Objavljeno u Nacionalu br. 862, 2012-05-22

Autor: Marko Fančović

Tate političari i sinovi rata

To su sinovi: jedan u grobu, dva u bolnici

Vojna karijera može dobro poslužiti kao platforma za politički uspjeh, a ako se i sinovi pokažu kao ratni heroji, velika je šansa da se postane predsjednik države

'Nisam se školovao na vojnoj akademiji Sandhurst da sjedim na guzici dok se dečki bore', rekao je princ Harry i otišao u Afganistan'Nisam se školovao na vojnoj akademiji Sandhurst da sjedim na guzici dok se dečki bore', rekao je princ Harry i otišao u AfganistanKoliko vojna karijera u ratu može dobro poslužiti kao odskočna daska za političku, najuočljivije je na primjeru generala i drugih veterana koji su poslije postali predsjednici, od kojih su neki, poput Josipa Broza Tita ili Charlesa de Gaullea, političku karijeru izgradili na uspjehu u oslobađanju svoje zemlje od nacističke okupacije. Ali nisu zanimljivi samo slučajevi budućih političara u ratu, poput Stroma Thurmonda, najdugovječnijeg američkog senatora, koji je na vlastiti zahtjev, nakon ostavke na položaj suca i senatora u Južnoj Karolini, uvršten u padobranske jedinice koje su skakale iza neprijateljskih crta na Dan D. Zanimljivo je i koji su političari, s pobjedničke ili poražene strane, svoje sinove slali u borbu o kojoj su odlučivali, a koji su ih čuvali što dalje od fronte.

ČESTO SE DOGAĐALO da sinovi profesionalnih vojnika, koji su slijedili karijere svojih očeva, služe pod zapovjedništvom vlastitog oca u ratu, ali bilo je i neobičnih slučajeva. Kad je mladi časnik Jefferson Davies (budući predsjednik Konfederacijskih Država Amerike u građanskom ratu 1861.-65.) 1832. služio pod pukovnikom Zacharyjem Taylorom, budućim generalom i predsjednikom SAD-a (1849.- 1850.), zaljubio se u Taylorovu kćer Sarah i ona u njega. No pukovnik Taylor bio je protiv tog braka jer nije za svoju kćer htio sudbinu vojničke supruge, a i sam Davis bio mu je izrazito antipatičan. Zaljubljeni par vjenčao se unatoč Taylorovu protivljenju, ali su tri mjeseca poslije oboje oboljeli od malarije - Jefferson je preživio, a Sarah nije. Tadašnji rat s poglavicom Crnim Sokolom iz plemena Sauk bio je jedinstven po tome što je obilježio karijeru trojice budućih predsjednika - osim Zacharyja Taylora i Jeffersona Davisa, u njemu je kao satnik milicije Illinoisa služio i Abraham Lincoln.


POSLIJE, VEĆ DRUGI PUT oženjen, Jefferson Davies prekinuo je političku karijeru zbog služenja u meksičko-američkom ratu, i to upravo pod Taylorovim zapovjedništvom. Toliko se istaknuo u bitki kod Buena Viste početkom 1847. da mu je general Zachary Taylor javno rekao: "Gospodine, moja kći očito je bolje prosuđivala ljude nego ja!" Poslije je Zacharyjev sin Robert Taylor, jedan od petorice sinova bivših predsjednika koji su se borili za Konfederaciju, upravo od Davisa dobio čin brigadnog generala Konfederacije. Poginuo je u ratu, u padu s konja. Najstarijeg Lincolnova sina Roberta majka je pak na očev očaj brižljivo držala podalje od bojišta - vojsku je služio kao pobočnik u stožeru generala Granta. U Građanskom ratu najviše odličje za hrabrost na bojištu, medalju časti, dobio je poručnik Arthur McArthur. U II. svjetskom ratu kao najstariji dobitnik odlikovan je general Douglas MacArthur. To je, do posthumne dodjele tog odličja Theodoreu Rooseveltu za slavni juriš na Kubi, bio jedini par otac-sin koji je dobio najviše američko vojno odličje.

