Lutalice Jeremiah i Kurdy, slikovito ofucane odjeće, upoznaju se u postapokaliptičkom svijetu poharanom smrtonosnim virusom. Iako po prirodi samotnjaci, počinju zajedno tražiti mitski grad Walhallu, nailazeći na zaraćena plemena, oskudno odjevene žene i naravno – skoru opasnost nove epidemije…
Milijuni svjetskih fanova strip-junaka Jeremiaha ne bi lako, gledajući ovu pilot-epizodu, pogodili da je riječ o ekranizaciji istoimenog stripa, “Jeremiaha”, slavnog Hermanna Huppena. Jer Kurdy je, primjerice, u stripu Bijelac, a ne, kao u MGM-ovoj seriji, Crnac. Uostalom, Jeremiah i Kurdy u Hermannovu se stripu upoznaju u sasvim suprotnoj situaciji – upravo nakon istrebljujućih rasističkih ratova Crnaca i Bijelaca…
Ipak, istina je. Jeremiah, najpoznatiji lik belgijskog strip-crtača Hermanna Huppena, i jedan od najpopularnijih likova europskog stripa uopće – trenutačno se tiska na 26 jezika – lutalica koji jezdi postkataklizmičkim pejzažom u pratnji vjernog prijatelja Kurdyja, proteklih je tjedana počeo svoj filmski život. Naime, po stripu “Jeremiah”, koji je Hermann Huppen stvorio sedamdesetih i otad izdao 23 strip-albuma, u Hollywoodu je snimljeno 20 jednosatnih igranih epizoda. Uz budžet od 25 milijuna dolara lik pomalo rezigniranog samotnjaka privlačna ženama koji ne traži akcijske situacije ali ih ne može izbjeći glumi Luke Perry, poznat iz serije “Beverly Hills”.
Prava na snimanje serijala o Jeremiahu prodao je MGM-u i Showtimeu Ervin Rustemagić, vlasnik najveće agencije za trgovinu autorskim pravima u stripu na svijetu, vlasnik i osnivač produkcijske kuće SAF, Strip Art Features, čovjek već 30 godina poznat u svjetskom strip-miljeu. Toga Sarajliju, koji trenutačno, uz Hermanna, zastupa 900 svjetskih crtača – među kojima Joea Kuberta iz SAD-a, Zalozabala iz Urugvaja, Philippea Bercovicija iz Francuske, Carlosa Trilla iz Argentine, Sergia Bleda iz Španjolske, i za čiju produkciju stripove crta 400 autora – posjetili smo u njegovu studiju u Celju gdje danas živi s obitelji.
“Znamo da ćemo razočarati neke fanove Jeremiaha u Europi. Ali onako kako je Hermann počeo svoj strip, ratom Crnaca i Bijelaca, u Americi danas zbog političke korektnosti nikako nisu smjeli početi. No jedan od scenarista, Michael Straczinsky, domislio se da virus pobije sve starije od puberteta, a priča počinje 15 godina nakon što su svi pomrli. To možda unosi dimenziju za suvremenoga gledatelja: prve reakcije bile su – serija se može doživjeti kao priča o svijetu nakon 11. rujna”, kaže Ervin Rustemagić.
O prodaji prava na Jeremiaha razgovarali su, kaže, vrlo dugo, no interes manjih kuća nije im bio atraktivan. Konačno su ga prodali MGM-u i Showtimeu, i kad su to uspjeli, nastali su problemi karakteristični za hollywoodske studije. ”Šef Showtimea uvjetovao je da Kurdy bude Crnac, jer su 35 posto gledatelja Crnci. To je čisto komercijalna stvar. Oni hoće zadovoljiti taj dio gledateljstva, i mogućnost je bila – uzmi ili ostavi. Ja se, naravno trudim da sve bude što bliže originalu, ali… budžet od 25 milijuna dolara bio je osiguran. I snimanje je počelo za dva mjeseca. Bilo je i prigovora da Luke Perry previše asocira na ‘Beverly Hills’, ali mislim da je on vrlo dobar. Prezadovoljan sam Malcolm-Jamalom Warnerom kao Kurdyjem, mislim da će uloga i njemu pomoći, premda je dosta toga napravio, od ‘Cosby showa’ nadalje. On je baš pravi Kurdy, ima cinizma, humora”, kaže Rustemagić.
Najhladnokrvnije je na promjene u priči reagirao sam Hermann Huppen. “Njemu je važno samo njegovo crtanje”, kaže Rustemagić. “Rekao je da radimo što god želimo, a pilot-epizodu još nije vidio. Vi ste seriju ‘Jeremiah’ vidjeli prije Hermanna”, kaže Rustemagić koji nas je prije susreta opskrbio kasetom, promotivnim materijalom, drugim Hermannovim stripovima, Internet linkovima…
“Da sam pred tim zahtjevima rekao ‘ne’, moglo se dogoditi da ga više nikad ne prodamo”, zaključuje Rustemagić, ipak naglašavajući da je njegov SAF ovih dana vrlo zanimljiv Hollywoodu. On je najveći izvor stripovskog sadržaja u svijetu – riječ je o nekoliko tisuća naslova – a u Hollywoodu se u zadnje vrijeme snima mnogo filmova (i hitova) po stripu.
Ervin Rustemagić (52) u strip se zaljubio kao klinac u Sarajevu. Veliku ulogu odigrali su Plavi Vjesnik, Kekec, Politikin zabavnik, Vjesnikova Čelična kandža. “Nisam baš čitao Mirka i Slavka, ali gotovo sve ostalo jesam”, kaže Rustemagić.
Sa 17 godina pokušao je osnovati vlastitu strip izdavačku kuću, ali je morao pričekati do punoljetnosti. U međuvremenu, pisao je svim ambasadama u tadašnjoj Jugoslaviji tražeći informacije o stripu u njihovim zemljama i kontakte s izdavačima; odgovorili su mu svi, poslali primjerke stripova, na kojima je bilo vidljivo da su čitani, iz čega je zaključio da ih djeca ambasadora vole. Odgovorili su mu i izdavači, “željeli su surađivati, valjda im je bilo zanimljivo što sam iz socijalističke zemlje, počeli su me pozivati na razne festivale. Tamo sam susreo autore, izdavače, i tamo sam uglavnom gledao što drugi pogrešno rade… Mislim da sam baš zahvaljujući tome bio puno efikasniji od njih čim sam počeo raditi”. Uskoro je u Sarajevu pokrenuo magazin Strip Art koji je 1984. na festivalu u Lucci, jednom od najznačajnijih strip-festivala, osvojio nagradu kao najbolji strip-magazin na svijetu.
I sam je radio ilustracije za Male novine, kratke stripove, “to je bilo mnogo bolje plaćeno nego čišćenje bazena kojim sam se inače bavio da popunim kućni budžet”, ali je brzo shvatio da nikada neće biti veliki crtač. Ali njegov posao je ipak ostao vezan za strip.
Uoči rata 1992. bio je, kaže, na vrhuncu, činilo mu se da može malo i predahnuti. No u ratu – studio je bio na Dobrinji – sve mu je izgorjelo, među ostalim 14.000 originalnih tabli stripa. ”Žao mi je originala autora kojih više nema, ali uvijek kažem da su drugi izgubili mnogo više”, kaže Rustemagić. Njegov život u opkoljenom Sarajevu i izlazak iz grada postao je predložak za strip “Fax from Sarajevo” američkog crtača Joea Kuberta, a upravo je zbog prijateljstva s Rustemagićem i slavni Hermann napravio strip “Sarajevo tango” koji se također bavi ratom u Sarajevu.
Danas, deset godina poslije, studio SAF u Celju ima sedam zaposlenih i 108 telefonskih brojeva kojima komuniciraju s cijelim svijetom, a među onima koje zastupa je, primjerice, i najveći europski izdavač stripova, talijanski Bonelli. U blizini je Rustemagićeva obiteljska kuća, litografija je udaljena kilometar, tamo su skeneri, kompjutori i priprema, tiskara u kojoj se proizvodi više od jedne strip-knjige dnevno je u Kopru, a još 17 agencija SAF-a u svim dijelovima svijeta.
Impresivno, jer kad je 1993. izišao iz Sarajeva, Rustemagić je shvatio da je posao deset puta manji nego prije. Kriza je bila strašna, video i kompjutori “pojeli” su strip. Činjenicu da je ipak uspio pripisuje strogim poslovnim navikama, da je dugo u poslu pa ga svatko pozna, ali i svom osjećaju za strip. “Kad mi pokažete crtež, odmah znam što nije dobro i može li uspjeti. Kad se odlučim za autora odmah znam što on može. Ne gubim vrijeme na promašene slučajeve”, kaže Rustemagić.
Sposobnosti realne procjene pripisuje i ocjenu da će se serija rađena po “Jeremiahu” “nekome svidjeti, nekome neće. Jednom su slavnom krimi piscu Raymondu Chandleru rekli da mu je film uništio knjigu, a on je rekao, nitko mi knjigu nije uništio, ona mi lijepo stoji na polici. Dakle, meni je prije svega stalo do toga da prodajemo prava na stripove da bismo mogli održavati produkciju stripa, izdavati nove stripove, financirati nove autore,” kaže Rustemagić.
A da mu je Amerika potencijalno veliko tržište, dokazuje i činjenica što nitko od Amerikanaca koji su radili na seriji nije prije toga čitao “Jeremiaha”. Scenarist Straczinsky (čije je ime hrvatskoj publici poznato po tome što je tvorac serije “Babylon 5” u kojoj glumi Mira Furlan) nije htio da ga itko drugi čita osim njega, on je htio kreirati likove. “Jer serija je ‘bazirana’ na priči, tu je atmosfera, likovi, ne i siže. Tek kad smo bili negdje na polovici snimanja, nakon 12., 13. epizode, podijelio sam primjerke stripa,” kaže Rustemagić. “Svi su bili oduševljeni stripom, a Malcolm je odmah htio staviti Kurdyjev zaštitni znak, stari vojnički šljem. Ali onda smo shvatili, Kurdy je u stripu vrlo mali i mršav, a Malcolm je jako krupan, veći od Luka Perryja, ima ogromnu kosu i još s velikim šljemom, bilo bi malo smiješno. Druga stvar, u stripu Kurdy nema uzice koje drže šljem, jer glupo bi izgledao. Ali kako bi u filmu bez vrpci trčao, skakao, šljem bi mu stalno padao, ili bi ga morao držati rukom… Predloženo je da u zadnjoj epizodi napravimo hommage šljemu, da Kurdy prolazi pokraj nekog vojnog muzeja, tamo ga nađe i neko vrijeme nosi, da bi ga na kraju bacio na zadnje sjedalo Rovera. No to nam se učinilo suviše sladunjavo, ulizivački, pa smo odustali”, prepričava Rustemagić događaj sa snimanja.
Ovog tjedna serija se prodaje europskim tv kućama, tako da će se znati tko ga je kupio i gdje će se emitirati. “U Americi su prikazane prve epizode, imamo pokazatelje da je gledanost bila dobra, no dok se serija ne ‘zalaufa’. ne možete znati.”
Premda nas zanima ponajprije “Jeremiah”, za Rustemagića je on prošlost. “Imamo nekoliko projekata u ‘developmentu’, ali mogu vam najaviti ekranizaciju Zacharia Holmesa, kojim ćemo se baviti sljedećih nekoliko tjedana, iako ne bih htio spominjati imena studija. To je serija koju rade Argentinci Carlo Trillo i Juan Brillo. Zacharia malo podsjeća na Harryja Pottera, daljnji je rođak Sherlocka Holmesa, kojeg su posvojili ljudi u malom gradu države Massachusetts. Naslijedio je kuću Sherlocka Holmesa u Londonu, odlazi tamo, nalazi tajnu sobu i u njoj tajne zapise Sherlocka Holmesa, u kojima ima dosta paranormalnog. U isto vrijeme pojavljuje se Moriarty, Sherlockov najveći neprijatelj, koji je još uvijek živ… Sada već desetak dana raspravljamo o tome, scenaristi Paul Thomas i Greg Johnson, i ja, da li te paranormalne stvari trebaju biti paranormalne, ili su se one učinile paranormalnim, a stvarno to nisu.”
Rustemagić mnogo očekuje i od Zalozabala, mladog urugvajskog crtača. “Iz prvih radova koje je poslao vidio sam da je izvanredan crtač, ali nije znao raditi strip, tako da smo ga oko godinu dana upućivali kako da napravi strip… i napravio je izvanredan album. Imamo s njim ugovor na 10 godina. Jedan je od rijetkih pravih talenata zadnjih godina, a na tragu sada jako trendovske mange.
Danas ima jako puno crtača bez posla, jer je kriza, i meni ih je žao jer je njihov crtež pomalo staromodan. Kad me zovu da ih uzmem, ne znam što da im odgovorim. Što je danas u trendu? Kad su se pojavile japanske mange, svi su govorili da se neće održati, međutim jesu, i danas nameću trend. Sad je taj strip jako približen kompjutoru, kako klikate na kompjutoru, pojavljuju se slike u mangama… Tako da vjerujem da ova generacija koja voli kompjutor, voli i mangu. Ima jako puno akcije, a ništa se ne govori, to je isto kao da klikate mišem na kompjutoru.”
Što tjera Rustemagića, želimo još znati, da ostane u tom poslu usprkos krizi, koja ga tjera da radi 16 sati na dan, i subotom i nedjeljom, i da, kako kaže, “i ne vidi svoju djecu kako odrastaju”?
“To ne mogu objasniti… Meni je sljedeći tjedan 50 godina i ne znam što bih sad drugo radio. Recimo, u Sarajevu sam poznavao jednog automehaničara koji je znao popraviti auto samo na zvuk motora. Nije ni otvarao haubu. Zamislite mehaničara koji radi na takav način, a sad se izmisle bešumni motori! Ako neću raditi strip, što ću raditi?”