"Možda stavim svoju sliku s pričesti ili krizme", odgovorio je Tomislav Karamarko na novinarsko pitanje hoće li u stranačkim prostorijama, nakon pobjede na internim izborima, fotografije Jadranke Kosor zamijeniti svojima. Odmah je, nakon zareza, naglasio da se šali i da karikira, ali šale i dosjetke s takvim (nužnim!) objašnjenjem nikad nikog ni najmanje ne nasmiju. Dapače, samo otkrivaju da govornik nema nešto osobito istančan smisao za humor.

Pa ipak, mene je ta Karamarkova doskočica zbilja nasmijala. U istoj mi je sekundi kroz glavu prošao onaj, sad već stari, vic o velikim i malim Hrvatima (mali su se krstili kao bebe, a veliki tek kao odrasli, nakon svibnja 1990.) a već u sljedećoj mi je sinulo: pa da, to bi bila baš sjajna ideja, to da svi članovi vodstva HDZ-a, i novog i svih prethodnih, donesu svoje fotografije s pričesti i krizme, pa da ih se uveća i objesi (fotografije!) u konferencijskoj dvorani stranke, ili barem razdijeli medijima, za one rubrike tipa "pogodite tko je ovo!". Pa da vidimo tko se to sve krstio, pričestio ili krizmao u maloljetnoj dobi, a tko tek nakon "ostvarenja tisućljetnog sna", ili nakon učlanjenja u HDZ!

Od udbaša do ustaša

Tomislavu Karamarku nije lako zadnjih dana. Prozivaju ga za sve i svašta, od nejavljanja na mobitel do kumskih veza sa suspektnim potomcima starih Ilira, od pritisaka na medije i uništavanja novinarskih karijera do zataškavanja pojedinih istraga vezanih uz švercanje cigareta...

Ali nije, braćo i sestre, lako ni meni. Ne samo posljednjih dana, nego već puna dva desetljeća. I udbaš sam već višekratno bio, i srbočetnički okot, i potomak miješanoga braka, i jugonostalgičar, i oficirski sin, i komunjarsko smeće, i homofob... Ma, nema tog balkanskog negativca kojeg u nečijoj glavi nisam igrao (jednom sam čak bio i ustaša, a domobranluke neću ni spominjati!) i prilično dobro mogu razumjeti kako je Tomislavu Karamarku sad kad se suočio sa svim ovim bezočnim lažima te objedama što ga zasipaju zadnjih dana.

Sakramentalno-lustracijski OIB

Zato predlažem: ajmo svi skupa objaviti svoje fotografije s krštenja, pričesti ili krizme u socijalizmu, neku vrstu sakramentalno-lustracijskog OIB-a, pa da napokon vidimo tko je tko i koliko nas ima. Kad to vidi, Šime Strikoman će, kladim se, milenijski poludjeti od zavisti! Nikad on toliko djece neće sakupiti ispred objektiva, jelda?

Evo, za početak, moje prvopričesničko-srboudbaškočetničke, snimljene u dvorištu jezuitske crkve Presvetog srca Isusova, u zagrebačkoj Palmotićevoj, u proljeće davne 1970.:

Gospodine Karamarko, ako se Predsjedništvo HDZ-a demokratski složi, neka vaša prvopričesnička fotka bude sljedeća! Molim vas, pošaljite nam je na adresu web@nacional.hr

Zagonetni jeftilen

Nema smisla da je gledaju samo članovi najužeg rukovodstva stranke, zar ne? Kao što nema smisla ni da se tobože provokativno, i još tobožnije duhovito, pravite važni time što ste pričešćeni ili krizmani, jer to o vama (baš kao ni o meni) i o tome kakvi ste danas ne govori ama baš ništa.

Pretpostavljam da vaša dosjetka o fotki s pričesti ili krizme ima neku poruku "s ključem", usmjerenu prema vašoj prethodnici ili nekom od njoj vjernih članova vaše stranke, ali, za boga miloga, dajte to rješavajte među sobom, nemojte sve nas skupa (ne samo vi, naravno) gušiti tim svojim zagonetačkim jeftilenom.