Slika iz kućne arhiveMinistra hrvatskih branitelja Ivicu Pančića ovih je dana na lokalnoj političkoj tribini pokušao nokautirati razvojačeni pripadnik specijalnih postrojbi, no Pančić se uspio obraniti i sačuvati zube. Samo dva dana potom na saborskom aktualnom satu doživio je kudikamo neugodniji nasrtaj od premijera Ivice Račana. Odgovarajući na prigovore desničarske oporbe zbog lošeg odnosa države prema braniteljima, Račan je nagovijestio da se ljuti na Pančića zbog njegove izjave da su 80 posto časnika invalida varalice. Premda je u protekle dvije godine objavljen niz dokumenata iz kojih se vidi da su mnogi visoki časnici krivotvorili podatke o svojem invaliditetu, Račanu očito i dalje izbjegava sukob s braniteljskim udrugama i njihovim hadezeovskim sponzorima.
Unatoč premijerovoj ljutnji Pančić tvrdi da su njihove veze jednako čvrste kao u siječnju 2000., kad je Račan na sveopće iznenađenje na ministarski položaj imenovao nepoznatog 32-godišnjeg esdepeovca, branitelja iz Vukovara. Oštrom kritikom Tuđmana, Šuška i HDZ-a začas je stekao status radikala. Iz Pančićeva ministarstva u medije su počeli stizati podaci o generalima koji su izmislili svoje bolesti i o tisućama sličnih simulatora koji su Hrvatsku oštetili za stotine milijuna njemačkih maraka. Iako je prestao kritizirati bivši režim, desničari ga i dalje mrze kao glavnog krivca za smanjenje golemih beneficija. Vjerojatno ga ne vole ni Pero Kovačević, Ilko Tomašević i Mirica Županić, troje doministara njegova prethodnika Jurja Njavre protiv kojih su nakon Pančićeve revizije, pod sumnjom da su krivi za financijske makinacije, podignute kaznene prijave.
NACIONAL: Zadnjih dana djelujete poput boksača, zamalo vas je nokautirao posjetitelj tribine u selu Garčinu na kojoj ste gostovali, a u srijedu, 10. travnja, na aktualnom satu Račan vas je također “dohvatio” tvrdnjom da će ubuduće tražiti da dajete odgovornije izjave. – Nisam tako shvatio Račanovu izjavu jer je on rekao samo da će razgovarati sa mnom i ministrom obrane Jozom Radošem kako bismo riješili otvorena pitanja u vezi s ostvarivanjem Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Što se tiče fizičkog napada na mene, očito je moj položaj na političkoj sceni malo prljaviji i suroviji nego položaji drugih ministara, pa se oni mogu baviti golfom i tenisom, a ja povremeno moram i boksati. Ako je potrebno, spreman sam primiti i pokoji udarac, ali i ja ih mogu zadati drugima.
NACIONAL: Jesu li vas organizatori upozorili na mogući incident? – Rekli su mi da u selu ima jedan tip koji bi mogao praviti probleme, ali i da je sve pod kontrolom. On je bivši branitelj i specijalac. Prišao je kao da mi želi pružiti ruku, a potom me pokušao nokautirati. Odmah sam shvatio što mu je na umu i blokirao njegov udarac, a kako je između nas bio stol, to je onemogućilo nastavak tučnjave. Nije bilo razloga za prekid tribine. Jedino me iznenadila naknadna informacija da je napadač zatim otišao kući, uzeo oružje i pobjegao u šumu.
NACIONAL: Čim se počne špekulirati o rekonstrukciji Vlade, vaše je ime u kombinaciji. Navodno se Račanu, sklonom politici nezamjeranja, nimalo ne sviđa vaše javno prozivanje generala koji su lažni ratni invalidi, ili nedavna izjava da su 80 posto časnika invalida varalice? – Nikad mi nije uputio nijedan prigovor. Nas dvojica imamo korektan odnos, a ja ne očekujem da me javno brani od mojih kritičara. Najveći je dokaz njegova povjerenja to što mi se ne miješa u posao i podržava moju reformsku politiku.
