaka sezona bila oproštajna a svaki produžetak igranja dokaz da je riječ o medicinskom čudu. Zdravka Zovka veže još jedna godina ugovora, kaže “meni je ovdje lijepo, grad je tih i miran i mogu se odmoriti od zagrebačke buke”, a Božidar Jović mora odraditi još dvije sezone. Prve dvije mu nisu bile problem, osobito kada se gleda zarada, sada se navikao da je normalno plaćen za svoje igranje pa mu mirnoća Veszprema pomalo ide na živce, kao i Džombi. “Pogledaj, imaš dva kafića u koje možeš izaći”, priča Džomba dok sjedimo u petak uvečer u jednom od njih, “i pogledaj tko sjedi za ostalim stolovima, samo ostali Fotexovi igrači, nigdje običnih ljudi.” No Jović priznaje da mu se ne seli u neki drugi grad, računa da će još tri ili četiri godine igrati rukomet pa je već sada s prijateljem otvorio tvrtku koja zastupa u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni jednog japanskog proizvođača specijaliziranih brava. Takve dileme sasvim su logične, odlazak u neki zapadnoeuropski klub može biti golub na grani, a Veszprem, ako ništa drugo, nije daleko od Zagreba.

Zdravko Zovko
kao igrač
1974. brončana medalja na SP u Njemačkoj
1982. srebrna medalja na SP u Njemačkoj
1984. zlatna medalja na OI u Los Angelesu
kao trener
1992., 1993. klupski prvak Europe sa Zagrebom
1994. brončana medalja na EP u Portugalu
1995. srebrna medalja na SP u Islandu
Zlatko Saračević
1986. zlatna medalja na SP u Švicarskoj
1988. brončana medalja na OI u Seoulu
1992., 1993. klupski prvak Europe sa Zagrebom
1994. brončana medalja na EP u Portugalu
1995. srebrna medalja na SP u Islandu
1996. zlatna medalja na OI u Atlanti
Božidar Jović
1992., 1993. klupski prvak Europe sa Zagrebom
1994. brončana medalja na EP u Portugalu
1995. srebrna medalja na SP u Islandu
1996. zlatna medalja na OI u Atlanti
Mirza Džomba
1997., 1998., 1999. – finalist Kupa prvaka sa Zagrebom

Fotex iz Veszprema slavi 25 godina postojanja, ali nikada u karijeri nije doživio ovakve uspjehe. Klub je osnovan 1977., od 1981. stalno osvaja jedno od prva tri mjesta u mađarskom prvenstvu, a prvak je bio 10 puta. Kup Mađarske osvajao je 12 puta, a najveći europski uspjeh mu je osvajanje Kupa pobjednika kupova 1992. Međutim, u Kupu prvaka Fotex nije imao previše uspjeha. Primjerice, u sezoni 1993./94. nije se uspio kvalificirati ni među osam najboljih. Godinu dana poslije ušao je među osam najboljih koji se dijele u dvije skupine, a Fotex je osvojio treće mjesto u svojoj skupini. Isto se dogodilo i sljedeće godine, u sezoni 1995./96. U sezoni 1997./98. pravila su promijenjena, ali u sustavu eliminacija u četvrtfinalu Fotex je izbacila Barcelona. I sljedeće dvije godine ista priča, četvrtfinale i poraz prvo od Barcelone, a zatim od Badel 1862 Zagreba. Ove godine napokon, uz hrvatska pojačanja, dolazi do finala Kupa prvaka.