IlustracijaNovinarka i antiratna aktivistica Sarah Lazare u tekstu za Truthout piše o najavljenom prosvjedu udruge Irački veterani protiv rata (IVAW) na nedjeljnom summitu NATO-a. Veterani, koji će marširati zajedno s tisućama drugih prosvjednika, u simboličkoj gesti otpora vratit će svoja ratna odličja NATO-vim čelnicima. Irački veteran Vincent Emanuele kaže da je došlo vrijeme da se otvoreno progovori o činjenici da je SAD „vojno carstvo" koje se ponaša „imperijalistički", kao i o posljedicama koje taj imperijalizam ostavlja na vojnicima i ljudima čiju zemlju okupiraju.

„Globalni rat protiv terorizma" koji je pokrenuo SAD uz pomoć sve malobrojnijih saveznika razvukao se do nepodnošljivosti, za što NATO „snosi sve veću odgovornost" osiguravajući vojnu pomoć u opsadi Iraka i Afganistana. Unatoč tvrdnjama da se rat u Afganistanu nakon više od desetljeća bliži kraju i obećanju predsjednika Obame da će se američke trupe 2014. povući odande, nedavni „strateški sporazum" SAD-a i Afganistana jamči da će Amerikanci tamo biti prisutni još barem deset godina.

'Normalno' ubijanje

NATO je „hladnoratovska tvorevina" koja je uspjela nadživjeti Hladni rat, uvukavši u svoj sastav i države nastale raspadom Sovjetskog Saveza. Od samog nastanka NATO-a „SAD je sjedio za njegovim kormilom", podmirujući 75% njegovih vojnih troškova, te mnogi vide tu organizaciju kao „oruđe američke globalne strategije". 138,000 NATO-vih trupa nalazi se na terenima širom svijeta, a dio njih prošle je godine sudjelovao u zračnom napadu na Libiju pod Gadafijem.

Među demonstrantima će u nedjelju biti i Mary Kirkland, čistačica iz Indianapolisa i majka vojnika Derricka Kirklanda koji se 2007. kao 20-godišnjak prijavio u vojsku te je ubrzo otpremljen u Irak. Umjesto odličja, Mary će ponijeti Derrickovu fotografiju u uniformi, ispred američke zastave, snimljenu neposredno prije njegova odlaska na bojište. Derrick, koji je radio slabo plaćen posao kuhara u lancu restorana IHOP, upisao se u vojsku doznavši da mu je djevojka trudna kako bi namaknuo dodatni novac. 2007. i 2008. godine proveo je prvi 15-mjesečni rok u Iraku. Nekoć iznimno vedar mladić kući se vratio slomljen i prepun grižnje savjesti zbog ljudi koje je ubio. Kada se pokušao povjeriti majci, ona mu je rekla da je ubijanje u ratu normalno.

Derricku su prepisani psihotropni lijekovi, a u jesen 2009. poslan je natrag u Irak. Pet mjeseci kasnije pokušao se ubiti. Poslan je u kliniku za liječenje vojnika od ratnog stresa u vojnoj bazi Camp Liberty, gdje si je ponovo pokušao oduzeti život, nakon čega je premješten u vojnu bolnicu Madigan (MAMC) u Njemačkoj, a zatim u bazu Lewis McChord (JBLM) u Washingtonu. Medicinsko izvješće od 15. ožujka kaže da je rizik od Derrickova samoubojstva „nizak do umjeren" te da ga nije potrebno posebno motriti. Tri dana kasnije Derrick se po treći put pokušao ubiti, ali u vojnom izvješću o tom incidentu stoji da nije procijenjen „sumnjivim ili suicidalnim". 19. ožujka 2010. Derrick se sam vratio u vojarnu, a iduće je jutro pronađen obješen u svojoj sobi.

Rekordan broj samoubojstava

Mary Kirkland bijesna je na vojsku jer nisu ništa poduzeli da pomognu njezinu sinu, već su ga „pustili da umre bez razloga". Iako je vojni glasnogovornik u JBLM-u izjavio da oni „vrlo ozbiljno shvaćaju samoubojstva", Derrickov bivši suborac i osnivač udruge March Forward! Kevin Baker vidio je kako nadređeni ismijavaju i vrijeđaju Derricka zbog pokušaja da sam sebi presudi za zlodjela koja si nije mogao oprostiti. Takvo je ponašanje, kaže Baker, posve uobičajeno u vojnom sustavu koji ne „dehumanizira" samo neprijatelje, već i one koji se bore na njegovoj strani.