NACIONAL: Po načinu kako ste započeli ministarski mandat izgledalo je da će brzo biti riješeni svi slučajevi krađa pod krinkom sudjelovanja u ratu, dok danas i rijetka rješenja kojima ste ukinuli ilegalne povlastice ovih dana ukida Upravni sud? – Borba tek počinje. Sustav u kojem djelujemo je kaotičan, pokazalo se da su čak i mnogi zaposleni u državnoj upravi protiv naših pokušaja da počnemo raditi po zakonu. Na borbu s njima trošimo puno energije koju smo mogli iskoristiti u konstruktivnije svrhe, no to je naša hrvatska zbilja. Neću komentirati pojedinačne sudske odluke, ali ovdje je riječ o nečemu specifičnom. Zakon o pravima hrvatskih branitelja kaže da obrana suvereniteta podrazumijeva oružani otpor agresoru, uključujući odlazak i dolazak u postrojbu. Znači, tu su uključene i neke vrste prometnih nesreća. Osim toga, Zakon propisuje da se invalidnost priznaje i ako je bolest nastala dvije godine nakon razvojačenja, zaključno s 31. prosinca 1997. Ali u nekim institucijama misli se da svatko tko je jedan dan bio hrvatski vojnik, bez obzira kako i u kojem je razdoblju nastradao ili obolio, mora steći status ratnog invalida.
NACIONAL: Zar Upravni sud krši zakone? – Još u doba prethodne vlasti Vrhovni je sud ukinuo neke presude Upravnog suda, ali praksa se nastavlja. Ne isključujem da ćemo i mi zatražiti zaštitu zakonitosti jer je žalosno da Zakon o pravima hrvatskih branitelja ne obvezuje nikoga u ovoj državi. To ujedno znači da bi ova zemlja takvom logikom vrlo brzo udvostručila broj korisnika braniteljskih prava, a naša bi se djeca za 20-ak godina morala skrbiti za 150 do 200 tisuća osoba koje su sudjelovale u Domovinskom ratu. Pritom mi i dan-danas ne znamo koliko uopće ima hrvatskih branitelja jer je odlukom HDZ-ova ministra obrane Pavla Miljavca od 31. prosinca 1998. svakom zaposleniku MORH-a dan status hrvatskog branitelja. Identična odluka postoji i u MUP-u. Tako su stvorene pretpostavke da u ovoj zemlji 400 do 500 tisuća ljudi postanu hrvatski branitelji. Paradoksalno je da je svojom odlukom Miljavac derogirao naputak Gojka Šuška koji je striktno navodio tko sve može imati status branitelja. Radile su se nevjerojatne stvari, a kad mi sada pokušavamo prekinuti takvu praksu, javljaju se otpori.
NACIONAL: Otkud toliki napadi zbog vaše izjave da su četiri petine časnika invalida varalice. Revizija je pokazala da je takvih čak polovica, ali kao da nikomu ne smeta toliki broj varalica s časničkim epoletama? – Mnogi američki generali u Vijetnamskom ratu vraćali su se na ratište, čak i bez ekstremiteta, a nikad nisu zatražili status invalida. Za razliku od njih, neki ovdašnji generali svim su se silama trudili postati invalidi, a golema većina invalidnost nije stekla na bojištu nego daleko od njega.
NACIONAL: Koliko HV ima takvih generala? – Uskoro ćemo takvu analizu dostaviti premijeru Račanu, a potom i javnosti. Važno je da javnost to zna kako bi prestale manipulacije jer ima generala koji su postali invalidi jer su pali na stubištu u uredu, dok su drugi taj status stekli na temelju bolesti koju su imali i prije odlaska u postrojbe, a ni jedan dan nisu proveli na ratištu. Kad sam od nadležnih službi zatražio podatak o broju hrvatskih generala, dobio sam odgovor da im je taj podatak nepoznat. Takvo što sigurno se ne može dogoditi u SAD-u, Kini ili Izraelu. Ali kod nas su se činovi štancali bez kriterija i kontrole, pa nemamo ni osnovne podatke koji nas zanimaju.
NACIONAL: Dopiru li do vas mišljenja građana kako ćete zbog pasivnosti Vlade omogućiti HDZ-u da se vrati na vlast? – Točno, izgubit ćemo vlast ako se u preostalom dijelu mandata ozbiljno ne obračunamo sa svim nepravilnostima u državi. I sam se često pitam zašto nismo bili djelotvorniji, to je najveća krivnja ove vlasti. Djelomično su opravdanje kaos nakon naše pobjede na izborima i loša zakonska regulativa koja onemogućava brže promjene. Ali očiti su i naša nespremnost da se otvoreno suočimo s problemima i nesposobnost za odlučne reforme. Vlada će proći ili pasti na rezultatima obračuna s kriminalom i korupcijom koje smo naslijedili od HDZ-ove vlasti. Građani su svjesni da će trebati još neko vrijeme da se poboljša ekonomska situacija, ali svi su od nas očekivali da oni koji su opljačkali Hrvatsku odgovaraju za svoje lopovluke, ili barem izgube funkcije kojih su se dočepali. Na žalost, mnogi tajkuni zacementirali su svoj status uglednih građana.
