IlustracijaIstraživački tekst Dine Rasor za Truthout o zatvorskoj industriji u SAD-u bavi se načinom na koji privatne zatvorske korporacije iskorištavaju problem ilegalnih imigranata. U stvari, prema izvješću neprofitne organizacije Detention Watch Network, industrija privatnih kaznionica nastala je upravo zahvaljujući ugovoru koji su 1983. godine sklopile danas nepostojeća Služba za imigraciju i naturalizaciju i novoosnovana Američka kazneno-popravna korporacija (CCA), danas najveća privatna zatvorska kompanija u zemlji. CCA, a za njom i brojne druge kompanije, brzo je uvidjela da ilegalni imigranti, kojih prema zadnjim procjenama u SAD-u ima blizu 12 milijuna, predstavljaju unosan izvor zarade. 1990. godine CCA je potpisala prvi ugovor s federalnom vladom o preuzimanju uprave nad federalnim pritvorima za imigrante, "od kojih mnogi nisu počinili nikakav zločin osim nezakonitog boravka u zemlji".

Procvat biznisa poslije tragedije

Nakon 1996. godine kapaciteti privatnih pritvora za imigrante dramatično su porasli, a nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. Amerika je dobila "cijelu novu skupinu potencijalnih pritvorenika". Predsjednik uprave kompanije Cornell Industries, koja je sada dio druge najveće privatne zatvorske kompanije u SAD-u GEO Group, jasno je dao do znanja kako očekuje da se stanje nakon 11. rujna, s pojačanim nadzorom i brojnijim uhićenjima imigranata bliskoistočnog podrijetla, pozitivno odrazi na poslovanje tvrtke. Iako konačni rezultati nisu ispunili njegova predviđanja, novi razlog za optimizam pojavio se s Velikom recesijom te je predsjednik Cornella izjavio kako ne vjeruje da će se popunjenost pritvora smanjiti "u ekonomiji s rastućom nezaposlenošću među američkim radnicima".

I CCA i GEO imaju vrlo isplative ugovore s Agencijom za imigraciju i carinu (ICE), koja djeluje u sklopu Ministarstva domovinske sigurnosti. Pod upravom CCA-e nalazi se 14 objekata s gotovo 15,000 ležaja, dok GEO vodi brigu o sedam objekata s preko 7000 ležajeva. 2010. godine njihovi su prihodi iznosili 1.69 milijardi (CCA), odnosno 1.17 milijardi dolara (GEO). 2009. godine u američkim je imigrantskim pritvorima, ukupno oko 350 njih, bilo smješteno 380,000 ljudi od kojih neki već godinama žive u SAD-u, a otprilike polovica nema nikakav kriminalni dosje. Tu su i cijele obitelji, "preživjele žrtve mučenja, tražitelji azila i druge ranjive skupine uključujući trudnice, djecu i teško bolesne pojedince koji ne dobivaju prikladnu medicinsku skrb".

Rasna diskriminacija

Nadležno ministarstvo za pritvaranje ilegalnih stranaca uglavnom unajmljuje prostore u okružnim i gradskim zatvorima, gdje su imigranti smješteni s lokalnim kriminalcima iako je to za državu najmanje isplativa opcija, a nezakonit boravak u zemlji zakonski se smatra prekršajem, a ne kaznenim djelom. U unajmljenim zatvorskim prostorijama završava oko 67% pritvorenih imigranata, dok je ostatak u federalnim centrima pod upravom države i privatnika. Kada bi privatna zatvorska "industrija mogla navesti lokalne i državne čuvare zakona da pronalaze i uhićuju više neprijavljenih imigranata, bilo bi više lokalnih zatvora prepunih uhićenika na raspolaganju za upravljanje".

Kako politika federalne vlade prema imigrantima nije dovoljno rigorozna, neke su se savezne države obratile Američkom vijeću za zakonodavnu razmjenu (ALEC), konzervativnoj neprofitnoj organizaciji koja se bavi stvaranjem nacrta zakona. Rezultat njihova zalaganja je zakon Arizona SB 1070 koji omogućava "saveznim i lokalnim čuvarima zakona da preuzmu federalne ovlasti i sami pritvaraju imigrante". Najproblematičniji dio zakona je odredba koja obvezuje provoditelje zakona da "pokušaju odrediti imigrantski status ljudi s kojima dođu u 'zakonit kontakt', a imaju opravdanog razloga posumnjati da su ovi u SAD-u ilegalno". Mnogi su upozorili da taj zakon vodi ka rasnoj diskriminaciji građana hispanskog podrijetla te je slučaj nedavno došao i do Vrhovnog suda.

Ljudske sirovine

Zakon je nakon Arizone prihvaćen i u još nekolicini saveznih država, čime su lobiranjem pripomogle i privatne zatvorske kompanije. Njihov najveći saveznik u Arizoni je senator Russell Pearce, inače i sam član ALEC-a i glavni sponzor zakona koji je 2010. potpisala guvernerka Arizone Jan Brewer. CCA je, kako je otkriveno, vrlo čvrsto povezana s uredom guvernerke, čiji su najbliži suradnici bivši zaposlenici dotične kompanije. Podrži li Vrhovni sud arizonski zakon, "on će početi vrijediti i u drugim državama koje su izglasale slične zakone, a ostale države bit će ohrabrene da uvedu vlastite zakone". To će dati prostora zatvorskoj industriji za nova lobiranja i nastojanja da se što veći dio od onih 12 milijuna imigranata nađe u njezinim pritvorima. Nastavi li ona, uz pomoć svojih poslušnika u vladi, s tim neobuzdanim iskorištavanjem "ljudskih sirovina" u svrhu profita, bit će to nesumnjivo "dobro za njihov posao, ali vrlo pokvareno i loše upravljanje za SAD".

Više o temi:

Djeca u okovima privatnika

Studija grabežljivog kapitalizma

Korporativni arhipelag gulag

Industrija utamničenja