Vojna baza JBLM, u kojoj je smješteno preko 40,000 boraca, „postala je nacionalni primjer ratnih traumi". Iz nje potječe „ubilačka ekipa" osuđena za ratne zločine počinjene 2010. godine, kao i narednik Robert Bales koji je prošlog ožujka ubio 17 afganistanskih civila. Također, JBLM je prošle godine izvijestio o 12 samoubojstava u bazi, što je rekordan broj. Vojna bolnica MAMC u kojoj je Derrick proglašen nisko-do-umjereno rizičnim bila je pod istragom nakon što se saznalo da su tamošnji liječnici odbacili gotovo tristo dijagnoza PTSP-a radi uštede na troškovima liječenja.

Gotovo svaki peti veteran ratova u Iraku i Afganistanu pati od „PTSP-a ili kronične depresije". Stopa samoubojstava u vojsci nadmašila je onu među civilima, a prošle je godine bila najviša u povijesti - ukupno 164 vojnika. To se poklopilo i s naglim porastom broja seksualnih napada vojnika u aktivnoj službi na njihove kolegice. Psihički problemi posebno su prisutni kod vojnika koji su u više navrata otpremani na ratište.

'Smjesta okončajte okupaciju Afganistana'

„Usporedive studije traumi i samoubojstava među iranskim i afganistanskim stanovništvom ne postoje, ali neki stručnjaci procijenili su da je trauma u tim društvima gotovo univerzalna." U američkom napadu poginulo je više od milijun Iračana, dok ih je više milijuna raseljeno. Od 2006. naovamo poginulo je 12,000 afganistanskih civila, a broj je lani dosegao rekordnu točku, kao i broj raseljenih osoba. Mary je nakon smrti sina postala žestoka protivnica „globalnog rata protiv terorizma" na koji sada gleda kao na nepotrebno ubijanje nevinih, kako na jednoj tako i na drugoj strani.

Prosvjedi protiv NATO-va summita u Chicagu već traju. Pokret Occupy Chicago započeo je 12. svibnja desetodnevnu akciju tijekom koje će razne skupine pokušati privući pažnju na „ljudsku cijenu ratova". 20. svibnja IVAW će marširati uz Koaliciju protiv NATO-a/G8, radničke sindikate i druge borce za građanska prava, zahtijevajući da „NATO smjesta okonča okupaciju Afganistana" i da se američki novac, umjesto na ratovanje, utroši u korist građana u vlastitoj zemlji. Vraćanje odličja za neke je dio procesa liječenja ratnih traumi, moćan simbolički čin kojim se odbija nagrada dodijeljena za strahote u kojima su sudjelovali.

Sudionica Occupy Chicaga i suorganizatorica prosvjeda Rachael Perrotta užasnuta je jer svojim porezima plaća za bezrazložno ubijanje ljudi na drugom kraju svijeta od strane vojnika koji su izmanipulirani, zloupotrijebljeni i izloženi golemim rizicima po svoje psihičko i fizičko zdravlje. „Veterani su dio onih 99%", kaže Perrotta, „i Occupy Chicago stoji uz njih." Krajem svibnja u Chicagu se trebao održati i summit zemalja G8, ali je, vjerojatno u strahu od masovnih prosvjeda, događaj premješten u Camp David.

Sjedi i šuti

Gradonačelnik Chicaga Rahm Emanuel nastojao je ograničiti prava prosvjednika nizom restriktivnih zakona koje je Occupy Chicago prozvao „sjedni i šuti". Oni uključuju pojačanu pokrivenost grada nadzornim kamerama, zatvaranje javnih parkova i globe za prosvjednike koji nemaju službena odobrenja. Dovedeno je policijsko pojačanje iz drugih gradova, a od 1. svibnja gradom patroliraju i federalni agenti u sklopu tzv. „operacije crvena zona". I Nacionalna garda države Illinois u pripravnosti je za provođenje „sigurnosnih mjera protiv prosvjednika", koji su ipak dobili dopuštenje od grada za nedjeljni marš.

Jacob George, pripadnik IVAW-a koji je odslužio tri ture u Afganistanu, ogorčen je jer su mu lagali, osjeća se iskorištenim i želi ukazati na očite pokušaje „prikrivanja pravih cijena nasilnog sukoba". Mary je te laži iskusila i nakon smrti svog sina, kada mu je vojska priredila svečani pogreb držeći se službene priče da je Derrick „poginuo na dužnosti". Mary će tijekom prosvjeda nositi majicu s otisnutom Derrickovom fotografijom, istom koju namjerava uručiti NATO-vim čelnicima. Za nju je marš protiv NATO-a način „da odam počast uspomeni na svog sina", i uspije li njime pomoći makar i jednoj osobi, to će biti velik uspjeh jer „ne želim da itko drugi prođe kroz ono kroz što sam ja prošla".