NACIONAL: Kad ste preuzeli Ministarstvo hrvatskih branitelja, iz njega su u medije stizali brojni dokumenti, o lažnom invalidu Đuri Dečaku, o njegovu bratu i ocu, dok vam danas na konferencijama sjede isti taj Dečak i još kompromitiraniji Tomislav Merčep? – Ministarstvo koje vodim napravilo je brojne rezove, od šestero bivših pomoćnika ministra protiv njih troje podignute su kaznene prijave. Smanjili smo broj službenika za 25 posto, a nakon zadnje decentralizacije od nekadašnjih 500 sada imamo oko 100 zaposlenih. Revizijom smo otkrili cijeli kriminalni lanac koji je nostrificirao lažne dokumente o invalidnosti, na čijem je čelu hrvatski državljanin jordanskog podrijetla, a suradnike je imao u Ministarstvu obrane, Mirovinskom zavodu i bolnicama. Poduzimamo mnogo što ne bismo li iskorijenili kriminal u resoru za koji smo nadležni, iako se slažem da je to nedostatno. A kad govorimo o Dečaku, Merčepu i udrugama koje vode, sjećam se da su me novinari godinu dana kritizirali zašto s njima ne razgovaram, a sada me pitaju zašto sjedim s njima.
NACIONAL: Pitate li generala Dečaka kako on i njegovi stoje sa zdravljem? – Status invalida se može i izgubiti, ali oni koji ga imaju često nisu krivi koliko oni koji su im ga omogućili.
NACIONAL: Svi oni i njihove udruge nisu se bunili dok su u prošlom režimu mogli računati na neograničene subvencije? – U Hrvatskoj se sve vrti oko novca i materijalnih interesa. Svi mi koji pokušavamo uvesti druge kriterije, kao što su poštenje i solidarnost, ispadamo budale. Sjećam se nas Vukovaraca koji smo potkraj 1991. došli u Zagreb. Problem je nastao kad je među nas dospio novac, otad traju podjele i sukobi sve do danas.
NACIONAL: Jednom ste izjavili da je Vukovar bio izložen raznim manipulacijama, pri čemu ste očito aludirali na Tuđmanov režim. Zašto niste pobliže objasnili na kakve ste manipulacije mislili? – Osnovna su pitanja je li se Vukovar mogao obraniti i jesu li tijekom opsade civili trebali biti zadržani u gradu. Čini mi se da se radilo o igri na višim razinama, što je pokazalo i lanjsko postrojavanje 204. brigade u povodu njene 10-godišnjice. Organizirale su ga vukovarske udruge, a suprotstavio se HDZ. Dok je HDZ bio na vlasti, mogao je organizirati postrojavanje 204 brigade, ali zbog nečiste savjesti nikad nije.
NACIONAL: No branitelji ipak hadezeovce dočekuju ovacijama, a Mesiću i Račanu pjevaju da će ih pojesti crne vrane? – Da sam i ja za vrijeme rata bio u Munchenu ili Stuttgartu, bio bih cjenjeniji nego što jesam, iako sam bio vojnik u Vukovaru. Sve je to dio hrvatskog folklora.
NACIONAL: Kako ste doživjeli odluku Splitsko-dalmatinske županije da generale Gotovinu, Norca i Ademija proglasi počasnim građanima? – Takvo što nije svojstveno demokratskom svijetu. Iznimke su možda Haider, Le Pen i još poneki njihov istočnoeuropski istomišljenik poput Csurke u Mađarskoj, Tudora u Rumunjskoj i Mečiara u Slovačkoj.
NACIONAL: Predsjednik Mesić i dalje zagovara detuđmanizaciju, dok Vlada preferira kohabitaciju s HDZ-om. Nije li i vaša suradnja s korumpiranim predstavnicima udruga korak u tom smjeru? – Naša je suradnja obnovljena tek nakon potpisivanja sporazuma kojim su se obje strane striktno obvezale da će poštovati ustavni poredak, demokraciju i ljudska prava. To je bitan pomak u radu udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Ne moramo se slagati u svemu, ali surađujmo na zajedničkim projektima. A zbog zalaganja za detuđmanizaciju i dehadezeizaciju mene mnogi optužuju kao najvećeg neprijatelja HDZ-a. I dalje mislim da su ti procesi potrebni, radi budućnosti države i samog HDZ-a.
NACIONAL: Plaši li i vas mogućnost da nakon nedjelje, 23. travnja, Ivić Pašalić preuzme HDZ i uz podršku desnih snaga i stranačke infrastrukture pokuša preuzeti vlast? – Vjerujem da je hrvatski narod dovoljno odgovoran i da, tko god pobijedi u HDZ-u, neće ponoviti grešku i dovesti ih natrag na vlast. To ne znači da Hrvatskoj ne treba moderna konzervativna stranka, ali događaji u HDZ-u potvrđuju da su oni još daleko od modernog političkog djelovanja. Proći će još godine dok se HDZ ne profilira na pravi način.