SVA ČETVORICA SINOVA Theodorea Roosevelta istaknula su se u I. svjetskom ratu. Najmlađi, pilot Quentin Roosevelt, poginuo je u lipnju 1918. u tijesnom zračnom dvoboju nad Francuskom, njegov protivnik imao je 20 rupa od metaka u svom zrakoplovu. Doznavši da je pali neprijatelj sin "Teddyja" Roosevelta, kojeg su iznimno poštovali, Nijemci su ga pokopali s vojnim počastima. Ni njegova starija braća nisu zaostajala u ratnoj službi, u tradiciji svog oca koji je predvodio "Rough Riderse" na Kubi, zbog čega je Roosevelt rekao: "Kakve ja to dečke imam, jedan u grobu, a dva u bolnici!" Archibald Roosevelt u I. je svjetskom ratu došao do čina satnika, preživjevši bojni plin iperit i njemačke metke na Verdunu, nakon čega je zbog rana otpušten iz vojske kao stopostotni invalid. Oporavivši se od rana, služio je i u II. svjetskom ratu: 1943. ga je na Novoj Gvineji japanski geler pogodio u isto koljeno pa je postao jedini Amerikanac sa stopostotnom invalidnošću iz oba svjetska rata zbog iste rane. Theodore Roosevelt mlađi u I. je svjetskom ratu kao zapovjednik bataljuna iskoristio svoju imućnost (kao sin bogatog bivšeg predsjednika) da iz vlastita džepa plati nove čizme za cijeli bataljun; istaknuo se u nekoliko bitaka i bio ranjen. Uoči II. svjetskog rata je 1940., kao i mnogi drugi dobrostojeći poslovni ljudi, sam platio dodatnu obuku za pričuvne časnike i upoznavanje s novim vojnim tehnologijama pa se nakon Pearl Harbora reaktivirao kao zapovjednik iste postrojbe u kojoj se borio i u prethodnom ratu, došavši do čina brigadnog generala. Premda se sukobljavao s generalom Pattonom i zbog toga izgubio zapovjedništvo - Patton, strogi ljubitelj vojnog protokola, nije trpio naviku generala Allena i njegova dozapovjednika Roosevelta da ratuju u običnoj odjeći, bez oznaka čina na odori -Theodore Sva četiri sina Theodorea
Roosevelta istaknula su se u 1. svj. ratuSva četiri sina Theodorea Roosevelta istaknula su se u 1. svj. ratuRoosevelt jr. bio je jedini američki general koji se na Dan D sa svojim vojnicima pješice probijao preko plaža Normandije, umjesto da se iskrca nakon uspostave mostobrana; u tome ga nije spriječilo ni to što je zbog artritisa hodao sa štapom. Umro je mjesec dana kasnije, tijekom borbi za oslobađanje Francuske, od infarkta u 57. godini. Za svoje zasluge u iskrcavanju u Normandiji posthumno je odlikovan Medaljom časti; u filmu "Najduži dan" glumio ga je Henry Fonda. Kenneth "Kermit" Roosevelt služio je u oba rata kao dragovoljac, u I. u britanskoj vojsci, a u II. u američkoj, uglavnom na Bliskom istoku, gdje je zbog izvrsnog znanja arapskoga bio dragocjen tumač i pregovarač. Ubio se 1943. na Aljasci, kamo je premješten zbog alkoholizma uzrokovanog kroničnom depresijom.

