Objavljeno u Nacionalu br. 335, 2002-04-16

Autor: Nina Ožegović

EKSKLUZIVNO IZ ALEKSANDRIJE

Aleksandrina otvorena nakon 2049 godina

Biblioteka u Aleksandriji, najslavnija knjižnica svih vremena koju je zapalio Cezar 47. godine p. n. e., otvorit će se ponovno 23. travnja

Biblioteka Aleksandrina, najslavnija knjižnica svih vremena, koja je prije više od dvije tisuće godina izgorjela u požaru, otvorit će se ponovno za javnost 23. travnja u Aleksandriji u Egiptu, a svečanoj ceremoniji otvaranja prisustvovat će više od tisuću državnika, kraljeva, šeika, prinčeva i sultana, te još pet tisuća uglednih gostiju iz cijelog svijeta. Imena najavljenih državnika zasad se kriju zbog sigurnosnih mjera, no pretpostavlja se da u Aleksandriju stiže svjetska elita, a među njima i hrvatski predsjednik Stipe Mesić. Taj historijski događaj zbit će se 20-ak godina nakon što se rodila ideja o obnovi drevne knjižnice koja je u helenističko doba simbolizirala vrhunsko znanje, znanstvena dostignuća i slobodu mišljenja, a desetak godina nakon početka gradnje. Po riječima dr. Ismaila Serageldina, direktora nove Aleksandrine, koji je bio potpredsjednik Svjetske banke, biblioteka bi trebala postati novi “vibrantni intelektualni centar, mjesto susreta različitih civilizacija” i tako oživiti mit koji stoljećima prati drevnu knjižnicu.
To ultramoderno, impresivno znanje uzdignuto je u Istočnoj luci, u aleksandrijskoj četvrti Selsela, odmah pokraj sveučilišnog kompleksa u Shatbyju, a neposredno uz more od kojeg je dijeli samo ulica i pješčana plaža. Pretpostavlja se da se i drevna knjižnica nalazila baš na tome mjestu u staroj kraljevskoj četvrti, koja se tada zvala Brocheum, gdje su poslije pronađene ruševine grčko-rimske civilizacije. No čak ni arheolozi nikada nisu pronašli nikakve ostatke Aleksandrine, koja je u doba helenizma postala poznata diljem svijeta po najnovijim otkrićima iz matematike, fizike, astronomije i drugih znanosti. Dizajnirao ju je mladi norveški arhitektonski studio Snohetta, a sveukupno je stajala više od 215 milijuna dolara, što su financirali Egipat, arapske zemlje i UNESCO.
Po riječima dr. Khaleda Azaba, direktora službe za medije, koji je unatoč pretrpanosti poslom i stalnoj zvonjavi telefona uspio odvojiti malo vremena i za nas, čak je 49 zemalja poslalo zanimljive prijedloge za svečanu ceremoniju otvaranja. Zbog mnoštva ideja, koje se na žalost zbog manjka vremena nisu mogle realizirati, odlučeno je da se cijela godina posveti otvaranju biblioteke, a da centralno otvaranje traje od 21. do 25. travnja, kada će konačno i javnost moći pogledati to čudo moderne arhitekture. Već se od listopada 2001. u završenim dijelovima knjižnice održavaju različiti seminari, konferencije, izložbe, festivali, baletne predstave i slično, a trajat će sve do rujna 2002. Središnjoj službenoj proslavi, što će se održati na Međunarodni dan knjige 23. travnja, prisustvovat će Hosni Mubarak, egipatski predsjednik, sa suprugom Susan, te uzvanici sa specijalnim pozivnicama. Slavlje će se nastaviti u palači Ras El Tin, a za ostale posjetitelje proslava će biti organizirana na Grčkom stadionu.
No kako su nam u neformalnom druženju otkrili Aleksandrijci, vrijeme baš i nije prikladno za slavlje. Naime, već se desetak dana širom Egipta održavaju antiizraelske i antiameričke demonstracije koje predvode studenti. Dan uoči našeg dolaska u prelijepu Aleksandriju, koja se proteže gotovo 30 kilometara uz more i koja je turistički centar bogatog arapskog svijeta, održale su se ispred aleksandrijskog sveučilišta, tik do biblioteke, masovne demonstracije. Sudjelovalo je osam tisuća studenata, a bilanca je uznemirila grad: 260 studenata je ranjeno, 50 je uhićeno, a 20-godišnji Mohamed El-Saqqa, student trgovine, je ubijen. Ranjena su i 33 policajca. Do sukoba između policije i studenata došlo je zbog toga što su studenti htjeli izraziti solidarnost s Palestincima na protestnom mitingu izvan sveučilišnog kruga, što je protuzakonito. Naime, nakon atentata na bivšeg egipatskog predsjednika Anwara El-Sadata 1981. zakonom su zabranjene ulične demonstracije i slanje donacija Palestincima bez posebne dozvole mjerodavnih ministarstava. Iako nisu imali dozvolu, studenti su inzistirali na uličnom protestu jer su htjeli skrenuti pažnju Colina Powella, američkog državnog tajnika, koji je tog dana bio u Aleksandriji, na njihovo neslaganje s izraelskom politikom. Studentima su se pridružile i tisuće građana, a policija nije štedjela suzavac ni pendreke.