NACIONAL: Koja je razlika između Sanadera i Pašalića? – Pitanje je koji je od njih dvojice manje zlo za Hrvatsku. Osobno bih volio da se sporimo oko toga koji je od njih bolji izbor za ovu zemlju, iako ne vidim nikakvo jamstvo da bi HDZ u dogledno vrijeme bio jamac stabilnosti, tko god ga bude vodio. HDZ mora proći katarzu, a vjerujem da će s vremenom demokratska struja preuzeti kontrolu unutar stranke.
NACIONAL: Jesu li u pravu analitičari koji upozoravaju da bi nakon sljedećih izbora mogla nastati velika koalicija SDP-a i HDZ-a? – Nakon sljedećih izbora nipošto, no u daljoj budućnosti možda. Ali samo ako se HDZ demokratizira, no ostavimo daleku budućnost.
NACIONAL: Zašto ste ublažili nekadašnju izrazitu kritičnost prema Tuđmanu i Šušku? Slažete li se s idejom svog stranačkog kolege Šandora Dembitza koji je zatražio da se jedan od zagrebačkih središnjih trgova nazove imenom Franje Tuđmana? – SDP je demokratska stranka u kojoj svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ne može se pobjeći od toga da je Tuđman prvi hrvatski predsjednik, sa svim vrlinama i manama, ali ne bih više govorio o tome jer me ionako etiketiraju kao njegova velikog kritičara.
NACIONAL: Nakon vašeg posjeta Izraelu mnogi su vas kritizirali kad ste predložili primjenu tamošnjih kriterija za ratne invalide. Otkud toliki strah od primjene prvjerenih metoda zahvaljujući kojima nacija koja je pola stoljeća u neprekidnom ratu ne pati od kolektivnog PTSP-a? – Ne znam koliko je dobro uspoređivati Hrvatsku s Izraelom jer je riječ o drukčijem mentalitetu, tradiciji i odnosu prema vojniku i smrti. U Izraelu poimence znaju svakog svog poginulog vojnika i na njega se njeguje sjećanje. Mi ne znamo ni tko je u Domovinskom ratu stradao kao vojnik, a tko kao civil. Svi izraelski ratni invalidi imaju potpunu liječničku skrb i nitko od njih ne treba jedan dan čekati na protezu ili drugo pomagalo. Nije stvar samo u tome što su oni bogatiji nego i u organiziranosti i osjećaju odgovornosti prema državi.
NACIONAL: Za vrijeme krize zagrebačke vlasti mediji su vas proglasili Bandićevim čovjekom i uz Tomca jedinim važnim članom SDP-a koji se suprotstavio Račanu? – Ja sam svoj čovjek i imam politički nazor koji se ponekad potpuno ne podudara sa stajalištima vodećih ljudi u SDP-u. To je normalno jer sam pripadnik mlađe generacije političara, za koje je logično da razmišljaju drukčije od starijih kolega. Svoj odnos i prijateljstvo s Milanom Bandićem ne namjeravam skrivati od javnosti, bez obzira na njegov trenutačni politički položaj.
NACIONAL: Jeste li mu prijateljski savjetovali da nije u redu pokušati podmititi policiju? – Obojica smo prilično zauzeti poslom, zbog čega se rijetko nalazimo. Neosporno je napravio glupost, ali zanemaruju se brojne važne stvari koje će kudikamo više utjecati na život građana od njegove vožnje u alkoholiziranom stanju.

Razgovor s ministrom hrvatskih branitelja, najdosljednijim borcem protiv kriminala koji je za sobom ostavio bivši režimPremda se mnogi i dalje protive suradnji sa Srbijom, sve više tamošnjih pjevača, glumaca i sportaša dolazi u Hrvatsku. Frustrira li vas obnavljanje suradnje? – Život teče dalje, oni koji su se u Vukovaru najtvrdokornije protivili povratku Srba sada odlično surađuju s SDSS-om u gradskoj vlasti. Normalizacija je nužna, iako odnosi još nekoliko generacija neće biti posve normalni. Nikad nisam volio narodnu glazbu, posebno ne istočnjačku, kao ni srpske sportske klubove. No kad oni dođu k nama, to je prilika da Hrvatska pokaže svoju uljuđenost.

Moje ministarstvo napravilo je brojne rezove: protiv troje od šestero bivših pomoćnika podignute su kaznene prijave, smanjili smo broj službenika s nekadašnjih 500 na 100 zaposlenih, razotkrili smo cijeli jedan kriminalni lanac koji je nostrificirao lažne dokumente o invalidnosti