I SVA ČETIRI SINA Franklina Delanoa Roosevelta, predsjednika i vrhovnog zapovjednika američke vojske u II. svjetskom ratu, služila su u oružanim snagama: mlađi Franklin i John bili su u mornarici (Franklin Delano mlađi bio je odlikovan za hrabrost u bitki kod Casablance), a najstariji James na svoje je inzistiranje dobio borbeni angažman u marincima, premda je zbog ravnih tabana morao nositi tenisice umjesto čizama; zbog toga se odrekao čina pričuvnog potpukovnika i prihvatio čin satnika. Borio se u bitki za Midway i odlikovan Mornaričkim križem i u bitki za Makin (Gilbertovo otočje). Rat je završio u činu pukovnika (poslije, kao pričuvni marinac, do umirovljenja 1959. postao je brigadni general). Eliott Roosevelt bio je pak pilot s više od 300 borbenih letova i iz svog je aviona vidio pad zrakoplova u kojem je 1944. poginuo Joseph mlađi "Joe" Kennedy, stariji brat budućeg predsjednika Johna Fitzgeralda. O Johnu Fitzgeraldu Kennedyju i njegovu zapovjedništvu nad torpednim čamcem PT-109 uglavnom se sve zna: nakon što ga je u kolovozu 1943. udario i potopio japanski razarač, poručnik Kennedy uspio je četverosatnim plivanjem, držeći prsluk za spašavanje jednog ranjenika u zubima, odvesti preživjele iz svoje posade na najbliži pusti otok i zatim ih povesti više od 4 km mora do drugog otoka s kokosima i vodom, gdje su preživjeli šest dana dok nisu bili spašeni, za što je odlikovan. Osim Kennedyja, u II. svjetskom ratu služili su i budući predsjednici Dwight Eisenhower (glavni zapovjednik svih američkih snaga na Dan D), Lyndon Johnson (mornarički inspektor na Pacifiku), Richard Nixon (transportna mornarica, neborbeni zadaci), Ronald Reagan (First Motion Picture Unit za snimanje propagandnih filmova, zbog jakog astigmatizma nije slan u borbu) i George W. Bush stariji (pilot na Pacifiku u najvećoj zračnoj bitki u povijesti, u Filipinskom moru; bio je oboren i plivao četiri sata dok ga nije spasila podmornica). George Bush mlađi kao pilot u Nacionalnoj gardi Teksasa izbjegao je pak odlazak u Vijetnam, za razliku od kasnijih predsjedničkih kandidata Johna Kerryja (zapovjednik brzog patrolnog čamca, u borbi ranjen šrapnelom u ruku i nogu 1969.) i Johna McCaina III. Današnji senator McCain, sin glavnog zapovjednika svih američkih snaga u Vijetnamu admirala Johna McCaina II, kao pilot je 1967. bio oboren, ranjen i zarobljen te je četiri i pol godine proveo u zarobljeništvu. Odbio je ranije puštanje u propagandne svrhe, tražeći da se po vojnim pravilima prvo puste zarobljeni prije njega i trpio svakodnevna mučenja; zbog tadašnjih premlaćivanja ni danas nije u stanju dići ruke iznad glave, a zbog zarobljeništva nije napredovao u karijeri do ranga svog oca i djeda, koji su obojica bili admirali s četiri zvjezdice. Kad je Dwight Eisenhower izabran za predsjednika, s bojišta u Koreji povučen je njegov sin jedinac, bojnik John Eisenhower. Ljutiti bivši general pitao je tko je njegovu sinu uništio priliku za napredovanje u službi, na što je odlazeći predsjednik Harry Truman odgovorio da je iskoristio svoje pravo vrhovnog zapovjednika da povuče iz borbe sina budućeg predsjednika "koji bi bio predragocjen talac u slučaju zarobljavanja".

Erwin Rommel, slavni njemački general, s 14 godina poslao je u Luftwaffe sina Manfreda, koji je kasnije postao gradonačelnik StuttgartaErwin Rommel, slavni njemački general, s 14 godina poslao je u Luftwaffe sina Manfreda, koji je kasnije postao gradonačelnik StuttgartaBUDUĆI PREDSJEDNIK Francuske François Mitterrand 1940. je pao u njemačko zarobljeništvo, iz trećeg pokušaja uspio pobjeći iz logora i vratio se u Francusku gdje se uspio zaposliti kao niži činovnik u vichyjevskoj marionetskoj, kvislinškoj vladi generala Pétaina, špijunirajući kolaboracioniste za Pokret otpora. U II. svjetskom ratu malo je koji političar štedio svoju djecu. Sin Josipa Broza, Žarko, borio se u Crvenoj armiji, a k ocu na Vis došao je 1944. tek nakon ranjavanja u borbi i gubitka ruke. Sin Winstona Churchilla, Randolph, bio je obavještajac koji je za svog oca utvrđivao tko se na Balkanu bori protiv sila Osovine, boraveći u Topuskom i na Visu 1944. Sama buduća kraljica Elizabeta II. rat je provela u uniformi, kao 18-godišnja vojna mehaničarka u Londonu koja je popravljala kamione. Možda je na posao išla iz palače, ali je imala crnog pod noktima i mrlja od maziva po odjeći kao i svaki drugi mehaničar. Kad su je zabrinuti roditelji obavijestili da ne žele da polaže za vozačicu kamiona, ona im je glatko rekla da je prekasno, jer je taj ispit položila dolazeći do njih u palaču, vozeći kroz najveću prometnu gužvu Piccadilly Circusa! Prema nekim izvještajima, čak je nakon toga stavljala glavu u torbu vozeći kamion hitne pomoći slalomom između gorućih zgrada tijekom bombardiranja Londona dalekometnim raketama V1 i V2. Elizabetin sin Charles služio je pet godina u mornarici u vremenu bez ratnih sukoba, ali je Charlesov mlađi brat Andrew, vojvoda od Yorka, bio pod vatrom tijekom Falklandskog rata, kao pilot helikoptera koji je dostavljao opremu i izvlačio ranjenike. Oba Charlesova sina također su piloti helikoptera, ali je mlađi Harry, koji je prije toga prošao vojnu akademiju Sandhurst, inzistirao na borbenom rasporedu: "Nisam se školovao na Sandhurstu da sjedim na guzici dok se dečki bore za našu zemlju!" I u tenkovskoj postrojbi proveo je 77 dana na bojištu u Afganistanu, što je brižljivo skrivano od medija. Kad je jedan australski tabloid objavio reportažu o tome, princ Harry odmah je povučen iz rata, ali je prije toga imao vatreno krštenje u ophodnjama i sukobima s pobunjenicima.

SIN NAJCJENJENIJEG njemačkog generala Erwina Rommela, Manfred Rommel, s 14 godina pridružio se Luftwaffeu 1943. i sudjelovao u protuzračnoj obrani. Htio je, navršivši 16, prijeći u SS, ali je na očev nagovor odustao. Kad mu se otac ubio nakon neuspjelog atentata na Hitlera, mladi Rommel - budući mirnodopski gradonačelnik Stuttgarta - dezertirao je i predao se prvoj američkoj postrojbi na koju je naišao. Kao političar postao je blizak prijatelj dvojice časnika koji su služili u obližnjoj vojnoj bazi - sinova američkog generala Pattona i britanskog feldmaršala Montgomeryja. Jedan sin Draže Mihailovića poginuo je u četnicima na samom kraju rata 1945., a drugi sin i kći borili su se za suprotnu stranu kao partizanski ilegalci u okupiranom Beogradu. Dugi niz godina svijet su vodili veterani II. svjetskog rata, jednog od posljednjih u kojem su i ratni vođe i političari svoje sinove bez oklijevanja slali da sudjeluju u ratnim naporima svoje države. Nakon toga rat je sve više postajao stvar profesionalne vojske i političari su se sinovima u vojsci mogli pohvaliti samo ako su njihovi potomci i prije toga nosili odore oružanih snaga. Davno su prošla vremena kad je u I. svjetskom ratu jedan Theodore Roosevelt mogao reći: "Kakve ja to dečke imam, jedan u grobu a dva u bolnici!" Ili kad su u II. svjetskom ratu i Franklin D. Roosevelt i Churchill bez oklijevanja svoje sinove slali usred ratnih sukoba. Koliko će pak političkih lidera izići iz ratnih sukoba na kraju 20. i početka 21. stoljeća, tek će se vidjeti.

Vezane vijesti

'Sve su to teće, lonci'

'Sve su to teće, lonci'

Nedavni poklon omanskog sultana Qaboosa bin Said al Saida dubrovačkom gradonačelniku Andri Vlahušiću mnoge je iznenadio: neke jer je bio toliko… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika