Kako sve više hrvatskih diplomata odlazi u Bruxelles, redom se vraćaju zapanjeni jednom hrvatskom zgradom - onom Hrvatske gospodarske komore. Briselsko sjedište HGK smješteno je u jednoj od ljepših i zelenijih četvrti šireg centra grada. Na mjestu gdje se sastaju smirena avenija Palmerston i komadićak prirode zvan Trg Marie-Louise stoji tiha stogodišnjakinja - blijedožuta dvokatnica s hrvatskom zastavom u dvorištu. Većina susjedstva su jednako tako decentne, ljepuškaste zgrade koje se naslanjaju jedna na drugu iza minijaturnih okućnica pa prolaznici-turisti ovdje lagano usporavaju hod i rado razgledavaju prizore oko sebe. HGK-ova zgrada u Aveniji Palmerston 2 ozračjem je toliko daleko od onog poslovnog, EU-ovskog Bruxellesa, da se čini kako ovdje nema šanse ni za kakvu efikasnu diplomaciju.

Istina je, pak, da je glavnina europske strke i birokracije praktično iza ugla - zgrada Europske komisije udaljena je desetak minuta hoda, a ni do EU parlamenta nema više od 20-ak minuta lagane šetnje. Iako već i pogled na hrvatsku trobojnicu u Bruxellesu može izazvati smiješak zadovoljstva, za pravo veselje vrijedi kročiti u ured, ali i pročeprkati po prošlosti današnjeg HGK-ova imanja i bliže okolice. Tek se tada otkriva zavidan kulturni pedigre Avenije Palmerston. Povijesno je najzanimljiviji broj 4 na kojemu je Hotel Van Eetvelde, građevina koju je projektirao jedan od najpoznatijih belgijskih arhitekata, a prema nekim ocjenama, i najznačajniji europski predstavnik art nouveaua Victor Horta. Četiri njegove stambene zgrade u Bruxellesu, od kojih je jedna upravo Hotel Van Eetvelde, zbog svoje su iznimne kulturne vrijednosti uvrštene na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Taj isti Horta imao je prste i u nastanku zgrade na broju 2. Krajem pretprošlog stoljeća projektirao je dodatak hotelu s namjerom da se u novom prostoru smjeste garaža i uredski prostori. Tako je nakon više intervencija uz zapadni zid hotela izgrađena kuća čija je unutrašnjost raštrkana na tri etaže, a izvana je obilježavaju veliki prozori uokvireni kamenim ukrasima i vitičastim metalnim rešetkama. S obzirom na to da je riječ o još jednom, doduše manje bitnom djelu slavnoga Horte, kuća izgrađena na današnjem broju 2 zaštićena je 1971. godine kao spomenik kulture prve kategorije. Prije pet godina dotični je spomenik za potrebe hrvatskoga gospodarstva postao vlasništvo HGK pri čemu je, uz kulturnu, kupljena i prostorna vrijednost u opsegu od 940 četvornih metara. Cijena s preuređenjem - 1,8 milijuna eura, rekao je tada predsjednik HGK Nadan Vidošević. Sve to za troje zaposlenika HGK uz povremene pripravnike na usavršavanju za čiji su smještaj rezervirane jednostavne sobe na katovima. Pridošlica koji ulazi u predstavništvo sasvim sigurno neće pasti u nesvijest od blještavila i raskoši jer toga nema na vidiku.

Vidio bi i prostrane radne prostorije u kojima se povremeno održavaju prezentacije, veliku podrumsku kuhinju s teškim drvenim stolom i stolcima, lustere nalik mračnim, starinskim svijećnjacima, uzidane vitrine, umjetnički oblikovan kamin. Da nema hrvatske Cedevite u kuhinji i domaćih krajolika na slikama, posjetitelj bi mogao upasti u zabludu da se nalazi u muzeju jer svojim interijerom kuća više podsjeća na dom posljednjeg potomka prastare plemićke obitelji, nego na radni prostor stručnoposlovne organizacije jedne ex-socijalističke države. (M.S.)