Prve demonstracije počele su još potkraj ožujka kada je 50-ak žena s Američkog sveučilišta u Kairu – studentica i profesorica, među njima i Amerikanki, demonstriralo ispred američkog veleposlanstva. Ubrzo su im se pridružili studenti, ljevičari, intelektualci, novinari i umjetnici, koji su u velebnoj kairskoj Operi pred brojnim veleposlanicima pročitali pismo podrške palestinskom narodu. Kako tvrde naši nevjerojatno ljubazni i gostoljubivi domaćini, zbog takve klime, koja ipak ne remeti turističke ture, stanovnici Aleksandrije nisu baš najorniji za slavlje. No otkrivaju nam da su izrazito ponosni na Biblioteku Aleksandrinu; na projektu je sudjelovalo i mnogo volontera, a različitu pomoć, od financijske do poznanstva s uglednim ljudima iz svijeta, pružili su članovi Rotary i Lions Cluba, te mnoge nevladine organizacije.
Saznajemo da će kraljevi, šeici, predsjednici i ugledni gosti biti smješteni u super ekskluzivnom, posve bijelom hotelu s pet zvjezdica “Helnan Palestine”, koji je izgrađen šezdesetih u raskošnom parku velebnog dvorca Montazeh na suprotnoj strani grada od Aleksandrine. Palača je nekad pripadala egipatskom kralju Farouku, čija mlađa sestra slikarica i danas živi u Aleksandriji, a hotel je dobio ime po konferenciji o Palestini što se tu održala. I danas se u tom hotelu priređuju konferencije, na primjer o nafti, a gosti su samo vrhunska svjetska imena. Poslije revolucije, strogo čuvani dvorac postao je ljetna rezidencija obitelji predsjednika Abdula. G. Nassera, a posve bijeli hotel, ispod kojeg se nalazi Princezina plaža s kristalno plavom uvalom, simbol luksuza i bogatstva. Park se proteže na šest tisuća hektara i danas se tu okupljaju arapski ljubavni parovi: djevojke glava omotanih rupcima kako nalaže Kur’an i mladići odjeveni u europskom stilu, koji s mostića mogu uživati u vrlo romantičnom zalasku sunca u more. Jugoistočno, na brežuljku, nalazi se El-Salamlek Palace, manji, ali još ekskluzivniji dvorac koji je Khedin Abbas II. u talijanskom stilu izgradio za svoju austrijsku ljubavnicu. U tom hotelu najskuplje spavanje stoji 850 dolara, a najjeftinije 250, a prisutnost kralja Farouka vidljiva je po brojnim fotografijama na kojima je ovjekovječen s državnicima i kraljevima.
Ideja o obnovi drevne aleksandrijske biblioteke rodila se sedamdesetih godina među studentima i profesorima na aleksandrijskom sveučilištu, koji su poželjeli “hram znanja po svjetskim standardima”. No ključnim se smatra sastanak održan 1990. u Asuanu: tada su potpisnici Asuanske deklaracije pozvali sve vlade svijeta, nevladine organizacije, državne i privatne ustanove, fondacije, knjižnice, arhive i poznate pojedince i stručnjake da podrže povijesnu odluku o obnovi najpoznatije knjižnice svih vremena. Za počasnu predsjednicu konferencije izabrana je Susan Mubarak, koja je diplomirala političke znanosti i sociologiju, a među Egipćanima je poznata po svom radu u karitativnim, školskim i ženskim organizacijama, te po obnavljanju sela nakon potresa 1992. Među potpisnicima deklaracije najviše su se isticali jordanska kraljica Noor Al-Husein, talijanska senatorica za vanjske poslove Susanne Agneli, monegaška princeza Caroline, nekadašnja grčka glumica, a tadašnja članica grčkog parlamenta Melina Mercouri i francuski predsjednik Francois Mitterand. Odmah po završetku sastanka, samo 24 sata kasnije, arapske zemlje donirale su Egiptu 65 milijuna dolara za obnovu. Šeik Zaid bin Sultan iz Arapskih Emirata darovao je 20 milijuna dolara, irački predsjednik Saddam Hussein, prije Zaljevskog rata prijateljski orijentiran prema Egiptu, uručio je 21 milijun, a Saudijska Arabija pomogla je gradnju sa 23 milijuna dolara. Gradnja je počela 1991., a kamen temeljac položio je egipatski predsjednik.
Na međunarodni arhitektonski natječaj 1989. pristigla su 523 rado iz 40-ak zemalja. Stručni žiri izabrao je fascinantni rad mladih, relativno nepoznatih arhitekata iz norveškog dizajnerskog studija Snøhetta – trojice Norvežanina, te Austrijanca i Amerikanca. Specijalizirani britanski časopis za arhitekturu i graditeljstvo proglasio je projekt Aleksandrine u vrlo oštroj konkurenciji najboljim svjetskim radom. Među ostalim Aleksandrina je pobijedila i tunel između Danske i Švedske, te zgradu Instituta za biologijske znanosti u Hong Kongu. Projekt je izvela egipatska građevinska kompanija, koja je upotrijebila poseban beton otporan na sol i vodeni pritisak. Već na ulazu vidljiva je monumentalnost građevine i težnja grandioznosti. Posjetitelja u predvorju dočekuju mozaici, premješteni s drevnih zidina koje su radnici pronašli dok su gradili Aleksandrinu. Tu je i 12 metara visok kip Ptolomeja II. koji su nedavno u aleksandrijskoj luci otkrili francuski arheolozi.
Po mišljenju Austrijanca Christopha Kapellera, jednog od autora i supervizora projekta, odlučili su se za kružni, odnosno cilindričan oblik zgrade koja svojom prednjom polovicom bližom moru pod nagibom od 16 stupnjeva uranja u bazen s vodom. “Tako nas zgrada vraća u prošlost, ali i vodi u budućnost”, kaže. Po njemu krug predstavlja savršenost i znanje, a istodobno cijelo zdanje od kojeg bukvalno zastaje dah “simbolizira uzdizanje egipatskog Sunca kulture iz vode, koje će osvijetliti čitav svijet”. Krov je napravljen od stakla i aluminija, podsjeća na divovski mikročip promjera od 160 metara, a predstavlja budućnost i digitalnu revoluciju. Zgrada je opasana impresivnim polukružnim visokim zidom koji je izgrađen od vrlo kvalitetnog, nepoliranog asuanskog crvenog granita. Na njemu je norveški umjetnik Jorunn Sannes uz pomoć kompjutorske tehnologije i kaligrafije ugravirao slova iz navodno svih poznatih svjetskih pisama, od hijeroglifa do suvremenih jezika. Okolica biblioteke uređena je u skladu s mediteranskom prirodom – okružuju je palme i masline. Za uređenje unutrašnjosti, najviše zidova, korišten je granit iz Zimbabvea, te za parket sjevernoamerički hrast.
Kompleks zapravo objedinjuje tri zgrade: knjižnicu, konferencijski centar, koji je prvi završen još 1992., i planetarijum, kako nam kažu, simbol Mjeseca, koji je izgrađen od čelika, betona i posebnog zaštitnog stakla. Iako u trenutku našeg obilaska Aleksandrine planetarijum još nije bio u potpunosti završen, naša egipatska voditeljica Mona Hamed Ramadan rekla nam je da u njega stane stotinu ljudi koji mogu uživati u astronomiji i da će se poslije ispod njega još izgraditi podvodni muzej, prvi na svijetu, u kojem će se moći razgledati nedavno otkriveni arheološki spomenici Kleopatrine Aleksandrije. U podrumskom dijelu nalazi se Znanstveni muzej koji prikazuje najveća znanstvena dostignuća naše civilizacije. Obojen je u žuto, crveno i plavo, što simbolizira faraonsku, grčku i rimsku kulturu.
Biblioteka zasad broji 500 tisuća publikacija, no ideja je da se broj knjiga već u idućih pet godina poveća na osam milijuna primjeraka. Predviđa se da će biblioteka imati oko 50 tisuća mapa, 100 tisuća manuskripata, 10 tisuća rijetkih knjiga, 200 tisuća audiovrpci, te 50 tisuća videovrpci. Knjige pokrivaju egipatsku i mediteransku civilizaciju, umjetnost, znanost, tehnologiju, religiju, sociologiju i ostala područja. Većinu su donirale vlade arapskih i europskih država, te stručne organizacije i pojedinci. Na primjer, Francuzi su donirali kopije dokumenata o gradnji Sueskog kanala, Španjolci su poslali kopiju poznate kolekcije tisuće dokumenata iz Kordobe i Escoriala o arapskj vezi sa Španjolcima, a Norveška, Brazil, SAD, Rusija, Kina, Japan, Oman i Turska darovale su mnoge knjige, manuskripte i druge dokumente. Grčka je donirala kopiju znamenite mape svijeta iz Ptolomejeva doba, koju je 1500 godina poslije koristio Kristofor Kolumbo tražeći put za Indiju. Italija je putem UNESCO-a utemeljila specijalni laboratorij za restauraciju knjiga i svitaka. Naravno, ideja je da se skupe originali i da se biblioteka uključi u digitalizaciju, te da Aleksandrina, kao što tvrdi Susan Mubarak, ne bude samo okrenuta prošlosti i staroj slavi, nego i budućnosti i izazovima nove ere.
No ima i onih koji su vrlo skeptični. Tvrde da je moderni Egipat zapravo daleko od slobode izražavanja, tolerancije i demokracije, i da će zbog toga biti vrlo teško postići da Biblioteka Aleksandrina postane novim svjetskim simbolom znanja, znanstvenog razvoja i slobode govora. Samo godinu dana prije, cenzori su povukli stotinjak knjiga s polica Američkog sveučilišta u Kairu. Te su knjige zapele za oko cenzorima, jer su kritički spominjale Muhameda, muslimanskog proroka, ili problematizirale seks. Neki od povučenih egipatskih autora, kao na primjer pisac Nawal Saadawi, tada je izjavio da se boji da će se Aleksandrina pokazivati turistima kao što se već desetljećima pokazuju piramide u Gizi.

Ultramoderno zdanje uzdignuto je neposredno uz more na pretpostavljenom mjestu drevne knjižnice, a svečanoj ceremoniji otvaranja prisustvovat će više od tisuću državnika, kraljeva, šeika, prinčeva i sultana OKVIRI
Biblioteka Aleksandrina proteže se na 40 tisuća četvornih metara, a sveukupno ima 70 tisuća kvadrata, te 11 katova – četiri pod zemljom i sedam nad zemljom. Taj grandiozni kompleks uključuje biblioteku, kongresni centar sa 3200 sjedaćih mjesta, znanstveni muzej, planetarijum sa stotinjak sjedaćih mjesta, istraživački centar, laboratorije, školu za informacijske znanosti i biblioteku za slijepe korisnike. Zaposleno je 578 ljudi, od toga je 20-ak stručnih vodiča za sve glavne jezike, uključujući i grčki. U biblioteci može istodobno raditi 3500 ljudi, a zasad ima 500 tisuća izdanja. Kapacitet knjižnice iznosi osam milijuna publikacija. Projekt je vrijedan oko 215 milijuna dolara. Egipatska vlada darovala je zemljište, platila gradnju Konferencijskog centra te konzultante, što dodatno povećava proračun sa 182 milijuna dolara. Direktor Aleksandrine je dr. Ismail Serageldin, a predsjednica Odbora za gradnju Susan Mubarak, supruga egipatskog predsjednika.

Prva Aleksandrina – najveća biblioteka antičkog svijeta

Antička Aleksandrijska biblioteka imala je 700 tisuća knjižnih svitaka, a zapalio ju je Cezar u aleksandrijskom ratu 47. godine prije Krista, boreći se na strani egipatske kraljice Kleopatre

Drevna Aleksandrijska biblioteka, prva Aleksandrina, bila je središte starogrčke kulture i najvažnija biblioteka antičkog svijeta, u kojoj su čuvani cvjetali književnost, filologiju i egzaktne znanosti, najviše matematika, geometrija, fizika i astronomija. Utemeljio ju je egipatski vladar grčkog porijekla Ptolomej I u trećem stoljeću prije Krista u Aleksandriji, jednom od najljepših i najznačajnijih gradova tadašnjeg svijeta. Knjižnica je ubrzo postala simbol helenističke civilizacije, znanja i napretka, te prvi svjetski sveučilišni centar u kojem su studirali najznačajniji umovi epohe, od Euklida i Herona Aleksandrijskog do Ptolomeja i Arhimeda.
Biblioteka je počivala na ideji Aristotelovog liceja, a trebala je u skladu sa snovima cara Aleksandra Velikog, osnivača Aleksandrije, promovirati ideju univerzalnog znanja. Već tada je funkcionirala kao svojevrsna nakladnička kuća, a odmah pored nje uzdizao se muzej. Imala je katalog za svih sedamsto tisuća knjižnih svitaka, koji su bili uredno složeni i klasificirani, po čemu je anticipirala suvremenu dokumentalistiku. Uz to, stari Aleksandrijci su poznavali institut autorskih prava, a pri posudbi svitaka iz knjižnice obvezno se izrađivala kopija. Jedan od značajnijih ravnatelja knjižnice bio je Aristofan Bizantinac (257 p.n.e.-180. p.n.e.), grčki gramatičar, poznat po priređivanju kritičkih izdanja autorskih tekstova. Grupa od 70 rabina upravo je u drevnoj Aleksandrijskoj biblioteci prevela Stari zavjet s hebrejskog na grčki jezik. Upravo u drevnoj Aleksandrini je Euklid postavio temelje geometriji, a Arhimed, grčki matematičar, fizičar i izumitelj, formulirao je temeljne principe fizike. Erastoten Kirenjanin, grčki učenjak, u tom oplemenjujućem ambijentu izračunao je opseg Zemlje. Tu su knjige izučavali i brojni grčki pjesnici, na primjer Kalimah, koji je napisao 800 knjiga, te Teokrit, poznat po pastoralnim pjesmama, a potom Aristarh sa Samotrake, filolog i gramatičar, koji je zaslužan za utvrđivanje tekstova “Ilijade” i “Odiseje”.
Po navodima grčkog povjesničara Plutarha, biblioteku je zapalio rimski imperator Cezar boreći se u aleksandrijskom ratu 47. godine prije Krista na strani egipatske kraljice Kleopatre. Četiri stoljeća kasnije kršćani su uništili hram Serapeum, koji se uzdizao pored biblioteke. Najslavniju knjižnicu svih vremena dokrajčili su Arapi koji su 642. godine punih šest mjeseci svoje parne kupelji grijali vatrom zapaljenom od knjižnih svitaka.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika